ponedjeljak, 30.09.2019.

Podstanari (iz pakla)

Što to znači biti podstanar uistinu ne znam jer u životu nisam nikad bila podstanar. I zahvalna sam na tome. Zahvalna sam mom ćaći što mi je osigurao stambeno pitanje, a uz sve to i igrom sudbine imam stan za iznajmljivanje. Tako sam posljednjih dana bavila se iznajmljivanjem stana. Neki misle da je to mala stvar i „neš mi ti posla“, ali virujte mi, to je vrlo zaebana stvar. Dakle, nakon što smo stan uredili i temeljito očistili, sve sam poslikala i dala oglas uglavnom u lokalne besplatne oglasnike. Tu mi je najviše poslužio Fejs pa mogu zasigurno reći da to nije samo bezvezna društvena stranica za razbijanje monotonije i dosade. Nije prošlo par minuta od objavljivanja oglasa, ljudi su se počeli javljati. Bilo je tu svašta i mislim da bi dobru knjigu ili priručnik mogla napisati kao najmodavac stana. Danas mi je sve to smiješno, ali kad sam bila u tim tragikomičnim situacijama, virujte mi nije mi bilo do smijeha. Prva osoba koja mi se javila bila je jedna mama s troje djece i dva psa. Djeca mi nisu problem, psi isto nisu problem, ali ta žena očito je problem. I to veliki. Nakon što je mene kontaktirala, dala je oglas da traži ko će joj pokloniti gaće za dicu. WTF?!!!!! Želi unajmiti stan, a nema sto kuna za kupiti gače ditetu. Tu sam odma od.....bala i imala sam malo grižnju savjesti zbog dice i možda sam joj ja bila jedina nada. Ali sad sam mirne savjesti jer vidim u oglasniku ovih dana kako je dotična žena napravila rusvaj i nered od stana u kojem je posljednje bila. A još se i javljaju njeni prijašnji stanodavci kojima je isto doslovno demolirala stan i otišla neplaćenih računa. Ne mogu virovati što vidim na slikama stana u kojem je zadnje boravila; kreveti uništeni, zidovi šporki, pasji izmet posvuda. Grozno!!!



Ali aj ,izbjegla sam tu „gospođu“. Idemo dalje; zakaže susret „poslovni čovjek iz Međimurja“ i naravno, ne dođe u zakazani sat nego se pojavi pred vratima par sati kasnije s kako on kaže djevojkom, a ta djevojka je imala troje djece izrazito plave kose i nježne bijele puti. Najmlađe dite je nosila ispod ruke ka vriču kumpira, a ovo dvoje je uletilo u moj divni, topli stan i bacilo se na krevete i skakalo. Jbte ne, virujem što vidim. A „gospođa“ je vikala na najstariju Marcelu (ne znam zašto); „Pi*ka ti materina , ići ćeš ćaći“ i pritom nije mislila na ovog tu „ poslovnog čovjeka iz Međimurja“. Nikom se ne rugam i nemam predrasude prema nikom, ali taj poslovnjak je bio , ni više ni manje pravi pravcati Cigo. I to onaj iz filma, crni, garavi, bez zuba, visok metar i lamicu. Ja sam ka žirafa stršila iznad njega. Od šoka nisam znala što ću i pobigla sam u svoj stan, a njih ostavila ćaći pa nek se on raspravlja s njima. Nikako oni nisu tili napustiti stan i na kraju ih je ćaća doslovno izgura' vani. A Poslovnjak me danima poslije zvao jeli stan još iznajmljen.
Idemo dalje, treća sreća. Fina, pristojna gospođa koja se rastavlja te hitno traži stan za sebe, sina i kćer. Oduševljena je bila stanom. Ćak je i sobu izabrala za sebe. I veselila se što će moći saditi cvijeće. Sve joj je odgovaralo i stan i lokacija i cijena. No, kako je izašla kroz vrata, nije se više pojavila. Lažljivica lažljiva. A onda se pojavio čovik iz Šibenika koji traži stan za kćer brucošicu i njenu prijateljicu. Stan mu se sviđa, ali pronaći će još studenticu , dvije pa će useliti 1.10. jer stan je previše velik za samo njih dvije. I naravno , nazvat će me navečer da se dogovorimo oko detalja. Nazvao je nakon osam dana, a ja sam mu samo priopćila da je stan iznajmljen. I baš to jutro sam ponovo dala oglas i stan iznajmila. Kad sam mu to rekla, poklopio mi telefon. Prasac jedan. A ja sam osam dana zvala sve ljude s njegovim imenom i u Šibeniku i Vodicama jer naravno, nije ostavio nikakav kontakt ( s ćaćom je razgovarao dok sam bila na poslu). Uglavnom imam nove podstanare; troje studenata koje uz faks i rade. Imaju malog psa koji se ni ne čuje i ne vidi. A studenti su pristojni, kulturni i skoro ih ni ne vidim ni ne čujem. Ugovor je potpisan pa smo sigurni i mi i oni, a i „dobri“ susjedi neće imati tu čast da nas prijave. I to su bile samo od nekih dogodovština iz mog burnog života kao iznajmljivačice stana. Ovo je prvi put da sam ja preuzela ulogu gazde i da sam sama „stvar privela kraju“ jer dosad su to radili moji, a ja sam samo gledala sa strane. Uglavnom, nikada mi nismo imali loša iskustva s podstanarima, a i svi koji su bili, bili su sretni i zadovoljni boraviti kod nas. Nit smo mi smetali njima, a ni oni nama. Bitno je bilo da se plati i da nema nereda. I čist račun-duga ljubav! No, nažalost nemaju svi pozitivna iskustva s podstanarima. Najteže je kad odu i ne plate račune te unište stan . A i užasno mi je kad vidim najmoprimce kako proklinju najmodavce zbog cijene koje tražu za svoj stan. To mi je grozno jer nitko nije kriv podstanarima što nemaju svoj stan, a ni najmodavcima što vrednuju svoje i traže određenu cijenu za iznajmljeno. Svatko od njih ma svoju računicu. Najmodavci (uglavnom) ne iznajmljuju svoje nekretnine iz luksuza i hira, nego su se ko zna kako žrtvovali da bi nešto zaradili.
I sad se postavlja pitanje; Jel teže biti podstanar ili najmodavac?!!!!


- 10:37 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!