U dugim zimskim noćima, proljeće smo često dozivali ozareni svjetlom novih izazova. Premda, ni u zimskim uvjetima nismo uzmicali na terenu te smo tako nadlijetali novigradsku tvrđu prekrivenu snijegom, znali smo kako tek na proljetnom povjetarcu avantre Zemlje Neba i Zraka dovršavaju sve zimske snove, dotičući rubove mašte. Barilović na rijeci Korani, bio je prva zacrtana proljetna destinacija. Dočekao nas je pitom i tih, odnedavno zaustavljen u pomamnom zagrljaju neprovidnog raslinja. Premda samo još jedna razvalina iz drugog svjetskog rata, Barilović danas, u svojoj dominaciji na hridi, nije ništa manje ponosit, vazda zaštitnički nadvijen nad dolinom rijeke nekih davnih razgraničenja. Kako je ovaj grad sada u tijeku kakve-takve obnove, unutar njegovih zidina ne može se ući ali ta je zapreka tek privremena za ZNZ ekipu, koja u svojoj smjernoj nakani ondje uvijek može zaviriti na svoj način! Ponad grada, tek ozelenjela livada već je nestrpljivo dozivala svoje entuzijaste. Na zelenom brijegu, kao na dlanu dobroćudnog diva, bijasmo miljenici vjetra, koji je za tu prigodu susprezao svoju promjenjivu ćud koliko god je mogao, stoga je i naša zračna igra potrajala dovoljno dugo koliko je bilo potrebno vinuti je u nezaborav.
Prelijepi dan, kao naslikan, kao održano obećanje razdraganom dječjem srcu, ispunjenim radošću slobode leta.
