Od papira

11 lipanj 2013

Ja sam grešnik, od papira
Ovo nisu prave riječi,
ovo sve je samo svila
što ju činim od nemoći
da me ne bi probudila,
na me kamen smrti
svojom rukom položila

Predamnom je sada tama,
jedna žena, jedna mama
staro cvijeće, sjetnih dana
I naoblaka, tu pred nama

Ja sam pjesnik, od papira
Zaboravno, to je cvijeće
Što tu raste, preko dana
Što se valja, kao grana
S nekim vjetrom, od zla dana

Ja sam čovjek, u po' dana
Što se pita, kad se sklanja
Od sveg sunca, tu pred nama

Gdje su ruke, da se sklone
Da se dirnu, i poklone
Nekom većem, nego nama

Ovaj svijet je oskudica,
priča, pjesma; besmislica
Svađa, šala
I sve ono što nam piše;
ljubav, mržnja, ispit, zrelost
nasred našeg pukog lica

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.