Ove nedjelje je novoosnovana stanica HGSSa Orebić imala i svoju
prvu službenu akciju. Putem centra 112 smo dobili obavijest da je
u uvali Slano, predio Banje, u subotu popodne nestao slovenski
državljanin M.O. (32). Nesretnik se je uputio maskom i disalicom
bez peraja u obilazak slanske vale inače vrlo mutne, nepredvidljive
i velikih temperaturnih razlika, prema mom zapažanju.
Odmah po prijavi nestanka u subotu se u potragu uključuje policija,
prijatelji i brat nestalog, a u nedjeljno jutro helikopter HRZ i ronioci
interventne jedinice PU dubrovačke.
Dolaskom oko 11:00 u nedjelju, orebićki GSSovci uz pomoć policije
pretražuju teren neposredno uz more u dužini preko dva kilometra
obalne linije bez ikakvog traga o nestalome. Nakon ponovnog
dolaska ronioca specijalaca i uključenja našeg Pročelnika Darka u
akciju pretrage dna vale s bocama, kao i pretrage nas trojice "na
dah" cijelog dužobalnog prostora, nikakvih rezultata nije bilo.
Spletu nesretnih okolnosti možemo pridodati izuzetnu mutnoću
mora kao i drastičnu temperaturnu razliku mora, gori-doli, koja je
vjerovatno i pridonijela stradavanju nesretnog Slovenca, inače
planinara i ronioca, sportaša i posve zdravog.
Uz konstantnu prisutnost brodova Lučke kapetanije i Pomorske
policije potrazi su se priključila ranim jutrom u utorak opet naša tri
člana uz dva dubrovačka kao i policija. Jednosatnim letom helikoptera
i pretragom šireg akvatorija nisu,na našu veliku žalost, uočeni nikakvi
tragovi koji bi upućivali na nestalog.
Inače, ovog vikenda se nismo pentrali po Iliji zbog nesnosne vrućine.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.
