PRIZNANJE
Zanijela me u talase rijeke
opojnih i vrelih osjećanja.
Ranila mi srčane odjeke,
krala uzdah, lomila sjećanja.
Imao sam snage da je gledam
od rađanja dana do večeri.
Da sam moćan da je nikom ne dam
volio bih, ali vrijeme mjeri
loman korak i umorne oči.
Ako imam anđela čuvara,
doći će mi, biti od pomoći.
Ako nemam, neka vrijeme stane.
Neka moje oko istumara
Amorovoj strijeli kroz bezdane.
|