Kako te mogu pustiti da samo odeš,
samo te pustiti da nestaneš bez traga?
Kada stojim ovdje dišući svaki dah s tobom
Jedino ti si netko tko me je doista znao

Kako možeš samo otići od mene
Kada je sve što mogu gledati te kako odlaziš?
Jer dijelili smo smijeh i bol
I dijelili čak i suze
Jedino si ti netko tko me je doista znao

Zato pogledaj u mene sada
Tu je samo prazni prostor
I tu nema ničega da me podsjeti
Samo obris tvoga lica

Volio bih da se možeš okrenuti
Okrenuti se i vidjeti moje suze
Ima toliko toga što ti želim reći
Toliko razloga zašto
Jedino ti si netko tko me je doista znao

Zato me pogledaj u mene sada
Tu je samo prazni prostor
I tu nema ničega da me podsjeti
Samo crte tvoga lica

Pogledaj me dobro sada
Jer ću i dalje stajati ovdje
I ti da dođeš k meni je protiv izgleda
To je šansa koju moram uzeti
Pogledaj me sada

Iznad dalekoga nebeskoga mora
Sjaji se nedohvatljivost zvijezda

Zvjezdano je srce na nebu zapisano
Ono diše, na rukama jednog fratra

Ono gleda, očima nekog samotnog brata
I čeka zraku sunca da mu vjerom
Poljubi dušu na svemirskom platnu
A tko je njegove suze vidio,
a tko je patnje njegove ispunio?

Ljubavi je bića rosna tuga
Ispunila vodom suza, duše da ožive
I proliju se dubinom izvora duše
Kao riječi ljubavi što izlaze
iz otvorena srca ponizna sina

Jednom su jedne riječi govorile,
a da su suze same od sebe teke

I jednom su jedne oči gledale,
a da nisu mrzile, niti u srdžbi vidjele

Riječi Božje stavio si mu na usta
Da bude Zvjezdan među zvijezdama

Milosna rijeka kada je potekla
iz tvojih usana, moja se duša
kao žeđom sva otvorila, napojila
na pašnjacima vječnog izvora mlade rane
I tebe odmah zauvijek zavoljela

Istinu svoju zarezao si mu na srce
Po svojoj Riječi:

"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga."

Riječi Božje stavio si mu na usta
Da bude Zvjezdan među zvijezdama

Ti si protiv, ja sam za
U priči (ne)moralnih davanja
Čudna bitka, dobrih namjera
Ili samo nauma hladna jezera

Netko negdje plače, sjedi
Dok drugog ne povrijedi
Malen kamen, usred vode

Stale su se razgibavat
Silne priče,
dobrog carstva toleranstva
Jer ne mogu da izrone
i duhom da se novi rode

Tko to zbilja, nekog dira
Da li i on tolerira

Ti si protiv, ja sam za
Dva odvojena svijeta
Mrežom isprepletena

Konopcem oko vrata i riječju,
jednom snažnom bodljikavom
Da se mrze sveudilj
Usred bijelog potoka

Kad se ruže, sve otupe
Dok se tinte ne pomute
Od zlobnih riječi, slatkih pera
Dok se savijest, ne zapita

Tko je tko, tko si ti, a tko sam ja

Tko je tu zlobnik smjeli?
Medijskog je znamenja,
jedan prepredeni djelovođa

Ime mu je: sekularistika,
slobodi pljeska odvažna
sebi nepoznata masonerija..