20.12.2014., subota

Scenarij: Likovi: Izabela (23) : prekrasna, uspješna studentica. Iako još živi na račun roditelja, vrlo je svjesna i odgovorna, spremna na samostalan život, iako o tome ne razmišlja jer uživa u studentskom životu. Vinko (35+) : stariji frajer koji je neočekivano ušao u Izabelin život... kao i ona u njegov. Od ljetne romanse do osjećaja stabilne intimne veze trebalo im je godinu dana, no ovako nije izrečeno niti maleni dio čarolije koju sada dijele… Mjesto radnje: njen stan u blizini Trešnjevačkog placa. Ugodno, skrovito mjesto u kome se ovo dvoje zajedno osjećaju kao ribe u vodi i u kome povremeno (kada god je to moguće) provode opuštene vikende prepuštajući se jedno drugom. Stan je malen, ali moderan i praktičan... njima više nego dovoljan. Vrijeme radnje: subota poslijepodne, jesen 2014., treći dan Vinkovog boravka u Zagrebu... Scena prva: (Opuštena, ugodna atmosfera Izabelinog stana. Svijetlo prigušeno. Tiho svira ugodna glazba...) Narator: sredina je jednog od onih vikenda kada je sve savršeno. Iako je u četvrtak navečer sve započelo laganom svađom i nervozom, oboje im je bilo jasno da ih slijedećih dragocjenih dana očekuje sasvim drugačiji štimung. U prva dva zajednička dana van stana su proveli tek nekoliko sati koji uključujuju kupovinu u obližnjem supermarketu, jednu kavu u omiljenom kafiću, te neizbježno preuzimanje paketa na kiosku. Nakon što su nekoliko puta vodili ljubav osjećaju da su si ispunili sve trenutne želje. (Izabela i Vinko ležeći polugoli pod plahtom pasivno uživaju u trenutku…) Izabela (onako, kao usput..) : ne znam, Vinko ja ne znam… ljudi bi trebali stalno voditi ljubav. To bi trebalo biti sasvim normalno jer to nam je potrebno... Vinko (očito zadovoljan Izabelinim stanjem, samozadovoljno preuzimajući veći dio zasluga zbog toga... ) : slažem se. Stvarno nam to treba… Izabela: i svi bi trebali češće i otvorenije pričati o tome… npr. da nikome nije čudno kada bih rekla na faksu: “profesore, željela bih ispričati posljednji izostanak sa predavanja jer mi je dečko iznenada svratio te srijede u podne... dva sata kasnije kada je otišao ja jednostavno nisam imala niti snage niti koncentracije za predavanje.. rekla sam Vam već, predivno nam je zajedno, Vinko me izluđuje… a nismo vodili ljubav čitava dva tjedna prije toga..”. “Nema problema kolegice, samo mi dostavite kopiju Vinkovog putnog naloga u Zagreb, kao i obično…” Ha-ha-ha! (smije se sebi iskreno) Vinko : Ha-ha…baš. Život bi bio jednostavniji tako. Ili da ja kažem na poslu: “direktore, uzeti ću godišnji slijedeći ponedjeljak. Cura mi ima ispit ovaj petak.. ”. A diša odgovori ne skidajući pogled sa papira: “ma ok, samo idi… otkad si s tom malom svaki kvartal imaš bolje rezultate…osim prvog kvartala kada ste prekinuli i kada si neprestano pjevušio "Ne volim januar"...” Izabela: pa da.. umjesto da se svi čude kada se spominje seks trebali bi se zabrinuti i pružati si međusobno potporu ako bilo tko ima problema s njim... Vinko: imam viziju.. za 10 godina naslov u novinama: “Uspjašna mlada znanstvenica Izabela Katarina Blanšec osniva novu katedru na studiju socijalnog rada: Teorija i praksa sustavne seksualne pomoći, vijest koja je odjeknula u znanstvenim krugovima… ugledni znanstvenik sa Sorbone taj i taj.. najavljuje da će se zauzeti da njegovo sveučilište slijedi zagrebački primjer”. Izabela (ushićeno) : daaaa, može! Mi bismo bili baš super savjetnici za seks...! Vinko: he-he baš si slatka.. ha-ha! To je način da spojiš svoje dvije ljubavi… faksić i mene. Izabela (pogleda ga milo, odjednom se podigne i obuče majicu) : ja bih zapalila sada... Vinko: ljubica, ako ideš na naš kauč, ubrzo dolazim za tobom.. Izabela: može, ali obuci gaće! Vinko (ustaje i traži gaće) : na zapovijed ljubljena princezo! Izabela: ha-ha, budalo šta me zezaš! Znaš da to ne volim... Vinko: ma moram te malo… ali da znaš, otkada si mi ukazala na to i meni se to počinje gaditi... Izabela (odmahuje) : mogu mislit... kao i jesti u krevetu, ha-ha! Vinko (smješta se u kauč do Izabele, nježno joj pomiluje po koljenu i počne motati čik) : ali prije te znanstvene karijere moraš primijeniti taj pristup u svojoj okolini. Zamisli... prekidamo šesti puta, patimo kao nikada... tjednima nismo vodili ljubav… tvoja mama je luda i zabrinuta zbog svoje djevojčice jer zna koliko joj znači seks sa Vinkom… Subota navečer, dolaziš ranije doma, sva si pokisla. Mama zabrinuto pita: “nećeš spavati kod Vinka?”. Tata na trosjedu šutke ali zainteresirano prati što se događa. Ti odgovaraš: ”ne znam, mama ja ne znam što da radim!” Izabela (zagrcnuvši se od smijeha) : a daaaj, zašto me tako oponašaš kao da sam neka sa sela?!? Vinko: ne oponašam tebe nego se šalim. Vidiš da ti je smiješno, sva si se zalila vodom koliko se smiješ... Izabela: joooj, istina… strašan si ti Vinko, baš me znaš nasmijati. Vinko: a ti si jedina cura koju želim nasmijavati.. Izabela: aaaaaaaaa <3 (nežno zagrli Vinka i tiho mu kaže u uho) : sada mi se ponovo vodi ljubav. Vinko (službeno) : znaš Izabelice, uopće ne sumnjam da takva prelijepa i pametna i vrijedna i dobra djevojka kao što si ti ne bi bila uspješna u seksualnoj pomoći... mislim kao znanstvenica na području socijalnog rada… (tišim glasom nastavi) : osjetio sam to na vlastitoj koži. Meni beskrajno pomažeš... (nakon toga Vinko poljubi Izabelin vrat) Izabela: Nora bi sada pukla od smijeha na te tvoje fore…Meni to nije smiješno. Joooj, opet sam se naježila... Vinko: pomozite mi profesorice, molim vas... Izabela: a što ću s tobom… dođi... (Izabela i Vinko utonu u dugi zagrljaj. Svijetlo na sceni se stišava i čuju se samo tihi Izabelini uzdasi. Zatvara se zastor...)

- 11:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ispočetak Nisam bloger... prije gotovo tri godine formirao sam ovaj blog čisto iz znatiželje prema toj formi i bez stvarne namjere da svoje misli izražavam tako imaginarnoj publici. Obično pišem za sebe ili onima koje volim. Tada u šali napisan prvi "Opis bloga" koji je glasio: "U sutonu tridesetih (39), rastavljen (neočekivano odbačen), otac, zgodan (visok, lijep, plav, mladolik), điber (roker, panker, boem...), inteligentan (iako pomalo naivan), osjećajan (kao mladić zaljubljiv), mudar, kontemplativan, otvoren, pun života, zanimljiv, poprilično duhovit, seksualno potentan... na samo Valentinovo počinjem pisati blog... što li će da bidne??? Pratite misli i događaje po svemu posebnog muškarca - u sutonu tridesetih. HAHAHA", ...kao i prvi post "Početak", jedino su meni zanimljiv dokument mog tadašnjeg stanja. Iz ondašnje usamljenosti i nedostatka ljubavi, sretne okolnosti i ogromna želja da to promjenim doveli su me do sadašnjeg trenutka iz kojeg toliko toga želim zadržati. "Suton tridesetih" za sada ostaje na životu, ali isključivo kao strogo anoniman, intiman i neprentenciozan... i vjerovatno podjednako pasivan blog neprikladnog imena. Slijedeći post posvećujem mojoj ljubici Izabeli, čarobnoj djevojci koju neizmjerno volim i kojoj sam toliko zahvalan.

- 07:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #