Muškarac ružna lica,
to sam u svijetu bio ja

Muškarac tužna srca
već polako star,
zaboravljen,
i od svega umoran

Ružne su bile moje crte
Za nekoga, da ih
u žaru sreće pogleda
stale su se brinut za me
čim su okom spoznale,
da sam za njih, nakaza

Od mene svatko pogled sklanja
ne mari, i ne pita

Nikome nisam bio,
nešto napeto, nešto privlačno

Kao magla prolazim
kroz život, kroz mjesto prozračno
u otajstvu moje sjene,
tu je mjesto, oblačno

Tužno me moje srce,
tješi, da još jedan
dan preživim;
suzna je ova sudbina

Slušam lažne riječi ljudi,
laže misli, lažna pravila
laskave su bile note,
zmijska su ih usta stvorila
kad su saznale da mozak,
glavom mi umije da razmišlja

Zavodnički su se nadala,
da ću im se svidjet'
pa su me kao otpad,
na putu ostavila

Ženske su me ruke,
samo u misli svoje primale,
pa bi stale pričat smjelo,
nadajuć se da sam netko
nešto za njih, vrijedno; lijepo

Ali zaboravit' sam mog'o
sve što sanjat sam tad htio
jer za njih sam samo bio,
nakazno i kužno tkivo

Muškarac ružna lica,
to sam u svijetu bio ja
ako nekada me spoznate,
samo smjelo pogled skrijte
I nemojte tu da bdijte
jer ste iste kao ove prije

A kad jednom Sunce zavrije
majka mojih sjećanja
pogledajte kako bije
U njegovoj suzi sam bio ja

Oznake: Osobno, poezija, umjetnost

Razdvojeni smo dugo vremena,
čini se kao godinama
sjećanja donose suze

Dobra vremena,
pomislim na sva dobra vremena
da sačuvam razum dok ne dođem kući

I znam da nije kako smo planirali
Ludi je svijet, tamo vani
Samo se drži za riječi
koje smo dijelili

Bit ću usamljen,
samo za tobom

Bit ću usamljen,
samo za tobom

Samo se sjeti, dok život prolazi
To što smo imali, nikada neće umrijeti
Uvijek ću čekati tebe
Kako dugo, nije bitno kako dugo
Jer vrijeme te ne može oduzeti
od moje duše

I znam da nije kako smo planirali
Ludi je svijet, tamo vani
Samo se drži za riječi
koje smo dijelili

Bit ću usamljen,
samo za tobom

Bit ću usamljen,
samo za tobom

Dobre prijatelje
je teško za naći
vjeruj mi, to je istina

Bit ću usamljen,
samo za tobom

Oznake: Osobno, poezija, umjetnost

Još jedna tužna večer,
i nikoga nema
da osamu razbije
nikoga nema, da osjećaj pokaže

Duša je tužna i žedna
puna ljubavi, bijedna
Razgovaram sa ništavilom,
mrtvim stvarima, jer ljudi,
se ne udostoje doći
ne sjete, da pitaju za mene

Usnulo je tijelo moje,
još malo, i kao da spava
teške su mu vjeđe,
plug života, izorao mu je srce

I nikoga nema, da me čuje
I nikoga nema, da me vidi
Nitko nije bio tu da mari
A bijah sam,
"...i u tamnici
i ne pohodiste me..." (Mt 25,43)

Nije vas bilo briga.
Nikoga.
I rekli su neki,
"trebaš biti pozitivan";
uvjetovali ste tuđa osjećanja
Kada sam bio pozitivan,
za tuđe društvo, nisam bio željen
Pozitivan sam ja
I srce u svjetlosti se
toliko dječački razveseli
Ali nisu pozitivne
tuđe misli i srca,
koja gledaju na me

Još jedna tužna večer,
i nikoga nema
da osamu razbije
nikoga nema, da osjećaj pokaže

Razgovaram sa ništavilom,
mrtvim stvarima, jer ljudi,
su samo prikaze u tišini
koji te za malen čas
zaborave

Oznake: Osobno, poezija, umjetnost

Sve je ovdje, tako hladno
Sve je ovdje, tako tamno
Sjećam se, kao da je iz sna
u kutu ovog vremena

Nekada samnom, tu je snivala
Nekada samnom, tu je bivala
srce rukom, mi je pokrivala

Prolila se pjesma,
prolila se kao vino,
iz čaše skrhana, shrvana,
ravno na pod,
ravno pod moje noge
i nema je više

Prolila se, poput safira nježna,
poput leptira, snježna
kao maslačak
otpuhnuo joj je vjetar
krhko srce, od mene

Sve je ovdje, tako hladno
Sve je ovdje, tako tamno
i tama mu je u očima
Sjećam se, kao da je iz sna
u kutu ovog vremena
u svijetu ovog nemira,
u tuzi ovog spokoja

Nekada samnom, tu je plesala,
nekada samnom, tu se ljubila,
nekada samnom, u svijetu
se izgubila

Oznake: Osobno, poezija, umjetnost