svaasta povijest
petak, 05.10.2007.
Opsada Nikeje
6. Svibanj, Nikeja
"Evo nas!", poviče Godfrid svojoj braći i vojsci. "Nikeja će biti naša!" Čuju se veseli i uzburkani uzvici, braća se zadovoljno pogledaše. Prvi su stigli do grada koji trebaju osvojiti. No veselje se stiša kad se na obzorju pojavi još križarskih vojski predvođenih Bohemudom, Raymondom i Robertom.
"Mislili ste početi bez nas, je li?", šaljivo će Bohemud. Vojska se nasmije grohotom, a Godfrid nabaci kiseli smješak.
"Vrijeme je za osvetu Krista", fanatično će kao i uvijek Petar Pustinjak. Svi su bili veseli i željni borbe, ne znajući kako je Aleksije poslao vojsku koja ih prati od samog odlaska iz Konstantinopola. On nije ništa prepuštao slučaju. Čak je poslao i svog pomoćnika Manuela da bude s križarima.
Opsada je započela, a grad je lagano paničario. Htjeli su povratak Kilija Arslana koji nije križarsku prijetnju shvatio ozbiljno. Koštat će ga.
Na 10. dan opsade iznenađenjce iz grada.
"Napadaju nas!", vikne Eustah. Križari se brzo okupe s vojskama da vide što je posrijedi. Naime, mala vojska turskih braniča izletjela je iz grada njima u susret. Zadovoljni lakim plijenom, križari ih pokolju sve.
"Koja uživancija! Dugo se nisam tako dobro borio!", reče Bohemud.
"Ne trči pred rudo! Čekaju nas još mnoge bitke.", mirno odgovori Godfrid.
21. Svibanj, polja ispred Nikeje
Krv je ključala u bitci ispred grada. Osmijeh Kilija Arslana koji je zaskočio križare iza leđa, na poziv Nikejana, nije dugo potrajao. Poražen je. Povlačeći se natrag, ubrzo je shvatio da mu je cijela obitelj i imanje ostalo u Nikeji. Ako Križari uđu, gotovo je...
13. Lipanj, bizantski kamp
Polagano, Manuel je zakoračao u šator imperatora Aleksija. Ovaj ga je ugostio i objasnio mu njegovu misiju. Mudro je zborio "Križari ne smiju osvojiti Nikeju. Ako uspiju, ne samo da će spaliti grad, već će i dobiti vrijede zalihe hrane. Neće više ovisiti o nama. Koliko god mi bio neprijatelj, Kilij Arslan je pošten čovjek i obitelj mu zaslužuje slobodu. Ponudi gradu predaju Bizantu, Križarima ograniči ulaz na skupine od deset."
14. Lipanj, Nikeja
Ponosna se zastava zavijorila Nikejom, popraćena užasnim krikom prevarenih križara. Mogli su samo gledati dok je obitelj Kilija Arslana poslana natrag u sigurnost Sultana. Natočeni bijesom, Križari su nastavili svoj put, proklinjući Bizant i sve nevjernike.
