Ured, caetano veloso, free cell...
Kombinacija matnog napada žrtvom laufera na kraljevo krilo koju ću isprobati po 100-ti put danas oko 18h uz 75% šanse uspjeha više mi ne pruža toliko zadovoljstva kao nekad, ali znam da si ne mogu pomoći...
Zanimljivo kako ja brzo padnem pod utjecaj instant satisfakcije, usrećim se u sekundi nečim za što znam da je sureshot, a sa druge strane niti me rezultat jako usreći, niti način na koji sam stigao do njega.
I to mi se sada to čini kao savršena metafora za 30-nešto krizu identiteta koju lagano proživljavam (taj lažni matni napad sa 75% uspjeha).
A nisam baš neki ziheraš u životu. Ipak, nešto se desilo. Trebam valjda još malo opteretiti mozak, postaviti još neki problem, izazazov.
Ili okrenut pilu naopako. neznam.
Ionako su ove blogove izmislili Amerikanci da bi mi komunikativni slaveni gubili što više vremena, što manje radili i zauvijek ostali u potlačenom položaju. (umnost by mister "the great pretender")
Idem nešto vidit...
|