Pamtim njene, tople oči
Miluju me u samoći

Pamtim njene, ruke drage
Dok mi kičmom, uvijek snažno
zaigrano srce vade

Sanjam njene, mile kose
U danu obiteljske,
jutarnje rose

Gledam jedno malo blijedo
Čedo, ostavljeno, zaboravljeno
I vidim ga u svojoj boli,
i gledam ga u svojoj biti
I želim ga cijelog, zagrljajem zatopliti

Ali osluškuje duša ova
I nešto dalje oko nje
I čuje, svaki korak njenih tuga
Svaku suzu njene boli,
svaku radost male ptice

Maleni osmjeh, pun medenosti
Ruke nježnosti, na srcu razlievene

Dragi osmjeh, nevine djevojčice
i njene sanjive, milene oči

U ljubav me zovu, da mi priteknu
da me ljube, nevino, poput zlata

I slušam slap i gledam more
I vidim zvijezde i noćne more
I čujem glas joj, za nas dvoje
Da budemo kao jedno,
kako moli

I molim Duha da ju vidi
u Svetosti da ju primi,
Da usliši, da zaogrne

Da joj cijeli divni obraz
U sutonu, k meni vrne