PD SV.ILIJA OREBIĆ

Danas je u crkvici Male Gospe u Nakovani služena Sveta misa u čast današnjeg
blagdana Svetog Ilije, zaštitnika našeg Planinarskog društva. Time je nažalost
prekinuta nedavno obnovljena tradicija služenja Svete mise na samom vrhu
našeg svetog brda. Obzirom na to da se današnji dan po pučkim vjerovanjima
smatra kao najtopliji, nimalo ne čudi prije navedeno. Pred oko 30-tak vjernika
i nekolicine planinara, don Ante Marković je uz nadahnutu propovijed blagoslovio
prisutne koji su, u oazi nakovanskog mira, sklada i ljepote, Svetu misu okončali
dirljivom izvedbom "Rajska Djevo,Kraljice Hrvata...
...i stalno mislim koju od ove tri fotke da objavim, evo vam sve tri...
...i neka nas, planinare, čuva Sveti Ilija.

Evo za našu Cicu par fotki iz modrog dragulja. Iako se unutra nesmije plivati
mi smo se za našeg već spominjanog izleta itekako okupali i čak ronili, ja i
više od jedne ure. Posebno je ludo ronit iz Špilje vanka di nema zračnog prolaza
i u samoj Špilji kroz veliku rupu.Kako je bilo, pitate se?
Čovik tamo poželi da ostane zauvijek...

Fala Gregi Žabcu na ustupljenim slikama !

Prije tri miseca sam napisao par crtica o fascinatnoj Jabuki koju je naša mala
ekipa planinara posjetila, pridružena ekipi naših dragih prijatelja iz Dbk.
Dakle nas 4 iz Orebića + 15 dubrovčana smo proveli par nezaboravnih dana
u trokutu Vis-Jabuka-Lastovo na prekrasnom brodu «Naše more», koji je inače
vlasništvo Vlade RH a koristi ga par institucija iz Dbk. Brod se inače može, kao
u našem slučaju, unajmiti. Ovom prilikom bi se osvrnuo na posjet Brusniku.
Brusnik uz Jabuku i Palagružu tvori tzv. Jadranski vulkanski trokut i jedini su
naši otoci, od njih 1185, koji su nastali izljevanjem magme u more pri razlamanju
prakontinenta Pangea prije 200 milijuna godina.
Brusnik, tajanstvena i prekrasna crna morska hrid, nalazi se oko 14,5 NM zapadno
od Komiže, površine je oko 3 ha, visine 23 m,dužine 200 i širine oko 150 m.
Zbog jedinstvenog geološkog sastava eruptivnog porijekla s prevladavajućom
željeznom rudačom-magnetitom, kompasi brodova koji plove u blizini jednostavno
polude u traženju strana svijeta. Mi na sreću nismo koristili kompas
Na surovim uvjetima Brusnika malo što uspijeva.Od flore susrećemo dubrovačku
zečinu, divlji sljez, tamaris i ogromne količine kapara. Neki biolozi spore naziv
zečine tvrdeći da je ona zapravo brusnička zečina , što će naš Neno zasigurno
javiti u komentarima, a što ga ja molim.
Od faune je uz nebrojene galebove interesantna endemična crna gušterica.
Jedan kanjon ,od tri postojeća, dijeli otok na dva dijela i tu se nalaze tvz. jastožere
komiških ribara, gdje su oni, ostajući na Brusniku više dana, čuvali svoje jastoge.
More u jastožerama je uvijek svježe i hladno jer je čitav otok šupalj tako da
zimi za velikih nevera, kad more ispuni kanjon, otok biva dupli.
Za Brusnik su karakteristični ogromni i teški obluci magnetita sive boje koje
rijetki namjernici nemilice odnose zbog njihove egzotičnosti i da kojim slučajem
do Brusnika vodi cesta, njega odavno nebi bilo.
Inače pristup otoku vodi jedino sa zapadne strane gdje se nalazi plaža na kojoj
najmanji oblutak teži nekoliko kilograma.
Inače je Brusnik još 1951.g proglašen zaštićenom zonom, što nažalost nitko
ne kontrolira, tako da svatko radi što hoće. Ime mu potiče zbog toga što more i
vjetar neprestano bruse ionako oštre stijene a po drugoj teoriji zato što su ribari
koristili granitne oglutke za brušenje noževa. Na otoku su u stara vremena redovito
ribari ostajali više dana i tad su bili primorani, zbog surovosti terena i klime, živjeti
doslovno poput pećinskih ljudi. Vode nije bilo i čuvala se poput svetinje.
Ako se pitate zašto tadašnji ribari nisu napravili kakvu kućicu i gustirnu,
odgovor je taj da su znali kako bi postojanje takvog zaklona omogućilo i
drugima, manje sposobnima, dolazak i ribanje na Brusniku, pa su radije svake
zime ovdje živjeli pećinskim životom,riskirajući samo svojom odvažnošću i
hrabrošću život za svakog ulovljenog jastoga. Mi smo ostali, nažalost, samo par sati na putu prema Jabuki.
Imali smo osjećaj da smo na nekom drugom planetu. Ako ikako budete mogli
posjetite ovaj raj- carstvo galebova, kapara i pozitivnih vibracija.

Ovu nedjelju smo uspjeli spojiti uživanje u svježem planinskom zraku i praćkanje i ronjenje na susjednim nam otočićima. U konačnu dopunu zaliha ljekovitog bilja za dugu zimu smo krenuli vrlo rano da izbjegnemo dnevnu žegu. Probali smo i višnje ispred kućice koje su sad taman za branje, kratka marenda i provjera stanja kućice i briši nazad. Doma prije 12.

Malo izmjenjena ekipa sa podmladkom oko 14 kreće u novu avanturu. Plan je otočić Stupa u Pelješkom kanalu. Malo smo se pentrali po liticama, malo ronili, bilo je nešto školjaka i ribe za juhu. Smazali smo i ponekog ježa. Sve u svemu super dan.
Lijepa li je naša Domovina!!!