Micek mali, toplo prede
Ispred njega tamna noć

Isplakao je, sve što krene
Iza njega neće doć'

Hladno mu je ognjište sreće
Ne vidi, ispred ugla kuće dom
Gleda novo rođeno, ispred sebe

U ljuljačci, dijete spava
Majka tiho sad ga ziba

Rukama svojim od vjernosti mazi

Micek mali, zaogrnjen,
tek se jedva, milen čuje

Snuje duše mirujuće,
mironosno poljsko cvijeće
Dok za njega svojina moli
Kamen da se duhom vode rađa
I riječ perjem da postaje od mača

Jednom tu je bilo plača
Svjetlom je proniknulo sve
U zemlju otišlo, u zemlju se vraća
Sve što iz vode i svjetla nastaje

Micek mali, toplo snuje
Na rosi mu mirne planine sjete
Uz svijeću mjeseca kraj postelje polja
Na tuzi sjaji riječi moć