|
Završno prvenstvo tekuće godine počelo je hladnim tušem: dva izgubljena ozekija na samom početku! Nekako smo se svi naučili na brojku od šest ozekija na prvenstvu, no sada ih imamo samo četiri od kojih je polovina otišla s turnira u prvim danima! Posebno teško vrijeme je došlo za Kotooshua: na ovom turniru je morao obraniti status ozekija, na slijedećem će imati "mala vrata" od minimalnih deset pobjeda, nešto što mu rijetko polazi za rukom u posljednje vrijeme, ne više od jednom godišnje.
Naglu prazninu među ozekijima nastojati će popuniti nekoliko boraca, među kojima je najistaknutiji Goeido. Prvi put je dosegnuo naslov sekiwake još 2009 godine. Izuzev ozljeda uvijek je bio pri vrhu maegashira i čekao svoju priliku, a sa prošlogodišnjim početkom osipanja čak šest ozekija bez prestanka održava status sekiwakea već devet prvenstava. Nakon četvrtog dana borbi prva misao koja se nametnula - ovo je Goeidov turnir!
Goeido
Zanimljiva je stvar pritisak japanskih medija. Još je veći teret vlastitih očekivanja. I dok bi se duhovnim razvojem trebalo nadvladati ove teškoće, najveći dio nas se na njih navikne tek nakon mnogo iskustva, mnogo takovih doživljenih situacija. Goeido se susreo sa ovim zidom već u drugom danu njegovog lova na ozeki naslov, a njegov zid je ovaj put ponio naziv Aminishiki. 35 godišnji veteran je već načeo Kotooshua, ukrao super važnu pobjedu Kisenosatu, a zatim je na red stigao i Goeido.
Slijedećeg dana se Goeidu zavrtilo i od Kyokutenha, da bi na drugu nedjelju Kyushu-basha odbor za odabir parova kao poslasticu sučelio trenutno dva najistaknutija japanska borca. Kisenosato u lovu na naslov yokozune i Goeidou u lovu na naslov ozekija!
Ovdje je Goeidou stao. Sa velikom pobjedom i potvrdom da je dorastao izazovu je ponovno naišao na dvije sakrivene mine, od kojih smo izdvojili neumoljivog m3 Takekazea. Zatim su uslijedila dvojica yokozuna, ali kojima nije pružio značajniji otpor. Odjednom se sa polovičnim omjerom Goeido našao u situaciji da mora loviti pozitivan omjer pobjeda i poraza i braniti naslov sekiwakea!
Aoyiama
Aoyiama voli svoje početke prvenstva. U zadnjih sedam je samo na jednom imao slabiji početak i to onaj put kada je prešao čarobnu razinu maegashire 3 i došao pod izravni udar najjačih boraca već u prvim danima. Sa svakim slijedećim natjecanjem čini se sve čvršćim i odlučnijim, pa kada su ovaj put krenule pobjede to nikoga nije previše iznenadilo. Pa ipak, kada je u osmom danu stigao do sedme pobjede to je ipak bilo nešto posebno.
Aoyiama je najzanimljiviji u trenucima neposredno pred početak borbe - promatrajte samo koliko je miran i koliko dominira startom - vrlo često njegovi protivnici startaju prerano. Riječ je o svojevrsnoj smirenosti toliko nužnoj u svim vrstama borilačkih i inih vještina i djelovanja. Ujedno, vrlo je brz na startu - uzevši u obzir i prednost u masi (194 kg), malo protivnika uspijeva zadržati ravnotežu. Zatim slijedi borba izguravanja na daljinu, koja na ovom prvenstvu djeluje savršeno pri napredovanju koliko i povlačenju. Pogledajte kako je pri tome prošao nositelj imena Chiyo - škole čija je borba na daljinu zaštitni znak - Chiyotairyu.
Činilo se kako Tenkaiho dobro izgleda neko vrijeme...
Sa izravnim uključenjem u borbu za pobjedu na turniru izravno je naišao i na suparnike sa vrha. Borba sa Harumafujiem je pokazala koliko je Aoyiamina tehnika trenutno jednodimenzionalna - koliko je lagano stvoriti strategiju koja će ju neutralizirati. No zatim je došla borba sa Kisenosatom, borcem tjelesno podosta sličnim Aoyiami, u jednoj od naljepših borbi prvenstva. Ova borba mora biti upozorenje svima - Aoyiama se više ne šali, svom silom se sjurio na ozekija, sve više postaje europski borac broj 1!
Zato se jedan drugi ozeki nije izvukao:
Chiyotairyu
Još je jedan borac ostavio poseban dojam na ovom turniru. Zdrastvena izviješća prije prvenstva govorila su o odvojenoj mrežnici na oba oka, operacijama i mišljenju doktora koja su govorila o nastupu samo kroz prizmu vlastitog rizika. Ali sve te nedaće usredotočile su brzinu i nesmiljenost Chiyotairyua. Za razliku od Aoyiame, japanac prevagu ostvaruje velikom brzinom i žestokim napadom prema naprijed, uz sličan tijek borbi. Trenutno najistaknutija sastavnica Chiyo obitelji prvenstveno izgurava protivnike, ali za razliku od velikog prethodnika Chiyotaikaija koji je to postizao udarcima, za Chiyotairyua su svojstveni izravni potezi u lice ili vrat ili vrh prsa, uz namjerno nisko središte ravnoteže.
Sa dvanaestim danom stigao je do devete pobjede! Ne zaboravimo da je Chiyotairyu manje od tri godine u profesionalnom sumu i vidljivo na putu do sanyaku kategorije. Zaobiđu li ga ozljede i već spominjani problemi sa vidom, predstavljati će vrijednu sastavnicu boraca sa samoga vrha. Iako, za sada je njegov sumo podosta jednodimenzionalan, uz ponešto dobru borbu za pojas. Slijedeća borba sa Endom mogla bi biti pokazatelj toga.
Na kraju i njegova borba sa Kisenosatom, koji je jednostavno suviše čvrst.
Chiyo
Obitelj Chiyo, odnosno Kokonoe škola, u stalnom je zamahu. Trenutno imaju pet sekitori boraca, odnosno boraca iz dvije najjače divizije. Vlasnik Kokonoe škole je legendarni yokozuna Chiyonofuji, sada oyakata Kokonoe Mitsugu, pod čijim budnim okom trener i bivši ozeki Sanoyama Chiyotaikai vode svoje borce sve višim uspjesima. Obitelj Chiyo vrlo sliči borbenom stilu svojeg trenera, odnosno borba na daljinu i izguravanje rukama. Kyushu-basho za njih je vrlo uspješan, krenuvši od dna Juryo divizije. U svom drugom nastupu u Juryo diviziji j13 Chiyomaru je u 12. danu stigao do 10. pobjede. Sa svojih 180 kilograma vrlo je brz i pokretljiv pri izguravanju, ali vas može primiti za pojas i iznijeti van ako zatreba.
Također u drugom boravku u juryu j8 Chiyoo stigao je za sada do devet pobjeda. Nešto lakši uz svojih 150 kilograma, ali zato sa vrlo izdržljivim uspravni stavom - pokušate li protiv njega istom taktikom izguravanja teško da ćete uspjeti. Sa druge strane ostale tehnike u njegovim borbama nije često moguće susresti: pogledajte što se desilo kada je još jedna mlada zvijezda u usponu, Terunofuji Yoshiaki, stigao do bliske borbe.
Najiskusniji u ovom novom Chiyo valu je Chiyonokuni, ali ujedno i jedini tko nije uspio ostvariti kachi-koshi. Na mahove boravi i u prvoj diviziji, ali dijelom zbog ozljeda i dijelom zbog prevelike želje često učini korak unazad. Sa sedam pobjeda mu je za malo izbjegao pozitivan omjer pobjeda i poraza, no samo zbog nove ozlijede koja je proizašla iz slijedeće pobjede nad j14 Higonojom:
Za kraj je tu i Chiyotoory, možda i najrazličitiji Chiyo. Zbog 178kg nije toliko brz u startu i teže postiže tipične napade za njegovu školu, već ih lagano pretvara u borbu za pojas. Ova tranzicija je nešto posebno, nešto što mu omogućuje niže težište i veća masa, nešto što je osjetio i Yoshiazuma.
Endo
Miljenik publike je sporo ušao u prvenstvo. Ozljeda sa Aki-basha se još uvijek osjećala, a najave kako je jedini cilj odigrati sve borbe i nisu zvučale suviše uvjerljivo. Prva pobjeda je stigla tek u četvrtom danu, dok se iz susreta sa Chiyotairyuom nije previše očekivalo (iznad). No tada se desilo ono po čemu volimo Enda - nakon intenzivne obrane stigla je neočekivana promjena ravnoteže i ...
Zatim su stvari nekako krenule, pa je stradao i indisponirani (ozlijeđeni?) Takayasu:
Endu ozbiljan problem predstavljaju brzi i visoki borci - bilo da se zalete na njega i iznesu ga van, bilo da im je teško izmijeniti i izbaciti ravnotežu. Biti će zanimljivo za promatrati kakve će lijekove pronaći za ovo.
Kisenosato
Sa tri Jun-Yusha u nizu, odnosno druga mjesta na prvenstvu, Kisenosato je definitivno ozeki broj jedan i definitivno među tri najizrazitija favorita. No na turniru u kojem yokozune iz dana u dan održavale vrhunski sumo, jedini Kisenosatov kiks iz trećega dana ga je povukao unazad. Zatim je naišao na Goeida i poslasticu druge nedjelje: sudar dva vodeća japanska borca. Goeidova pobjeda (iznad) ga je odvela iz borbe za prvo mjesto.
Nakon ovoga je sve bilo odrađeno vrhunski. Kisenosato je u vrhunskoj formi, stekao je dodatnu stabilnost, problemi sa početkom borbe su nadvladani. Sada očekujemo samo najviše od njega - borbu sa yokozunama!
Harumafuji
Yokozuna je zaradio mnogo kritika nakon prošlog prvenstva. Teško je kada jednom postanete yokozuna - osim što vam se obaveze sa strane uvelike uvećavaju, odjednom službenici sumo organizacije očekuju od vas i promjene u načinu borbe. Ovo se posebno ticalo brzinca Harumafujia - nekako je viđenje sumo službenika težak sumo, u borbi za pojas, u borbi tjelesnom masom. Harumafuji se ovaj put odlučio oglušiti na ove zahtjeve - išao je iz pobjede u pobjedu na svoj način, munjevito brzo i jednostavno! Uz udaranje! Uz guranje! Besprijekorno!
Tochiozan je bio jedan od rijetkih koji je duže ostao u borbi. Blokirana desna ruka bila je ovaj put dovoljna.
Hakuho
Kada nakon dvanaestog dana obojica Yokozuna imaju sve pobjede, tada znate da se vrhunski sumo događao na prvenstvu. Uz to, kada je jedan od te dvojice veliki Hakuho, tada garancija elegancije na može izostati. Ovaj put je Hakuho bio nešto manje lepršav i na "samo" 7 različitih načina i tehnika pobjeđivao suparnike. Od 2007. godine on nedodirljivo vlada, period vremena za kojeg cijele karijere dolaze i odlaze, dok se Hakuhov nektar čini se nema namjeru razrijediti. Njegove borbe su jednostavne i brze, čini se ničime osporavane.
Nakon dvanaest dana dvojica Yokozuna neosporivo vladaju. Hoće li Harumafuji stati na kraj Hakuhu, dovršiti njegovu seriju od četiri pobjede? Ili će Veliki Hakuho nesmetano nastaviti svoj pohod? Neke sekunde će odlučiti ili pokret, upisati još jedan ures u tapiseriju povijesti svijeta suma.
|
