ponedjeljak, 27.01.2020.

Seve u srcu!!!!!

Sinoć, nešto iza 20 sati zazvoni meni mobitel. Nepoznat broj. Nakon kratkog razmišljanja hoću li se javiti ili ne ipak se javim.
- Bog Šušo, Josipa je!- na brzinu u glavi preletim sve Josipe koje poznajem i shvatim da nemam pojma s kim razgovaram.
- Evo, tek sad te zovem i to posebno da ti kažem kako me se dojmilo kako te je Seve lipo prihvatila i kako je draga, mila i jednostavna bila prema tebi.
- E, jesi vidila?! – i tek tad shvatih o kojoj Josipi je riječ.
Ma, u ovoj priči nije bitna Josipa (inače divna cura) nego je bit priče da sam ja upoznala Sevu. Neki bi rekli „ Neš mi ti bitne stvari?!“ . A za mene je bila bitna i poučna i pamtit ću je za cijeli život.
Dakle, bilo je to lani. S već dobro poznatom ekipicom krenula sam na mali četverodnevni izletić koji je najprije trebao biti za izliječiti dušu, a sve ovo ostalo došlo je kao bonus. I stvarno ta četiri dana dušu svoju sam trgala na komadiće pa bi je opet sastavljala i nanovo rastavljala i tako puna četiri dana pa i na samom zadnjem predavanju ili susretu gdje ja nisam nikoga vidjela od svih tih par stotina ljudi , osim što sam bila u svojim mislima, suzama radosnicama i u direktnom odnosu s Njim. Ovo zemaljsko za mene nije postojalo. I kad je završio taj susret moja mala ekipica iz Zadra krenula je na organizirani ručak. Za stolom je prevladala jedna tema. Svi su pričali o Severini. Mislila sam da je to neka fora i naziv za neku žensku koja se isticala u grupi, a kad sam shvatila da je na ovom susretu stvarno bila i Severina, samo sam tužno, ali glasno uzdahnula; „Svi su vidili Sevku osim mene...“. Svi su se glasno nasmijali i objasnili mi da je ona sjedila u redu iza mene. OK! Nije mi prvi put da sam Alisa u zemlji čudesa! Dovršili smo ručak i svi se uputili svojim sobama spremiti kofere za povratak svojim kućama u Zadar. Jedva sam se nekako došuljala do moje sobe već pomalo i umorna i iscrpljena fizički kad ono u sobu mi upada jedna divna žena koju sam na ovom putovanju upoznala.
- Ajde Šušo, neko te čeka!- kaže jedna, jedina i neponovljiva Vedrana.
- Ma, ko me može čekati u ovom Gradu?!- uopće se nisam obazirala na njen poziv i kako je vidjela da uistinu ne želim ići vidjeti ko me čeka rekla je;
- Ajde, Severina te čeka!!!!- kad sam to čula, ostavi' ja sve i kofer i nespremljene stvari, uhvati moju trokolicu i izletih iz sobe. Ništa mi više nije bilo teško niti sam bila umorna. Jurila sam onim dugim hotelskim hodnikom gledajući di je, di je, di je... A oči pune suza. I došle smo do nje. Prave pravcate Seve. A oči mi još i više pune suza. Nisam mogla niti riječ izustiti. Ali zato se Vedrana snašla i rekla „ Evo, svi su vidjeli Severinu , osim Šuše!“. A Sevka će na to tako milo i drago ; „ A, zato sam ja vidjela tebe!“....meni oći pune suza ,a na licu osmijeh....“ Sjedila si u prvom redu...desno,,, Jelda?“.... i dalje ja ka glupson ne znam izustiti ni riječ.... Lipo mi je zaželjela sretan put... a ja sam i dalje buljila ka tele u šarena vrata.... bit će ona mislila da sam mutava. Uglavnom ja sam vidila Sevku..... Jadna draga moja Vedrana mi je spremila kufer i vukljala ga do busa..., a ja sretna ko malo dite zbog Seve. I onda nakon što smo krenuli busom doma prilazile su mi dobronamjerne bakice i govorile mi da nisam smijela plakati radi Seve i da je to idolopoklonstvo.....i bla....bla...bla...
Ma odhebite svi od mene, niti me poznajete niti znate zašto su meni suze tekle same od sebe. Kome ću ja objasniti da sam bila sretna zbog svega. Ali baš svega. I zbog toga što mi je žena koju sam tek upoznala na ovom putovanju priuštila toliko lipog u ova četiri dana i na kraju šečer; Seve!
Do sad sam volila Sevku ( ne nešto extra), a sad je volim još i više. Tako je lipa i draga. Cila je šesna! A najbitnije, jednostavna i ponizna. Prije svega je čovik. A to što smo imale potrebu doći na isto misto kazuje sve ovo što sam nabrojala za nju.
A, one će meni o idolopoklonstvu..pih!... Samo je Jedan kojem se ja klanjam , a Seve da je zakon-ZAKON JE!


- 09:22 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.