Svemirske Pjesme

27.06.2019., četvrtak

B l a g o s t


Blagost

Nikad nisam dopustio
da ljutnja bijes nad mnome zavlada
Kaže mi čovjek s kojim sam
poduže i naširoko razgovarao
Tko to u životu često uspije
taj svaku prepreku lako svlada
Osobito ako je kad zatreba svoje misli,
stavove zagovarao!

Tvrdiš tako? Što je kad nečija riječ
nekog duboko podbode
Većinom ljudi se slatko nasmiju;
taj od njih dobije priznanje
Ne! Misao tvoga neprijatelja,
više njega nego tebe probode
Kad mu umjesto ružnog čina
blago i krotko daješ na znanje!

Ne srdi se kad te neugodnosti
u bilo kojem trenutku snalaze
Trpiš još i više! Moraš
da svakojake udarce i zloće podnosiš
Blagost omekšava srdžbu
a lijepe riječi put do srca pronalaze
Kao miran čovjek
sam sebi utjehu i drugima koristi donosiš!

I na koncu, svaka bahatost i grubost
za rezultat neuspjeh ima
Čim spoznamo svoje propuste,
lako ćemo od drugih podnijeti
Najljepše je davati nekomu
nego kad čovjek od drugih prima
Blagost je prekrasan ukras koji će većini
nadu i sreću donijeti!

Svemir Putnik
- 10:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.06.2019., nedjelja

P o s l j e d n j a S u z a




Suza u oku umiruće, voljene
biser stvara
Te sa svojim umom
s naporom razgovara
Je li to čin upotrebe tvoje
posljednje snage
To je zbog moga rastanka
od osobe drage!

Dragi suprug
tvoje, umiranje će osjetiti
Pa će te ovaj dan
na Božji nagovor posjetiti
U željenom naručju
uz obje tuge ćeš umrijeti
No ljubav vaša je besmrtna;
neće do kraja vremena izumrijeti!

Sjećati će se onih dana
kad ste, uvijek zajedno bili
Svoju ljubav niste
Niti, tren, pred ikime sakrili
Za tugu osobito
za plač kod drugih ste znali
Ako se čin i zbio
ponekad presretni zaplakali!

Sjećati će se onih noći
kad ste strast u sebi osjetili
U vaše vrijeme života
divne krajeve svijeta posjetili
Nade utkali u snove
koji su za vas jedno bili
S vama na sreću,
i drugi ljubav u jednu zbili!

Sjećati će se onih jutara
kad ste rano ustajali
Niti ni na jednoj prepreci,
i nikada posustajali
Išli mjestom držeći se za ruke
i veselo smijali
Čineći tugaljive sretnijima
jer ste ih nasmijali!

Sjećati se onog lijepog
što ste u sebi zadržali
Teškoće, sve zamke životne
nezamislive izdržali
Gdje god li kojim putevima,
preprekama prošli
Zbog te ljudske, zle sudbine
na cilj niste došli!

Tvoja Suza, neće usahnuti
niti može umrijeti
Ljubav vaša je svevremena
te neće izumrijeti
Neće nestati!
U vječnosti će pjesnikovoj ostati
Umjesto kapi tuge
njegovim ćeš pjesmama postati!

Ana Elizabeta!
Posljednji put si me pogledala
Nježno stisnula ruku…
Volim te Dušo - tiho si dodala
Zatim si se smirila
Ukočeno u sivi strop zagledala
Sklopivši ti oči…na tvoje lice
suza za suzom, meni je padala!

Svemir Putnik

- 12:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.06.2019., nedjelja

Š u m s k i U g o đ a j


Između neba na stablu čuje se lišća šum
Ispod njega podalje niska se trava zeleni
Do drugog drveta izrastao je maleni hum
Na kojem pasu neki nestašni divlji jeleni!

Uz obalu nagnutu nad svodom vrba stara
Gore na grani ptica veselo guguće, pjeva
S drugim pjevicama o nečemu razgovara
Medo zuri u hrast, nezainteresiran zijeva!

Visoko iznad grana oblak namršten gleda
Počinje se durit neprestano na ljepote ove
Njegov izraz vodeni i glava posve blijeda
Kao da snažni brzi vjetar sad ovamo zove!

Sunce iza njega iznenada veselo se javlja
Neda da se ova prekrasna slika tako kvari
Pušta čarobne zrake nepogodu zaustavlja
Čineći čovjeka sretnim i zbog malih stvari!

Svemir Putnik

- 10:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.05.2019., srijeda

A n i n i S a v j e t i


Odakle da počnem tu, pjesmu da pišem
Kad me danima muza tako uporno zove
Možda ću napokon s lakoćom da dišem
Prihvatim li njezine nepoznate izazove!

Odakle, da počnem da pišem, o ljubavi
Koja mi sve na tom svijetu obećava dati
Do raja me odnese, od tuge, jada izbavi
Odjene, u odjeću koju ću, srećom zvati!

Odakle, jadan da počinjem pisati o nadi
Kada su mi sve odnedavno potonule lađe
Tko će se to usuditi da ih iz dubine vadi
Nije li nečije propadanje za većinu slađe?

Odakle, da počnem da pišem o snovima
Koji mi nude sve što želim imati na javi
Moći ću kažu, uvijek, pohrliti k novima
Ako mi se u životu katkad ta želja pojavi!

Kad odjednom mi um poruku drage šalje
Bez izuzetka sve to moraš uvijek voljeti
S punim optimizmom trebaš krenuti dalje
Najjači je onaj koji može svemu odoljeti!

Svemir Putnik

- 12:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.03.2019., četvrtak

A a n a E l i z a b e t a


Tko si Ti!?
Ana Specifična!
I što to znači?
Težinu Svemira!
Uronjenu …u Želje?
U nade i snove!
I još više!
Hm?
Osjećaje!
Išta još?
Bezgraničnu Ljubav!
Nije malo…
Ha! Ha! Ha!
Ozbiljno mislim!
Sada se ja šalim!
Ne vjeruješ mi?
Nisam to rekla!
I ja znam voljeti!
Možda…
Od ljubavi se živi!
Ti to filozofiraš!
Ja sam Filozof!
Znala sam…
I još više?
Može li …!?
Ja sam Svemir!
Znači, onda smo Jedno!

Posljedni Pozdrav, Ančice Moja...

Svemir Putnik
- 09:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.12.2018., nedjelja

M a d e m o i s e l l e C h a n t e l l e


Madmazel Šatal¸ pojavljuješ se obično, niotkuda
No, znaj! Ja sam te ovih dana, i u snovima vidio
Prekrasni otmjeni tvoj nježni lik nalazio se svuda
I, odmah se mnogima, pa i meni, pjesniku svidio!

Viđena si, kako graciozno ideš, ka obalama Sene
Nasmiješena, ljupka, prekrasna, gracioznog hoda
Pogledi na tebe, žamor svih uzrasta i poneke žene
Širili su, razne glasine o tebi do nebeskog svoda!

Kažu, bila si tamo na Bijaricu i bezbrižno plivala
Zanosnog osmjeha, smiješeći se naokolo svima
Rijeka pohvala, zavisti, u tvom pravcu se izlivala
Zahvalno si uzvraćala, poljupce, meni ali i njima!

Mnogi su te sretali za posjete dvorcima na Loari
Pričajući o tebi poznato, stvarajući legende nove
O tome govore slikari, pjesnici i njihovi memoari
Slikajući prkosniji izraz, opijevajući tvoje snove!

Ovjekovječili te premila na Jelisejskim Poljanama
Kako se šetaš proplancima zabrinuta i zamišljena
Mnogi su pomislili da si tužna, a šalila se s nama
No, ti si zaista bila prejadna, nesretna i usamljena!

Slušali su te u dvorcu Skarlet kako umilno pjevaš
Zanosno držanje ležernost, ples, poznato je svima
I danas uživaju dok strasno očima, uokolo sijevaš
Čarobne note tvoje ulaguju se, ljudskim snovima!

Više sam te puta na obroncima gore Dordonje sreo
U ulozi vele Boginje koja je vladala ovim krajem…
Pohitao sam Šatal u zagrljaj, uputio poljubac vreo
Čineći posve mirne krajolike tvojim i mojim rajem!

Svemir Putnik

- 07:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.12.2018., srijeda

N e m o g u ć e


Što je nemoguće čovjek obično poželi da učini
Svojom rukom lako ruši što teškoćom izgradi
Tada izgubljen posve u licemjerstvu na pučini
Klečeći zamoli da mu na umu Bog sve poradi!

Čovjek često u životu bude što uglavnom nije
Katkada, moć, nemoć i neobjašnjiva gola sila
U njemu se ostvaruje sva ljubav i mržnja krije
Ljutita aždaja, koja je još nekada bubica bila!

Kada je nemoguće, nelogičan i egoističan biti
Samo čovjek može učiniti gluposti što ne želi
Svoju pravu narav i sebičnost pred svima kriti
Drugom se koji je u nekoj nesreći silno veseli!

Čovjek jedini razoriti zajedničku ljubav umije
Katkad bezočno lagati druge u interesu svome
Gledati te i jasno dati do znanja da ti se smije
I uporno tvrditi da te poštuje prijatelju tvome!

Čovjek može učiniti što je razumom nemoguće
Žalosno što mnoge mogućnosti olako propusti
Kada zapadne u neprilike, potone u bespuće…
Svoje i drugima izbavljenje dobrim ne dopusti!

Svemir Putnik

- 06:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

29.09.2018., subota

T e M a l e S t v a r i


Zamišljamo li naše sure živote, u stvarima raznim
Isprepletene svakog dana sitnicama, drugim nekim
Ako vidimo da djelić fali, osjećat ćemo se praznim
Zažaliti,što sudbi mozaik, nismo ispunili ponekim!

Na neke smo već i navikli, smatramo ih prirodnim
Ali. postoje i one male stvari koje ne primjećujemo
Ako nam uzmanjkaju, tada smatramo neprirodnim
Osobito uživaju li ih drugi, odmah to zamjećujemo!

Na našu žalost naoko nevažno često mi propuštamo
Ozaren sretan osmjeh iza gustih, tamnih oblaka viri
Sreći svojoj svratiti sebi niti drugima ne dopuštamo
Kad je kasno, očekujemo da nama odnekud proviri!

Ima mnogo nečeg ružnog koje nekad opažamo teško
Okrutnost nas okruženja naučava da ne razlikujemo
Dobrotu i zloću, onda nam je njih, shvatiti preteško
Drugim nesretnicima, u životu sve više nalikujemo!

I kakva izlaz napokon za nas sve sad u društvu ima
Moramo učiti i malene stvari, okolo nas razaznavati
Sretan je onaj koji druge čini veselim, većinu poima
Istinu, zadovoljstva će u svom životu prepoznavati!

Svemir Putnik

- 07:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.05.2018., subota

N e T a l a s a t i


Ne talasaj čula sam izvanredan izraz reče prijateljica
Nikada mi tako jednostavna ideja nije na pamet pala
Ako je shvatiš na prečac, onda je prava neprijateljica
Da, i meni se mogu ti izreći u prvi mah silno dopala!

Masa ne talasa, pa mirno točkica do točkice ona diše
Ne teži ka sutrašnjici, sve drži u sebi ne buni se, hvali
Što bi se i pjenila? Lakše je, uklopljena, srećom odiše
Skakuću u ritmu, neki ispadne iz igre, većina zahvali!

Dobro je prastaro, pod kapom nebeskom ništa novo
Dokle god ima materijalne koristi ni u snu ne talasaj
Budi poslušan to je u interesu drugih, uvijek ponovo
Vjeruj, koji ti stoti put deru kožu, za njih opet glasaj!

Istina je! No, nisi oni! Ne miriš se! U sebi buru imaš
Vjetar promjena tjera u tvoja jedra; oluja si nevezana
Mudro je što sve shvaćaš i glavninu bitnoga, poimaš
Val strši! Gradi novo; posljedica je s činom povezana!

Posvećeno mojoj Prijateljici Violette…

Baško Polje 16. 09. 2011.

- 22:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.04.2018., četvrtak

J a


Mislio sam ja danima potražiti određenu snagu
I um da mogu veoma olako, cijeli svijet istražiti
Onda sam samokritikom saslušao svijest dragu
Trebaju mi sve poteškoće koje će me osnažiti!

Zatim sam jadnik htio mudrost ovog i inih dana
Da ne mogu nikako, nikada, i nigdje pogriješiti
I dođe mi misao nekoga, običnoga, jutra rana
Do uma se dolazi, kad probleme moraš riješiti!

Zahtijevao, vapio sam, lakomo, imanje, novce
Odjednom mi pade na um da ih moram graditi
Ako baš hoćeš imati sve što želiš novce i ovce
Moraš ih sam umom i radom, pošteno zaraditi!

Jednog dana poželio sam hrabrost baš golemu
I, počeh na široko i dugačko o tome razglabati
Razmišljajući kako treba učiniti, usprkos svemu
Sve nezaobilazno poteškoće moraš ih svladati!

Kao svakojaki oholi gotovan usluge sam tražio
Eh poslije sasvim bezuspješna traganja dugoga
Um mi je posvema lako moje probleme istražio
Priliku moraš zgrabiti, no ne na račun drugoga!

Molio sam tužan napokon ljubav okolo od svih
Malaksao već od silnog htijenja da će mi doći…
Napokon sam nakon svega, spoznao sebe i njih
Do ljubavi se, dolazi, kad si ljudima od pomoći!

Svemir Putnik

- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.10.2017., srijeda

J e s e n j a S l i č i c a


Tumarao je kroz park izgubljen sav zanesen
Ugleda iznenađen ispred sebe uvenuli list žut
Vjetrić zapiri skupio se, dolazi polagano jesen
Okrenuo se opazio da je zameten njegov put!

Zadrhtao je, podignuvši glavu što se to zbiva
Ne bi trebalo biti tako hladno još je jesen rana
Sirotan neki, proklinje sudbinu da je ona kriva
No spasit će ga jedna otkinuta natrula grana!

Primijetio pokraj sebe, dvoje zaljubljenih stoje
Prepiru se oko nečega ali se ipak strasno grle
Stežu jedno drugo ljubomorni rastanka se boje
Uvjeravaju žučljivo da nešto brže ka sreći hrle!

Opazio, svoju voljenu zaplakanu malo podalje
Išla je skrušeno, tužna, pogledom punim nade
Stani ljubavi! Sudbina te naša meni sada šalje
Budimo jedno!Vrijeme nepovratno sreću krade!

Svemir Putnik
- 07:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.08.2017., nedjelja

J e d a n d a n u ...


Idući ulicom sreo me jedan Izbjeglica stari
Zaustavivši se i zaozbiljno zapita stidljivo
Ne misliš li sinko da mi danas srce krvari
Je li mi sav bol, jad, na licu nešto vidljivo?

Malo, začuđeno sam se, na mah zaustavio
Pogledao ga trenutak i u očima teret vidio
Ovakav mu život kao da se, meni pojavio
Nikojem neprijatelju ne bih tada pozavidio!

Reci, što ti je na srcu, onda, lakše će ti biti
Obzirom koliko si u patnji, čovjeku donosi
Neizvjestan život, može mu se, i gore zbiti
On u pravilu sve poteškoće naišle podnosi!

Znam da je tako, odgovori s grčom, starina
Ali, tko da još nakon svega shvati ovo sada
Nisam, poput neznanog iz svijeta barbarina
Duh euforije ovim,neznanim ljudima vlada!

Zašto grublje tvrdim kad čovjek kao ti jesam
Treba da slavim posve što se danas događa
No sinko dobro znaš za moj slučaj gdje sam
Ljude, moraš razumjeti, sve ovo me pogađa!

Bio si u mome selu gdje sam tada nekoć živio
Obitavam u kući onoj; ma tu je netko isto bio
Pa je možda život svoj kao mi sretan proživio
Posve je sigurno da se, i njemu isti usud zbio!

Kad god se, svih tih tužnih godina sjetim toga
Sjednem ispred njegove kuće i vrijeme kratim
Nekako čežnjivo, gledam u nebo, molim Boga
Da se ja, kao i on, jednom svojoj kući vratim!

Svemir Putnik

- 18:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.04.2017., nedjelja

P r o š l o s t



Vrijeme svime i svakom nezaustavljivo leti

Pa nas lažna nada ponekad poželi da smiri

Kroz otvoren prozor usplahirene duše sleti

Srce tadazavara, zaplašeno, silno uznemiri!


Prošlost svaka znamo nikada vratiti se neće

Ali se zato svejedno ne želimo olako predati

Očekujući s određenim pravom djelić sreće

Ako već ne zadugo za trenutak u njoj ostati!


Sjetimo se onoga što je nekada u životu bilo

Osobito trenutaka dokle smo uživali u sreći

Zaboravimo sve lošije što nam se dogodilo…

U srcu nikad ne pokušavajmo ožiljke poreći!


Pođimo u neki naš,noviji, bolji, budući san

Ja kao i drugi ljudi koji svoju prošlost tražim

Čekaju da će im se povratiti neki prošli dan

Potičem i sebe da na vrijeme izlaz potražim!


Svemir Putnik

- 16:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.03.2017., petak

Z b o g o m L j u b a v i


Zbogom ljubavi nezaboravna moja
Idemo dalje! Ovdje ostati više neću
Pratiti će me kroz život, slika tvoja
Smijemo potražiti neku dugu sreću?

Tvrdim, mogu ja podnijeti ove boli
Sve suze koje sam za tobom prolio
Osobito, kada se toliko mnogo voli
Kao što sam ja tebe veoma zavolio!

Spreman sam vječno podnositi tugu
Kada znam koliko si ti voljela mene
Teško ću smoći opet zavoljeti drugu
Hoće li me tako poljubiti usne njene?

I jedno i drugo, nismo ni imali sreće
Hoće li se, nametnuti kao naše sjene
Ljubav nam izgubljena vratiti se neće
Osim sjećanja na drage uspomene!

- 19:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.01.2017., subota

N a j l j e p š e


Koji je dan za čovjeka najljepši, zapitah prije nekog vremena
Odgovorili su mi bez promišljanja dugogato je dan, današnji
Bez obzira kakvo je stanje s čovjekom koja su tada vremena
Uvijek nam je mio baš ovaj u kojem živimo život naš sadašnji!

Koji je to najljepši osjećaj, zapitao sam ih pun znatiželje dalje
Unutarnji mir što svakomu ljudskom biću zadovoljstvo pruža
Tako će oholost, bahatost i nadmenost, držati od nas podalje
Blagost i mir, lijepa riječ, zasigurno svakog čovjeka razoruža!

Koja je to zabava za nas sve kad treba da u nečemu uživamo
Ima li nečeg boljeg od rada? Svaki čovjek mora da nešto radi
Kad već činimo proizvode za druge najbolje da se nauživamo
Stvari s kojima su sretni koji ih imaju život i civilizaciju gradi!

Kažu, najveća je tajna smrt! No, najveća tajna život mora biti
Koliko god li se mi pitali, što se događa kad nas više ne bude
Najveća tajna je životni put! Ne znamo što će se s nama zbiti
Tijekom života, u nama se silne promjene događaju i probude!

Ako sam o važnim, temama života, filozofirao i o njima mislio
Vratit ću se na početak! Uistinu, najljepša je ljubav za čovjeka
Koliko god netko o ljubavi dobro govorio ili najlošije pomislio
Ljubav je ostala ako je prava, najvažnije pitanje od pračovjeka!

- 10:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.12.2016., nedjelja

T o l i k o T e V o l i m


U Tvoje bi srce

Cijeli Svemir stao!

U njega bih draga

Svu ljubav dodao!


U Tvoje bih srce

Još Ljubavi slao!

Kao Egoista,

Nikome ni zrnca

Za Svijet ne bih dao!

- 11:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.09.2016., srijeda

O D o b r u i Z l u



Kad čovjek pođe naprijed on okolo pažljivo gleda
Zapažanja ima, i donosi o svemu sudove nekakve
Nešto mu je originalno, no ponešto kopija blijeda
Spozna o lijepom tek kada vidi, ružnoće svakakve!

Ružno se na prvi mah, ne pojavljuje kako se učini
Radi ono u svoju korist i tek kada mu se zlom vrati
Izgubljeno pliva bez daha kao utopljenik na pučini
Moljaka, proklinje, spoznaje, puzeći k dobru svrati!

U svakom dobru u sebi razlikujemo i dobro korisno
Dobro u sebi, od drugog bića nikada ne zavisi tada
Nema vanjsku svrhu, kao cilj interesa je beskorisno
Ono ima vrijednosti da vrlinom, kao idealom vlada!

Dobro je ljudska osobina koja biti čovjeka odgovara
Teži, približiti pojedinačno, dobru najvišem, boljem
Dužnosti svakoga čovjeka da se sa drugim dogovara
Mjereći stupnjevito nada se od dobrog, ponajboljem!

- 17:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

13.08.2016., subota

I z b o r


Kažu da je sloboda izbora preuzimanje vlastite moći
To je zaista veoma zanimljiva tvrdnja koja interesira
Čovjeka kada sa svih strana misao razmatra, pomoći
Će odlukom da djelom druge nagovori, zainteresira!

Suviše odgovornosti ne pridonosi ničijem poštovanju
Uskraćuje pouke! Nije dobro za nikoga mučenik biti
Čak i loše izabrano doprinosi nekom samopoštovanju
Zbog tog će se koji poimaju izbor s gubitnicima zbiti!

Pukom slobodnom voljom može nagonima dopustiti
Da usmjeravaju njegov život, no ako se tome odupre
Neće pred trenutnim svojim zadovoljenjem popustiti
Svako odbacivanje egoizma drugo življenje podupre!

Stoji mu na raspolaganju put po kojemu će postupiti
Treba promisliti koji je plemenitiji, najlakši, i najgori
Odbija li plemenitost potrebno je od lošijeg odstupiti
Srednje je izlaz za njega jer se i za lakše teško izbori!

Mudro li se usmjeri prema cilju više ishoda pronalazi
Tko god svoj izbor odabere do nekoga rezultata vodi
Moguće je poći ispočetka, iz njega bolje izlaze nalazi
Čemu težimo: voljeti! Ljubav nas u cijeli život uvodi!

Ne smijemo baš navodnoj Sudbini naš izbor dopustiti
Jer sreća je tu samo tren koja dok trepneš okom odleti
Nije stvar da se pričeka već mudrosti, djelu, popustiti
Da čovjek novim, hrabrim izborom u bolji život poleti!

- 16:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.07.2016., nedjelja

B a k l j a L j u b a v i


Kaže mi prijateljica: budi baklja ljubavi na nebu plavom
Zračiš svijetlošću i ljubavlju kao što se od tebe i očekuje
Ti si od mnoštva hrabrijih koji promišlja svojom glavom
Većina zavoli tvoj sjaj i rado te u svome krugu dočekuje!

Iks galaksija sa bezbroj zvijezda možemo vidjeti ove noći
Koja sam ja, zapitao sam je šaleći se na njezin račun tada
Bojim se, dušu griješiš! Nemam i nisam nikada imao moći
Da bilo ičim moja ovozemaljska pjesnička snaga zavlada!

Eh ti! Kao u bilo kojemu sporu sa mnom skromnost te krasi
Razumiješ golem utjecaj na svoje čitatelje a ne samo mene
Tvoj um prkosi svemu okoštalome niti pod silom se ne gasi
Zabilježiš uporno nesmiljenom žestinom greške, uspomene!

Ustane. Ozbiljno me pogleda i rukom zamahne prema gore
Sjajiš svojim stihom poput zvijezda, tamo u daljinama mira
I pored toga što rasipaju svoj sjaj ni kroz vječnost ne izgore
Vjekovima će slične pjesme sjati humanizmu širom svemira!

Mnogi nesebično šire svjetlost, ljubav u čovjeku podržava
Što ih više ima nada u bolje sutra u srcima za stalno ostaje
U istinu svatko od nas sebe poboljšava, optimizam održava
Čovjek neće postati neprijatelj drugome nego bolji postaje!

- 09:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

31.05.2016., utorak

R u k e


Ruke svakome u tren pokažu, nekoju sliku imaju
O prošlosti vlasnika koju za života, izbrisati neće
Kao lice kada mijenja maske, glume; to i poimaju
Ruka izgradi, stvara, oprašta, razaranja podmeće!

Ruke služe i za povezivanje između različitih ljudi
Sveg živog, neživoga što na ovome svijetu postoji
Čak odbijanje onih koje čovjek misli da su neljudi
Kazuju i skrivene detalje koji u činjenju zla nastoji!

Ta ruke djeteta nevine, jasno mnogo toga otkrivaju
Krenuvši u svijet s nagonskom željom da spoznaju
Lakoćom psihologa lošeg čovjeka lako razotkrivaju
Dobroga bez skrivenih namjera djetinje prepoznaju!

Priče pričaju, i rukama, i samo one mogu prepričati
Pojedinosti koje bi se tada riječima nevažnim učinile
Ruke znaju pokoravati, neotkriveno, lakše ispričati
Izgrliti ljude! Zažele li planetu bi ljubavlju podčinile!


- 10:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2019  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Rujan 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (2)
Svibanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

P r i j a t e l j

To je Čovjek