Bilo je prije mnogo godina kada sam napustio dom i pošao ovim putem
Bio sam mlad čovjek, pun nadi i snova

No sada mi se čini da je
sve izgubljeno i ništa dobiveno
Nekada stvari nisu kakvima se čine
Nema hrabrog novog svijeta,
nema hrabrog novog svijeta

Noću i danju promatram horizont, more i nebo
Moj duh luta beskonačno
Dok dan ne svane
i prijatelji od kuće ne otkriju zašto

Čujte me kako zovem; spasite me
Oslobodite me, oslobodite

Izgubljen na ovom mjestu,
bez ostavljenog traga

Stranac u čudnoj zemlji
Zemlji leda i snijega
Zarobljen u ovom zatvoru
Izgubljen i daleko od kuće

Stotinu godina je prošlo i ljudi su ponovno
pošli tim putem
Da pronađu odgovor misteriji
Pronašli su njegovo tijelo kako leži
gdje je palo toga dana
Sačuvano u vremeno za sve da vide

Nema hrabrog novog svijeta,
Nnema hrabrog novog svijeta

Izgubljen na ovom mjestu,
bez ostavljenog traga

Što je postalo od čovjeka koji je počeo
Sve je nestalo i njihove duše se razdvojile
Ostavljen ovdje u ovom mjestu
Tako sam

Stranac u čudnoj zemlji
Zemlji leda i snijega
Zarobljen u ovom zatvoru
Izgubljen i daleko od kuće


(prijevod "Stranger in a strange land" - Iron Maiden)
Posvećeno nekim starim danima, razgovorima sa samim sobom, vlastitom tugom, porazima, samoćama.. razgovorima sa nutrinom koju je mogao vidjeti samo Onaj koji mi ju je nadjenuo da ga nađem... u srcu pjesama zbog kojih sam počeo pisati...




Tko može shvatiti, neka shvati (Evanđelje po Mateju 19,12)

Čujem nekad kriomice
Vjetar njene
mile kose

Iz ponoći,
oprano iz zemlje
podiglo se malo sunce
da me gleda, iz njeg oka
što u jutru progovara

Čujem vjetar njenih ruku
Koracima, diraju me
Kao noge, pružaju se
na staze moga stvarnog
puta života

Čujem rime njene rane
Gledam one stare dane
Kroz ključanicu
našeg carstva

Kao mlada vila
usred osmjeha, otkrila je
svjetlom svoje mlado lice

Čujem vjetar njene kose
Vidim tugu, vidim
nekad njene male noge bose

I dok hodaju vjetri da me traže
Vidim obris njene rose
Što se sjaji, joj iz srca
Dok mi lik moj ne pronađe
Da nam tama, jednom zađe

Pa me uzme, sva za ruku
Pa ju stisnem, svud za dušu
Da zatvorimo jednom oči
i gledamo jedno u drugom dijete,
dijete izgubljeno,
od nemoći


Tebi.. koja me čuješ i znaš za me..

"Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. (Evanđelje po Ivanu 3,8)"

Tiha kiša, prolila se
Dušom jednom, smočila se

Smučilo se, oko srca
Tuga neka, na glas lupa

U glasu nebo, oko malo
Zalijevati cvijeće stalo

Tiha kiša, kušala me
Usred noći, rušila me

Kao pepeo, dirnula me
Usred kosti moje nijeme

Lavež noći od pomoći
bježi zorom nadajuć se

Tiho pada, noćna kiša
Likuje, u sve boje

Bit će bolje, netko priča
Za ruke, tvoje, moje