01.05.2006., ponedjeljak

IN MEMORIAM AYRTON SENNA (1960. - 1994.)

KAO DA JE BILO JUČER Nisam ništa uspio napisati, pa sam uzeo s jedne druge stranice koja nije preuzela autorska prava. Iako je prošlo već 12 godina od njegove tragične pogibije, na spomen Ayrtona Senne mnogima i danas zasuze oči, a u sjećanja se vrate prizori njegova izlijetanja iz Tamburella i udar u zid brzinom većom od 300 km/h. O Senni su napisane knjige i bezbrojne priče. Kakav je bio njegov natjecateljski duh, najbolje opisuje njegova izjava: 'biti drugi znači biti prvi među gubitnicima'. Za ovu smo priliku odabrali tekst iz pera Ivana Blažička, zadnjeg novinara koji je imao čast intervjuirati vječnu brazilsku legendu. U obitelji bogatog farmera i tvorničara auto dijelova Miltona Guirada Theodora da Silve, u Sao Paolu, slavilo se 21.ožujka 1960. godine. Gospođa Neide Joanna Senna da Silva rodila je tog dana prvog sina, trogodišnja Viviana dobila je malog brata - Ayrtona. Imao je samo četiri godine kada mu je otac poklonio prvi go-kart i od tog je trenutka život klinca koji je svojom malom jurilicom zagorčavao sieste susjedima u Rua Pedro, u sjevernom, mirnom predgrađu Sao Paola, bio nepovratno određen. Iako je, neslužbeno, utrke počeo voziti i ranije, morao je pričekati svoj 13 rođendan da bi mu brazilski zakoni dopustili službeni nastup u utrci. U sklopu autodroma Interlagos nalazi se i karting staza na kojoj je Ayrton upisao svoj prvi nastup. Ostalo je zabilježeno da je u konkurenciji tri godine starijih dječaka pobijedio i uz to srušio i rekord staze Interlagos. S nepunih dvadeset godina stigao je u Europu, u Englesku, te ubrzo počinje voziti utrke Formule Ford 1600. Serija uspjeha i pobjeda u utrkama koje su prethodile ulasku u elitni razred svjetskog automobilizma bila je spektakularna. Već 1984. godine sjeda u automobil Formule 1. Dobio je mjesto u momčadi Toleman. Automobile, koje je za Toleman konstruirao Rory Byrne, pokretali su motori Briana Harta, a djelovali su poput velike kutije. Svakako, bili su daleko slabiji od konkurencije, nezaustavljivog McLarena u kojem su jurili Lauda i Prost, ili Ferrarija s Alboretom i Arnouxom. Među vozačima te je godine društvo bilo birano. Uz spomenute, vozili su i Piquet, Rosberg, Mansell, Patrese, Berger, Boutsen, Cecotto. Senna je šesti već na drugoj utrci, a 3. lipnja vozi svoj prvi Monte Carlo. Kiša počinje pljuštati, u ogradama završavaju Mansell, Lauda, Patrese, a vodeći, Alain Prost, usporava i šulja se stazom. Iza njegovih leđa tek neki ludi balavac iz Brazila ne skida nogu s papučice gasa. Direktor utrke, Jackie Ickx, u 31. krugu spašava čast Francuza i prekida utrku. Samo koju sekundu kasnije, Senna u kutiji od Tolemana tutnji pored prestrašenog Prosta. Već sljedeće sezone Senna prelazi u JPS Lotus, momčad koja je crno zlatnim dizajnom svojih automobila godinama plijenila pozornost svih klinaca koji su sanjali o tom svijetu brzine. Velika nagrada Portugala na starom, dobrom Estorilu, bila je druga utrka sezone. Ponovo kiša, a tada Brazilac nema milosti. Alboreto u Ferrariju stigao je do cilja minutu i dvije sekunde kasnije, svi ostali zaostali su po krug ili više. Zvijezda je rođena, povratka više nije bilo. Ayrton je vozio za Lotus tri sezone i upisao šest pobjeda. To je vrijeme kada Formulom dominiraju McLaren i Williams. Godine 1988. napravio je potez karijere i prešao u McLaren. Automobile Rona Dennisa pokreću strašni Hondini turbo motori, utrke su veličanstvene. Senna je odmah svjetski prvak, a nakon što je već u Lotusu odvozio 16 "pole" pozicija, u Mc Larenu postaje neuhvatljivi lovac na taj savršeni krug. Jedan od rijetkih rekorda kojeg u Formuli 1 ne drži, još uvijek, Michael Schumacher, upravo je fantastičnih 65 "pole" pozicija Ayrtona Senne. U McLarenu je ostao do 1994. godine. Ostvario je ukupno 41. pobjedu i osvojio tri naslova svjetskog prvaka, a bio je čvrsto uvjeren da mu je najmoćniji čovjek svjetskog automobilizma, tadašnji predsjednik FIA-e Francuz Jean Marie Balestre, '89-te ukrao naslov i poklonio ga svom zemljaku Prostu nakon legendarnog sudara u Suzuki. Posljednje tri utrke u životu odvozio je za Williams i tada je tragedija u Imoli prekinula život i karijeru jednog fenomenalnog sportaša. Nakon Senne svijetom Formule 1 zagospodario je veliki Michael Schumacher i potukao sve rekorde koje su prije njega ostvarili svi legendarni prethodnici, uključujući i Brazilca. Pa ipak, postoji nešto što je Sennu izdvajalo čak i od Schumachera, činilo ga drugačijim, većim. Prošle godine vodeći je svjetski časopis o Formuli, F 1, koji se izdaje u desetak zemalja svijeta, proveo golemu anketu s vječnim pitanjem - tko je najbolji vozač svih vremena. Sudjelovali su bivši vozači, mehaničari, šefovi momčadi, novinari. Iako je već imao šest naslova svjetskog prvaka i bližio se nevjerojatnoj sedmoj tituli, Nijemac nije prošao. Globalni konsenzus rekao je - Senna. Nekoliko puta u karijeri sretao sam Sennu, a dva puta imao sam priliku voditi duže razgovore. Prvi u Estorilu, 1994. godine, na svjetskoj promociji Williamsove momčadi. Tada nemate priliku čak ni ponijeti vlastitu kameru, samo predate kazetu i službeni snimatelj sve obavi. U žargonu, bila je to čista "redaljka". Namjerno sam ostao zadnji i očekivao da ću možda dobiti koju sekundu više od ostalih. Senna je već bio umoran i nervozan i prestrašio sam se da će otići, no kad sam se predstavio i rekao otkuda dolazim, počeo je interview ali s obrnutim ulogama. Trostruki svjetski prvak pitao je novinara iz Hrvatske o situaciji u njegovoj zemlji, o ratu, o ljudima. Nisam mogao vjerovati da uopće zna gdje je Hrvatska. "Naravno da znam. Pratim što se događa u vašoj zemlji. Rat je strašna stvar." Ako je prvi krug utrke u Doningtonu godinu dana ranije, također po kiši, značio vozačko savršenstvo i promovirao ga u mojeg vozačkog idola, razgovor u Estorilu donio je i ljudsku katarzu. Senna je uistinu bio drugačiji. Tri dana prije kobne Imole, 28. travnja, u Padovi sam dobio dugački razgovor jedan na jedan. Pričao je o Schumacheru i njegovom odličnom startu u sezonu, o nadi da će sigurno, jednom voziti za Ferrari, o mladim vozačima koji su ušli u Formulu 1 i izazivaju incidente. Nakon razgovora predao sam mu monografiju o hrvatskom Jadranu, te kravatu "Croata". Ispričao je da su mu prijatelji krstarili našim morem, pohvalili njegovu ljepotu, te da bi svakako želio doći. Snimatelj tog razgovora, Neno Suvačarov, nije mogao doći k sebi. "Ivo, jesmo mi to stvarno sad razgovarali sa trostrukim svjetskim prvakom?". Tri dana kasnije, Senna je bio mrtav. Trebalo je mnogo vremena da se ta činjenica shvati i prihvati. Oni koji su voljeli Sennu nisu prihvaćali Schumachera. Vjerojatno, na nekoj podsvjesnoj razini, krivili smo Nijemca da uzima ono što mu ne pripada i da su sve te pobjede i naslovi zapravo Ayrtonovi. Beskrajne su rasprave vođene na temu što bi bilo da se Imola nije dogodila. I sve su te rasprave bile jednako iracionalne. Čekao se i njegov nasljednik. Svaki balavac koji bi pokazao malo ludosti i karaktera bio je proglašavan novim Sennom - Eddie Irvine ili Juan Pablo Montoya. No, 11 godina nakon njegove smrti jasno je da nasljednika nema i da ga nikada neće biti. Ayrton je bio jedinstven, poseban i neponovljiv. Za mnoge koji su ga voljeli, i danas - najveći.

- 19:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.