svijetodstakla
01.04.2007., nedjelja
HAJDE DA NEŠTO ZAPIŠEM I O OVAKVIMA KAO ŠTO SAM JA...
|
SLOVO O PJESNIKU nebo stalo u oko oko stalo u Vrijeme okret u Umu desio se Pjesma iz sna potekla vihor Riječi zanesen ustao bez porijekla ako je njiva srce onda je duša sjeme kaplju zvijezde na čelo čelo gori do zore ustala na Um tama i prijeti zlom za dana trenutak u oku propeo se bol u snu nema stana a Riječ se vječno kruni nadošla kao more nebu prostrano oko oko ispilo Vrijeme ako su u snu Riječi rađaj probuđen Govor skloni koprene s vida uđi zjenom u tjeme izađi onda s čela raspi se na sve strane ćud Nebu ovremeni u Govor zasadi lovor uđi Pjesmom u Svemir da ti porijeklo svane |
- 08:02 - Komentari (35) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI
Suviše dugo čekam izlječenje od tuposti mukle u životu tvrdom, a opet ponekad poželim mučenje pred nekom u mozgu složenom utvrdom. Ni um praotaca nije više kletva, nalazim se skrušen u vakuumu nekom. Zbunjuje me odveć istorijska sjetva, ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom. Možda neću smoći jake krvi tijelu da dovršim sukob sa svojom tjeskobom. Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu, već me neke sile vjenčavaju s grobom. I sam, eto tako, dodvorih se smrti, uzalud željom izmičem starenju. Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti i bespomoćno daje raznošenju. Pred nekom u mozgu složenom utvrdom ponekad opet poželim mučenje. Od tuposti mukle u životu tvrdom suviše dugo čekam izlječenje. Zagreb- Tuškanac 22. maja 1979. godine |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||