|
Buđenje u 7 ujutro, u sunčan dan i susret isplaniran jednostrano večer prije, kad se miješalo alkohol, ljutnju, ljubav i tugu.
Rezultat je pronađen rano ujutro, pod pokrivačem, skvrčen u trbuhu desetak centimetara ispod pupka, zaigran nad obroncima maternice, kao grudvica ljutnje, tuge, ljubavi i želje (jer je alkohol ishlapio). Možda je poremećaj s godinama uznapredovao i amigdala je odšetala na to mjesto, izazivajući osjete koji su nastajali dovoljno daleko da ne doputuju do razuma.
Kućica za orgazme.
Ustajanje iz kreveta i odlazak pod tuš (da se ispere memla nemirnog spavanja). Brijanje nogu (da se ne primjeti da živi neuredno), pa brijanje intimnjijih dijelova (izazivački), osviljavanje kože (nostalgija), racionalno šminkanje (nešto što se ne razmazuje u lik tužnog klauna).
Kava i cigareta pred monitorom. Smirivanje u oko oluje.
I osmijeh, onaj naheren na jednu stranu, šeretski i samozadovoljan, kad oblači suknju i namjerno zaboravlja donje rublje, svjesna tople vlage razlivene na bedrima.
Ključevi od auta (vidi li se kad se sagnem?), trk niz stepenice, gas.
Na prvom semaforu je mjesto gdje se misli o tome kako joj je tada u podrumskoj sobi sa žoharima i škripavim krevetom jezikom na leđima ispisivao rečenice. Interpunkcija ugriza. Sjećanje na gola ramena pod slabim svjetlom s ulice i koljena skvrčena u priči. Potpuno unošenje jedno u drugo, do gubitka identiteta i nerazumijevanja gdje počinje i završava čiji dio tijela. Početak.
Zeleno, gas.
Na drugom semaforu je vožnja u njegovom autu zaleđenom slavonskom cestom i kašnjenje na zadnji vlak. Njegov kaput omotan oko ramena. Hladno prozorsko staklo, inje nad snijegom u tragovima. Toplina ruke zaigrane među bedrima, ljubljenje koje zaustavlja govor do tišine. Ironična intimnost metalik gaćica obijesno odbačenih pod sjedalo (sačuvane, u ormaru zauzimaju počasno mjesto, penzionirane). Kleptomanska požuda.
I opet, gas.
I onda stajanje na ljubav, glasnu, hrabru i upisanu u svaki komadić tijela, filigranski i čisto. Potpuna predaja.
Do agonije odumiranja.
I stajanje na crveno.
U trenutku kad otvori vrata, osmijeh je uvijek mješavina poniznosti i podsmijeha. Na njega se odgovara isto takvim. Bez puno pričanja, hodnik, soba, ugodna svježina pod puluspuštenim roletama poznatog stana. I zatvaranje očiju pod poznatim dodirom kad zadovoljno otputuje pod odjeću. Uzimanje. I nedvosmislene poruke u intenzitetu pokreta.
Mutant između jebanja i vođenja ljubavi ustvari je dovoljno neprirodan da put prema natrag učini sjetnim.
|
