Čujem vjetar njene kose

14 kolovoz 2015

Čujem nekad kriomice
Vjetar njene
mile kose

Iz ponoći,
oprano iz zemlje
podiglo se malo sunce
da me gleda, iz njeg oka
što u jutru progovara

Čujem vjetar njenih ruku
Koracima, diraju me
Kao noge, pružaju se
na staze moga stvarnog
puta života

Čujem rime njene rane
Gledam one stare dane
Kroz ključanicu
našeg carstva

Kao mlada vila
usred osmjeha, otkrila je
svjetlom svoje mlado lice

Čujem vjetar njene kose
Vidim tugu, vidim
nekad njene male noge bose

I dok hodaju vjetri da me traže
Vidim obris njene rose
Što se sjaji, joj iz srca
Dok mi lik moj ne pronađe
Da nam tama, jednom zađe

Pa me uzme, sva za ruku
Pa ju stisnem, svud za dušu
Da zatvorimo jednom oči
i gledamo jedno u drugom dijete,
dijete izgubljeno,
od nemoći


Tebi.. koja me čuješ i znaš za me..

"Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. (Evanđelje po Ivanu 3,8)"

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.