što za vas znači rođendan...?
za mene je to jedan sasvim običan dan
jedina razlika između tog dana zvanog rođendan i običnog dana zvanog običan dan je to sto ču na dan koji se zove rođendan dobit malo para i to je to
jeli zaista to to
gdje je onaj osječaj kojem smo se radovali kao mali
sada si samo razmišljam kako sam starija godinu dana
žalim zbog nekih propuštenih prilika
htjela bi da se to vrijeme vrati....
naravno da ne
sad sam starija imam veča prava, ozbiljnija sam, više me ne doživljavaju kao djevojčicu
u tome se krije taj osječaj rođendana
mislim si još 3 godine i punoljetna
imat ću sva prava ovog svijeta
ali kad si bolje razmislim koje je zadovoljstvo poštovati pravila?
pa zar nije bolje biti maloljetan i imati pravila da ih možemo kršiti...?

želim da mi ovih velikih 15 (petnaest) godina uvijek ostane u sječanju i pokušat ću uzeti sve što mi se pruža i nepropustiti ijednu priliku za bolji život

ponedjeljak, 11.08.2008.

recite mi...

recite mi tko sam ja
recite mi imam li razloga za živjeti
recite mi jesam li glupa što jedva čekam školu
recite mi piše li se recite skupa ili odvojeno
recite mi jesam li se promjenila
recite mi žašto sam se promjenila
recite mi zašto se stalno svađam sa svima
recite mi zašto mi majka neda da budem duže od dvanaest
recite mi jesam li ja tomu kriva
recite mi što da učinim
recite mi zašto volim školu
recite mi što mi fali
recite mi zašto sam lijena
recite mi zašto volim tišinu
recite mi imate li i vi probleme
recite mi da će sve ovo proći
recite mi možete li mi pomoći
recite mi da nitko nije savršen

subota, 02.08.2008.

"Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je voljeti onog ko tebe ne voli nazad."

vjerujem li u Boga ili u izvanzemaljce? odgovor je samo jedan ili da ili ne?
ali vjerujem li u LJUBAV?
jesam li toliko naivna da vjerujem u "princa na bijelom konju", da vjerujem da negdje na ovoj kugli postoji onaj pravi za mene i da samo s njim mogu biti sretna?
hmmm...možda
neke je sram priznati , ali ja mislim da još uvijek vjerujem...
do kad?
dok me neki ne nogira i što onda? opet ispočetka tražiti svoju vjeru, svoje samopouzdanje, svoju sreću, svoj osmijeh koji je pobjego s mojeg lica...kada malo bolje razmislim što će mi LJUBAV ako uz nju, dobijem toliko problema, toliku tugu, toliko prolivenih suza ...
ali što ću i bez nje? gledati druge kako gradom šeću držeći se za ruke; ljube na nekoj klupici u parku ili starćeka kako pomaže svojoj bakici nositi vrećice iz dućana?

jesam li toliko naivna da i dalje živim za LJUBAV?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.