To je jedna divna pjesma
Kada te netko nazove
i kaže ti:
"e, da te nešto pitam"

I onda izrecitira što treba
i počneš govoriti
ali te po milijunti put u životu prekine
(ne videći to, ukaljupljeni u svoj sebični egoizam zadovoljavanja vlastite taštine)
i zaključi, trčavši pred rudo,
da je tako, kako si počeo govoriti u prvih 10 sekundi
ne znajući da si možda imao 2 minute odgovora
i misleći da je uslijed prekidanja sugovornika,
sugovornik bio gotov sa porukom
Živjela strpljivost na -1 i nerazumijevanje!

Kakve li gluposti
Kakvog li idiotizma

I da ti naposljetku,
nakraju i završe javljanje
konstantnim prekidom, bez da su čuli kraj

Ima li veće gluposti od ovoga
na kugli zemaljskoj?

Ubijte me da se maknem
od takvih nepoštivatelja
svega ljudskoga
i slijeposti nerazuma

Zbog utakmice
Ležanja na krevetu, i odmora
Netko je gad

Jer ne može ispuniti
grozničavo nestrpljive želje
koje treba ispunjavati
Da nebi bio - oslovljen gad

Ako želje koje viču:
ispuni me ili sam grozničavo nesretna
ispunjene nisu
tada loš je netko čovjek
Ma ispuni narednih 10min
jer mi prošlih nije vrijedilo
Samo još, još i još,
posesivno, bez ljubavi,
bez mira, bez razumijevanja
Daj daj - a što dobiješ tim samim činom;
nebitno je u vrtlogu čuda.

Zbog utakmice
Zbog nereda na tribinama
Lošeg sučevog zvižduka
Zatvorenih pogleda
Na rezultat lošeg vremena

Zbog pišljive utakmice
Ljudi ispred tv ekrana su nitkovi

A njihovi domovi, kuće,
i razbijeni prozori
sada plaču iz srca
zbog neke čudne
ljubavi

Dalek put je do tamo
Lijepo more Slavonije
Tihi puti duge ceste
Malo srce lijepog sjaja
Milinom se podava

Noćna svjetla velegrada
Male kuće odostraga

Lijepi dragi zagrljaji
Zamotani, od dragosti
Poljubljeni u milosti
Ispisani nevino su

Mile male, pune čežnje
Rukice stale, otvorene

Pružaju se da se vole
Da tišinu, svu zabole

Mile male, premilene
od iskona poljubljene
sve su sjene

I jutarnje ognjište
što je u meni,
rano gleda te oči, od nemoći
što su vjeru izgubile

Što su potok preplivale
Stale same, da se traže
Da potraže, utočište,
riječi, žamor,
pod nebeskim svodom,
neko tužno prenoćište

Ali vidim u tom jutru,
vidim sjenu što ga budi
vidim Život što ga vodi
vidim njega što ga drži
Kao Oca što ga voli
kao život što joj dade

Kao put, i kao pamet što pokloni
Kao srce što ga stvori,
Mislima da za Nebo znade

Vidim sunce
zlatnog sjaja
tu za mene sjajno bdije
i u sebi ljubav krije

Sve što sam želio, bila su dva odgovora
Snovi kao da, iz ruku svi bježe
Sablasti nepoštivanja znak,
Dobio je neki odgovor dalek, koji sklanja se
od pitanja, da mu svjetlo ne pokaže

Zar je toliko teško odgovor dobiti,
na tako jednostavna pitanja?
Zar na to smo spali?
Ili je čovječji ego, jači od sviju

Samo dva odgovora, to je sve što sam htio
Prvi je, slušaš li me,
a drugi je, da li poštuješ
tu osovinu srca moga
na kojoj ležim, prije nego sav potonem

Samo dva odgovora, na žici,
da ne padnu, kao pokošene ptice
Nakon što im istina prostruji kroz srce

Neka pitanja, čovjek
niti ne želi da postavi, ni da čuje
Druga pak, odahne bura od sviju

Puno sam tražio, u pustoši života
Blago srce, ponizan odgovor,
biće puno ljubavi i suosjećanja

U razumijevanju je ključ ljubavi,
i vrelo koje izlazi iz njeg je poštovanje,
koje rađa i odgaja lijepa riječ -
za mene, dok za nekog to nije

Puno, puno sam dao, i sebe pogazio
I opet probao da vidim,
da li poštovanje vrijedi i za mene
Toliko sam htio, toliko snio
samo da se netko
ne srdi na mene, da me poštuje
Da me izrazito izvorski čuje

Da to što tražim mi odgovori
Samo to

Dva plakata na licima od suza,
neke uplakane note, i stari parkovi
Zar je to, sjeta, bitnija od sadašnjosti ega

Samo dva odgovora, to je sve što sam htio
Samo dvije duše, i valovi
što se ne mire

Kad nema povjerenja, i cvijeće vene
Sunce mu kroz grane, šalje poruku mira
Koju ne vidi cvijet od lista

Sjetno plovi list u mislima kiše
Cijela zemlja plače,
od grudi u bolima
kad nema povjerenja

Neke male, molitvene ruke
Sklopile su se u pogledu očiju
Na krevetu, u milosti
U uzdahu, na toplom ramenu

Tada zlo sve načas odlazi, no vreba na
neke stare, neumorno nemirne misli
Vide se, zaboravljene sjetne oči
I vide sve, i što nebi trebale
Pa se pitaju, pitaju, traže;
i iznova pitaju do sljedećeg puta

Ali opet, iznova rode se djetinje
Makar na tren -
U ljubavi, u njegovoj brižnosti
Na toplim dodirima povjerljive duše
U cvatu duše joj radosti


Nehemija 7,2
Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrđave, jer je ovaj bio čovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko.

Knjiga Sirahova 19,7
Ne raznosi ono što ti je povjereno i nitko ti neće nauditi.

Knjiga Sirahova 27,16
Tko otkriva tajne gubi povjerenje i neće više naći prijatelja po srcu svojem.

Knjiga Sirahova 27,21
Jer se rana može povezati i pogrda oprostiti, ali za onoga tko je izdao tajnu nema nade.

Knjiga Sirahova 37,26
Mudrac stječe povjerenje naroda svog i ime mu živi životom vječnim.

Prva poslanica Timoteju 1,12
Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene