PD SV.ILIJA OREBIĆ

Ovu nedjelju, 30. studenog 2008., naše Planinarsko društvo organizira
izlet na Svetog Iliju za sve one ljubitelje prirode i druženja koji se još
nisu uspjeli popeti na njega. Naravno da su pozvani i svi ostali.
Izlet organiziramo povodom 10. godišnjice (28.11.98.) osnutka našeg
društva. Uspon počinje u 08:00 za sve grupe. Za prvu je mjesto pokreta
Pijaca kod Konzuma u Orebiću te putem preko Urkunića, Kabla do Vrha.
Druga grupa se sastaje kod Vode u Bilopolju, nastavlja uzbrdo preko
Nove kućice prema Vrhu dok je za treću grupu sastanak na okretištu,
odnosno kraju makadamskog puta iz pravca Gornje Nakovane.
Rampa će ovom prilikom biti otvorena cijeli dan. Za sve izletnike
organiziramo besplatan fažol na ledini ispred Nove (donje) kućice,
vodičku službu, kao i dežurstvo HGSSa Orebić.
Potrebno je sa sobom ponijeti pribor za jelo, kruh i vlastito piće i vodu,
isto tako adekvatnu obuću i odjeću primjerenu vremenskim uvjetima.
U slučaju kiše i lošeg vremena izlet odgađamo za slijedeću nedjelju.
Za sve informacije možete se obratiti meni 098/565-087 ili Tajniku
PD Ivici na 098/285-226. Dobrodošli!

Onda, 10. travnja, dok je ostatak ekipe popravljao klupe ispred Nove kućice,
uređivao kućicu i okoliš, dotle je četvorka najluđih išla na Staru kućicu.
Rekli su nam onda da je kasno i da nema smisla.
Mi smo se onda dohvatili raznoraznih alata, sve nepotrebno porazbijali i
spalili, znači skoro sve u kućici osim zidova.

Ista ta ekipa (Darko i Boro su teglili, Ani i ja mudrovali) je donijela nova
vrata do kućice. Bilo je velikih rasprava o tome, koja vrata, s koje strane,
koji materijal, zašto ovo kad može ono i ono je bolje od ovoga.
Uvidjevši da od novih vrata neće bit ništa, odlučili smo se konačno za
aluminijska vrata, iako ne pristaju okolini, ali s obzirom na
nemilosrdne klima-uvjete i mogućnost provale i cijenu skoro donatorsku,
sve dobro.Nova vrata su stavljena na mjesto starih ruzinavih, istog
položaja prema južini,zacemetirana i estetski uklopljena kućici.
Svi znamo da bi ljepša bila od ariša ali je i ovo odlično.

Po već zacrtanom planu, završena je prva faza radova na Staroj kućici koja ove
godine slavi stogodišnjicu. Ista, rađena vjerojatno s krovom "na 4 vode" je iz zasad
nepoznatih razloga tijekom 2.svjetskog rata dobila betonsku ploču, vrlo dobro
armiranu i od materijala vađenog iz neposredne blizine iste. Tijekom godina,
a posebno u zadnje vrijeme, ploča je počela propuštati kišu te je zbog otpadanja
komada betona bila vrlo nesigurna za boravak.Tako da je malo-pomalo došla u vrlo
nezavidno stanje. Na inicijativu našeg Planinarskog društva, uz veliko zalaganje
Općinskog načelnika Tomislava Jurjevića, te nakon proljetne sjednice orebićkog
Poglavarstva održane ispred same kućice 20. travnja, odlučeno je da Stara kućica
neće pasti na stoti rođendan nego će zasjati u punom sjaju do slijedeće turističke
sezone. Općina Orebić se potom uknjižila na kućicu, sredstva za prvu fazu obnove
su odobrena, a odabran je i izvođač radova.

Prijevoz oko 25 tona materijala do Stare kućice je besplatno u 14 naleta
helikoptera osigurao MORH sa vrhunskim pilotom capt. Daliborom Iveljom
i ekipom. Dosta je materijala, za kojim se je naknadno ukazala potreba,
dotegljeno i na leđima izvođača radova. Svaka čast, treba nekoliko desetaka
kilograma nositi najmanje jedan sat i po.

Danas je Stara kućica pod novim krovom, uređenog okoliša, već sada s
mogućnošću smještaja i preko 20 planinara u visokom potkrovlju.
Za završetak velikog kamina trebalo bi još na leđima, našim ili tovarećim,
prenijeti još oko 80 cigli ( x 3,8 kg )
Slijedi druga faza uređenja, odnosno šminkanje, čime će Orebić dobiti
reprezentativni Planinarski dom. Potrebno je još urediti mali sanitarni čvor,
dovršiti fiksne stepenice za potkrovlje, očistiti gustirnu, urediti unutarnje
stijenke i pod, te barem minimalno opremiti kućicu što znači da posla još
itekako ima. Ima puno ljudi koji vole Sv.Iliju i ima ih puno koji su voljni
pomoći na bilo koji način, tu je i Općina i ostale institucije kojima je svima
u interesu da cilj, otvaranje kućice do sezone, bude ostvaren.

Spomenuti ćemo da je vrijedan odljev reljefa Sv. Ilije, dar predsjednika
NK Hajduk, dr. Ante Nosića, orebićkog zeta, inače rad kipara Mihovila
Mrkušića iz Podgore već postavljen na istaknutom mjestu na južnoj
fasadi kućice i biti će blagoslovljen prigodnim obredom od strane
gvardijana Franjevačkog samostana. Od našeg društva je već najavljena
inicijativa obnove kapele Svetog Ilije na samom vrhu Ilije.

Netko će mi možda prigovoriti mežebitnu pretjeranu ljubav prema
gmizavcima, ali što se tu može. Zmije su uvijek kod nekih izazivale
odbojnost i panični strah, kod drugih ushićenost i poštovanje.
Dakle i ove jeseni smo zapazili poskoke na granama, ali ništa više
nego prošlih godina uprkos katastrofičkim najavama o globalnom
zatopljenju, epidemiji malarije, nasadima banana, dizanju razine
mora do metra i najezdi otrovnih zmija. Neki kažu da su na grani
zbog zadnjeg predzimskog zalogaja slučajne ptice, neki da je to sve
zbog mogućeg ugriza tek okoćenog mladog poskoka upućenog majci
jer ženka početkom jeseni okoti od 5 do 15 mladih, dugih 10-15 cm,
spremnih odmah zadati otrovni ujed.
Poskok, Vipera ammodytes, uz riđovku , Vipera berus, kao i uvjetno
žutokrug i talijanska ljutica spadaju u naše otrovne zmije.
Riđovku ćemo naći više u sjevernim nizinskim predjelima za razliku
od poskoka kojeg možemo naći uzduž obale i obalnih planina, i na
visinama do 2000 m.On može narasti, prema nedavnim navodima SD
i preko 1 metra i na glavi ima karakterističan roščić za njega.
Glava mu je srcolikog oblika i boja mu jako varira. Rep mu je kratak
i zdepast a mužjak je u pravilu veći od ženke.
Poskok, uprkos izjavama "upućenih", nikada neće napasti čovjeka,
posebice ne u nekakvim "skokovima", jedino u slučaju obrane. Isto tako
svi njegovi ujedi nisu opasni jer on otrov koristi samo onda kad prosudi
da treba, odnosno da usmrti svoj plijen-hranu. Opasni mogu biti ujedi
u predjelu glave, posebice sada kad je većina ekipe po granama.
Otrovni aparat naših viperida se sastoji od dva cjevasta zuba, odvodnih
kanalića i otrovnih žlijezda. Zubi su dugi do 7 mm i uloženi su u naborima
usne sluznice te se pri ujedu osovljuju i zabadaju u žrtvu uz eventualno
ispuštanje otrova, najtoksičnijeg među našim zmijama koji izaziva duboke
nekroze tkiva i djeluje hemotoksično. Otrov je toksičniji ljeti nego u
hladnijem dobu. Bolesnik ujed opisuje odmah kao vrlo bolan koji se uz
pečenje i utrnulost širi kroz čitav ekstremitet koji već za 10tak min počima
oticati i modriti. Tome valja dodati i jak psihološki efekt sa strahom. Na
mjestu ujeda se obično vide dvije krvareće ranice razmaknute 5-7 mm.
Od mnoštva simptoma otrovanja vrijedi spomenuti glavobolju i pospanost,
konfuznost, povraćanje, vrtoglavicu, žeđ i nemir uz znojenje.
Kasnije lako dolazi do sniženja tlaka i dehidracije uz multipla oštećenja
organa uz pripadajuće simptome. Najstariji spisi liječenja zmijskih ujeda
sežu od Ebersovih iz 1600. god. p.n.e. , preko grčkih autora pa do pravih
znanstvenih studija talijanskih autora, Redi-a i Fontane iz 17 stoljeća.
Preko studija neurologa MItchella 1850.g. dolazimo i do prvog seruma
u režiji francuskog liječnika Calmette krajem 19.st.

Od tada je vrlo često, osim liječenja serumom koje je neupitno, dolazilo
do vrlo različitih teorija oko pomoći kod ujeda. Pričalo se i pisalo o stavljanju
podveza između mjesta ujeda i srca , o isisavanju rane , spajanju
ranica rezom u obliku slova T ......
Danas na tržištu postoji jedan od najboljih svjetskih Antiviperinum seruma
kojeg radi Imunološki zavod iz Zagreba, dostupan je u svakoj zdravstvenoj
ustanovi i ljekarni i može ga koristiti isključivo liječnik i to poželjno u
zdravstvenoj ustanovi zbog možebitnog anafilaktičkog šoka i ostalih
komplikacija. Također, prema zadnjim preporukama HGSSa za prvu pomoć
kod zmijskog ujeda, unesrećenog treba umiriti, objasniti mu da se ne miče
i poleći ga. Ranu treba nježno oprati i osušiti je i prekriti gazom. Ujedeno
mjesto i okolicu treba imobilizirati, ne stavljati podvez, ne rezati ranu, niti je
isisavati. Ako unesrećeni ostane bez svijesti treba provjeravati disanje i biti
spreman na BLS (oživljavanje) te treba što hitnije organizirati transport do
najbliže zdravstvene ustanove (bolnice!). Zmijski ujed u nepristupačnom
terenu zahtijeva poziv službi 112 ili najbližoj Stanici HGSSa, te žuran
helikopterski transport do liječnika.
Danas se na tržištu mogu naći i male vakuum pumpice za otrovne ujede,
ali je upitna njihova djelotvornost. U svakom slučaju ako sretnete nekog
rogonju u planini, pustite ga na miru. On Vas sigurno neće dirati bez
razloga. Pojačani oprez je možda malo potrebniji sada kad su na granama
baš kao i našim slikama.