tut le mond... pur kva?

< lipanj, 2006  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
1. sredstvo za svjesno poticanje introspekcije,
2. kako sam raskrinkao jedno društvo
3. ... jer para nemam da te kupim, za IQ ne pitaj jer ga nemam, ni snage da te lemam... ili tako nekako

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

20.06.2006., utorak

miris ljetnog truljenja

Now its over Im dead and I havent done anything that I want
Or,
Im still alive and theres nothing I want to do


Sada je gotovo, mrtav sam i nisam napravio ništa što sam želio
ili,
još sam uvijek živ i ne želim ništa raditi.
- 10:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.11.2005., ponedjeljak

rekord

upravo sam postigao rekord u broju postova na dan!
danas sam jebeno inspiriran i produktivan!
nagraditi ću se sa tjedan dana ništavnog tupila.

- 11:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

dva razloga

da si malo objasnim zašto sam sebi više ne pišem pisma preko blog.hr-a
1. kako se ovaj blog pretvorio u lamentacije o trčanju, koje mi je u vrijeme zadnjeg posta bilo broj jedan na top listi razmišljanja o životu, skužio sam da sam sam sebi dosadio, a budući da sam kompletno prazane glave na sve druge teme, to je razlog br. 1. (jebateneznamvišenipisatiakosamikadaiznao!)
2. čitajući druge blogere, smučilo mi se od idiotskih izforsiranih iznošenja stavova i misli pod svaku cijenu.
i tu sam stao...
a sad sam opet krenuo...
baš me zanima datum sljedećeg posta!
idem nešto vidit...
- 11:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.06.2005., petak

Venezia calling

U zadnjih 2 i pol mjeseca prošao sam još polumaraton u Trstu i Plitvičkim jezerima. Obje trke su bile odlične, trčao sam sve bolje i bolje, ali sam na Plitvicama ipak zaradio povredu zbog koje pauziram već 10 dana. Želja je velika, ali da bi se spremio za Veneziu moram paziti na te glupe ozljede. Tijelo se još uvijek buni, nije mu to normalno ali tko ga jebe! Jedan poznati maratonac je rekao: "pain is just a weakness leaving the body!". Ja sam u ovoj fazi potpuno ufuran u taj mazohizam. Čini mi se da mi se svijest širi odbacivanjem tog fizičkog aspekta, izlazim is svoga tijela i svjesno postajem duh. duh. duh. duh. duh. Disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati, lijeva noga ispred, desna noga ispred, disati...
I još je jedan poznati i pametan rekao.
"Postoji samo jedan savršen put. A on je uvijek naprijed."

Venezia, 20. listopad 2005, eto mene!
- 13:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.04.2005., srijeda

21 km

nakon 2 i pol mjeseca pripremanja (cca. 30 km tjedno) uspio sam, ove nedjelje 24. 04. završti moj prvi polumaraton.
Vrijeme 1 sat 53 minute. Nije neki rezultat za pohvalu, ali ja se osjećam kao superman!
Maraton je sljedeća stanica na putu samospoznaje.
Cigarete čuvajte se, vaši dani se opasno bliže kraju!

- 11:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.03.2005., petak

Problemi

Obožavam probleme. Bilo kakve. Nije mi bitno jesu li to matematički problemi, verbalne dosjetke, geometrijske zavrzlame, križaljke, osmosmjerke, razni testovi inteligencije, kvizevi, šahovski problemi, bilošta... Jedinu vrstu problema koje ne volim su međuljudski problemi. Njih mrzim, ne vjerujem da uopće postoje, ali o tome ću možda pisati neki drugi put. Ajmo mi nazad na one normalne probleme. Nije da sam baš jako dobar u rješavanju istih. Čak me i koji put strah, ali to je onaj strah koji želiš osjetiti i želiš da je sve veći i veći. Da se razumijemo, za neke probleme sam glup ko kurac... Abeceda npr. Pitaj me da poredam par riječi po abecedi i treba mi cijela vječnost za to. Jednostavno nisam nikada skužio sistem da odmah znam da li je "G" prije "J" ili tako nešto. Nije ni bitno, htio sam reći samo to da me problemi rajcaju. Volim ih. Ali! Uvijek postoji onaj trenutak kada problem prestaje biti problem, trenutak iluminacije, trenutak kada ti u mozgu nešto škljocne i skužiš stvar.
O tome trenutku sam htio malo pisati. Taj trenutak, ta tanka linija između kaosa i reda, nanosekunda između života i smrti problema, to je trenutak kada u pravilu, uvijek i bez iznimke mene preplavi osjećaj tuge, besmisla i apatije. Često sam razmišljao o tome, ali još ni dan danas ne znam zašto mi se to događa. Kakav sam ja to čovjek? Koji mi je kurac? Nešto što me užasno motivira, pruža zadovoljstvo i osjećaj da točno znam što hoću, nestaje u trenu, rasturi se, propadne, umre i povuče mene sa sobom u septičku jamu znanja, svih rješenih stvari u životu, istina i apsoluta. A opet, ne mogu bez problema. Tražim ih. Stalno ih želim.
Možda je moja svijest u direktnoj vezi sa neuronima koji užurbano umiru u trenutku rješavanja problema i ja sam samo tužan što sa svakim rješenim problemom postajem sve gluplji? Ali ne vjerujem da je to. Zvuči kao izgovor. Sve ovo zvuči kao izgovor za sve moje nerješene probleme. Možda su te male smrti koje osjećam svaki put kada pobjedim samoga sebe samo trening. Jednoga dana ću naići na pravi problem i to će biti rat! Gledati ćemo se ja i problemčina oči u oči i biti će: Ili ja ili on! Pa da vidimo čija majka crnim kemijskama križaljke rješava!
Do onda, trening traje.

- 10:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.03.2005., utorak

Lawrence od Arabije

Upravo mi je pao na pamet...
O kako mu zavidim sada! Užareni pijesak, sunce koje ubija, beskrajna pustinja, turci koji jedu govna sa naoružanom avijacijom, dehidracija, engleski obavještajci i diplomati, posvađana arapska plemena na konjima, Peter o Toole, Omar Sharif, Antony Quinn, Alec Guinness, prvi svjetski rat, očaranost tajnama pracivilizacije, život podređen strastima, sanjarijama, avanturom, trivijalni pad sa motora i smrt.
Pustinja i sunce.
Kakav život!!!
Obožavam taj film. Mogao bi ga danas opet pogledati.
Što drugo preostaje gušteru na -4 celzijusa?
Kada sve ovo prođe selim se u pustinju.
Do onda si moram napraviti terarij.
Idem sad nešto vidit, pozdrav.
- 09:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.02.2005., utorak

činjenica?

Zadnje vrijeme mi u svakodnevnici koju ne volim baš previše u zadnje vrijeme, jer je zadnje vrijeme bilo na top listi mojih vremena baš zadnje, pomaže činjenica da je jedan od bivših meksičkih predsjednika bio gmaz.
Istina - gmaz, a ne čovjek. On bi doduše nekakvom čudnom metamorfozom, po želji poprimio i humanoidni oblik i tako je uspio prevariti i sve meksikance koji su ga izabrali (ili ih nije prevario jer su znali, nije ni važno). Jednom je tako on, u napadu nekontroliranog izljeva iskrenosti, kako već samo gmazovi znaju biti iskreni, pokazao svu svoju gmazovsku raskoš pred zbunjenom novinarkom i kamermanom nacionalne meksičke televizije. Što se točno desilo poslije neznam, ali ja sam sve to doživio kao nekakvo olakšanje. Mogu tu činjenicu koristiti kao što se koriste mantre ili vizualizacije u raznim tehnikama relaksacije. Pomisao na meksikanca - gmaza - svemirca - štogod... sekunda, dvije... duboki udah... i zaborav me preplavio sa svim svojim blagodatima.
Inače, pričao mi je e.k. - zagriženi star trek fan, da je u epizodi kada su sa Voyagera krenuli prema napuštenoj Borg kugli sa ciljem da ukradu transwarp jezgru, što im nije pošlo za rukom jer se Borg vratio i oteo im Sedmu od devet, glavna dosjetka za izlaz iz bezizlazne situacije bila BIOPRIGUŠIVAČ! Naime, kada su se (moralni, požrtvovni, altruisti - kakvi ljudi već jesu) vratili nazad u Borgovo gnijezdo s ciljem da spase Sedmu od devet, morali su koristiti bioprigušivače koji su spriječili Borgove senzore da detetktiraju njihovu prisutnost. Trik je uspio! Naravno.
Simon & Garfunkel su nekad davno koristili bioprigušivače. Čak su i pjevali: I am a rock, I am an island, ali ih nismo dovoljno bukvalno shvatili. Trebalo bi paziti kad slijedeći put šutamo kamenje, ili radimo žabice na moru, ili slično... Netko bi mogao, bez naše namjere gadno najebati. Ništa nije mrtvo. Bit će da su samo odvrnuli svoje bioprigušivače na maksimum.
hm...

- 10:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.01.2005., četvrtak

belleza tropical

Danas sam se rano ujutro pripremio da doživim nešto lijepo. Osjećam se sposoban da izoštrim kanale za percepciju lijepog. Danas mi neće promaći. Ideja mi se nesvjesno pojavila čim sam izašao iz kreveta. Ako upijem dovoljno ljepote, postoji ogromna šansa da ću je moći bez muke dijeliti svima zainteresiranima. U biti je sve pitanje motivacije. Ne postoji potraga, ni stranputica, ni objektivna okolnost. Postoji samo interes. Može se to nazvati i vjera. Niti jedan dan u životu nije običan dan. Obični su samo nevjernici.
inv...
- 09:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.01.2005., srijeda

uvreda

Kakva bi to bila vrlina...? "Skromnost na blogu".
Npr. ljudi pričaju o nekome: "On ti je super čovjek, njegov blog je tako skroman". Ja to ne razumijem, ali nema veze. Ne razumijem ja još pun kurac stvari pa mi nije neugodno pred pametnijima. Neugodno mi je samo prema glupljima od mene, oni me uvijek začude i prestraše.
Dragi čitaoče, udubi se u ovu gatku pa ćeš se osjećati nelagodno.

Inv.
- 10:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.01.2005., utorak

Apsolutno

U potrazi sam za konačnim.
Treba mi reducirano objašnjenje svih, meni interesantnih, pojavnosti koje će mi omogućiti iluziju apsolunog i statičnog. Treba mi autentični osjećaj nepromjenjivosti koji u svome vrhuncu može trajati od 1 sekunde do 15 minuta. Više od toga mi za sada ne treba. Drogu ili bilo kakve umjetne pshihoaktivne supstance isključujem. Svima koji ste uspjeli nešto slično do sada, bilježim se sa štovanjem.

... samo da još jednom to napišem malo jednostavnije da i meni bude jasno:
play, fast forward, rewind... (to me ne zanima)
stop, pause (to mi treba)

Apeliram na Vas mudre, pametne, plemenite i nadasve darežljive i milosrdne:
Pomozite ubogom idiotu.
Unaprijed hvala, idem vidit nešto...
- 12:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.01.2005., utorak

o da li?

1. Da li je Blogiranje moguće shvatiti kao trening (probu - u bandovskom jeziku) za "pravu" međuljudsku komunikaciju?
2. Ljudi koji uredno post-aju svoje Blogove imaju uredne, iskrene i tople veze sa svojim bližnjima??
3. Ljudi koji naprave Blog, pa ga totalno zanemare nakon 2 dana, imaju problema u životu???
4. Koga to sve uopće zanima i zašto????
5. Da li jedva čekate dan kada ćemo se moći linkati na cijeli svemir u kompletnoj realtime multimediji i početi živjeti kao Pale sam na svijetu?????
6. Da li je moguće izderivirati emociju iz bilo koje umjetne forme (i umjetničke) bez da prije nisi tu emociju naučio i doživio u stvarnom ljudskom kontaktu?
7. Da li Blog može odgojiti malo dijete?
... gladam sam, idem nešto vidit.
- 16:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.12.2004., četvrtak

ako netko može...

turn on the bright lights!
- 17:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.12.2004., utorak

plan akcije

Ured, caetano veloso, free cell...
Kombinacija matnog napada žrtvom laufera na kraljevo krilo koju ću isprobati po 100-ti put danas oko 18h uz 75% šanse uspjeha više mi ne pruža toliko zadovoljstva kao nekad, ali znam da si ne mogu pomoći...
Zanimljivo kako ja brzo padnem pod utjecaj instant satisfakcije, usrećim se u sekundi nečim za što znam da je sureshot, a sa druge strane niti me rezultat jako usreći, niti način na koji sam stigao do njega.
I to mi se sada to čini kao savršena metafora za 30-nešto krizu identiteta koju lagano proživljavam (taj lažni matni napad sa 75% uspjeha).
A nisam baš neki ziheraš u životu. Ipak, nešto se desilo. Trebam valjda još malo opteretiti mozak, postaviti još neki problem, izazazov.
Ili okrenut pilu naopako. neznam.
Ionako su ove blogove izmislili Amerikanci da bi mi komunikativni slaveni gubili što više vremena, što manje radili i zauvijek ostali u potlačenom položaju. (umnost by mister "the great pretender")
Idem nešto vidit...
- 15:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #