petak, 12.07.2019.

Ulica "A je to!"

Znam da uopće nije smišno, ali moram se smijati. Ali čini mi se da se više smijem od muke i što je sve dobro prošlo. Situacija je bila slijedeća;
Za vrijeme marende odlučila sam posjetiti obližnji diskont kako bi kupila potrebnu hranu za vikend jer ne želim gubiti popodne na dućane. Eli, bolje se kupati. A 'isti se mora pa sam iskoristila priliku.
Da bi došla do diskonta od moje firme trebala sam preči jednu od najprometnijih gradskih cesta. Ova famozna prometnica je nedavno obnovljena i puštena u promet. Pusti milijuni su nepotrebno bačeni u vjetar. Toliko je dobro projektirana da je već isti dan dobila naziv „A je to“ po čemu je jasno koliko je stručno napravljena. Prije obnove na ovoj cesti je bio rotor koji je sasvim dobro služio svrsi i taj rotor je napravljen prije par godina. Sad su ga pametnjakovići srušili i napravili ka četiri traka prometnice i postavili mali milijun (nepotrebnih) semafora.



Vozači još i nekako uspijevaju proči obnovljenim dijelom nekako, ali pješaci teško i nikako. Čak je na jednom dijelu prometnice postavljen znak da je zabranjeno prolaziti majkama s djecom. A osobama s invaliditetom je proći ovu prometnicu nemoguća misija. Nogostupi su na većini dijelova svega šezdesetak centimetara. Tako da čovjek u kolicima ne može prolaziti ovim djelom gdje je čak na jednom mjestu na sredini tih 60-ak cm rasvjetni stup. Ala brale gušta za avanturiste da samo pređu ovu cestu. Sva sriča je da je bolnica blizu pa ako te auto satare- blizu ti je Hitna pomoć.



I još se vode brojne rasprave o ovoj „A je to“ prometnici i lokalne novine pune su sprdancija ugroženih građana. A ja evo tek sad spominjem ovu ulicu Nikole...... i to zato jer mi je danas bio najriskantniji prolaz ovom cestom. Iako sam iz brojnih pokušaja dobro razradila svoj put, jutros sam bila baš atrakcija – ne znam kako bi to drukčije rekla.
Uspjela sam doći do jednog semafora i čekala više od deset minuta da se upali zeleno i kad sam napokon krenula na drugu stranu ceste nisam mogla jer je preuski nogostup i ja, kao što sam već par puta uspjela skrenem lijevo uz rub nogostupa. Ali šipak; Na sve tri trake bila su vozila koja su čekala svoj prolaz na semaforu, a ovaj zadnji je bio preblizu nogostupu pa sam ja ušla između dva auta. I eba te led, auta su se samo nizala pa ja nisam mogla skrenuti do ruba ceste. Svi vozači su me čudno gledali. Mislim da su mi sve skinuli po spisku, a jedan mi je čak i dobacio¸; pa ideš u suprotnom smjeru!
-Ma je! Ko bi reka?! Pomislila sam i umirući od straha vozila jedno stotinjak metara do kraja kolone.
Uglavnom, uspjela sam doći do trgovinskog centra i od hrane kupila sam doslovno; lak za nokte, šminku i masku za kosu. Bravo ja! Glavno je da neću biti gladna!
Povratak do firme je bio manje opasan. Vozila sam u istom smjeru ka i auta! A čak su kraj mene prošli i policajci koji su mi se lipo nasmijali; Evala! Evala!
I sad će opet ispasti da ja nešto gunđam protiv svoga Grada jer sam Gradonačelnik je izjavio da je zadovoljan obnovom ceste. A cili Grad se smije....a nije uopće smišno.


- 12:10 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 10.07.2019.

Bitna razlika

- Ajme, što ti je lipi onaj mali?
- Koji mali?!
- Ma onaj s kojim se vodaš.
- Teto, ja se s nikim ne vodam.
- Ma kako se ne vodaš ....... onaj lipi što te doveza sinoć...
- A taj! E, taj mi je teto prijatelj.....- uslijedi tupavi pogled tete koja se lagano podsmjehne.
- Je, je prijatelj. Svi smo mi prijatelji. Neka prijatelja, neka.
- Ali teto, on ne voli ženske....- uslijedi još tupaviji pogled kao da nije shvatila pa ja ponovim pomalo izmjenjenu terminologiju;
- Teto, on je homoseksualac, gay.....- teta bulji u mene stvarno ka tele u šarena vrata pa ja još prostije izvalim:
- Teto, on je peder.
- Ma, ...ma...ma- počela teta i mucati – ma što mi to govoriš?!!
- E, teto, on je peder....voli muške.
- Gospe moja...ti si poludila.
- Nisam teto, nego tako je to.
- I ti meni samo tako to kažeš.
- A kako ću kad je tako! Kako drukčije da kažem?
- A jadni mu roditelji!
- A zašto?- već sam pomalo iznervirana i nastavljam;
- Zato što je čovik, kulturan, fin, a i sami kažete da je lip. Zato što je osjećajan, empatičan, dobar drug i prijatelj koji je voljan pomoći u bilo koju uru...jel zato?!- teta me blido gleda, a ja ne odustajem i privodim razgovor kraju;
- Teto , bitna je razlika između pedera i pedera. Peder što voli osobu istog spola nije biti sramota, ali kad si peder od čovika- nema ti pomoći. Tad nisi peder nego prava pederčina- povišenog tona objasnim ja teti koja je bila pomalo iznenađena mojim rječnikom i sama sebi prommrlja u bradu i zaključi razgovor:
- Dite moje, uvik si bila čudna.......-i praveći se da nisam čula pomislih:- I neka sam, bar nisam falša...... a ti si teto, OSTARILA!!!!!!



- 09:32 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.07.2019.

Nevera

Pipam ja sebe jutros i gledam jesam li sva čitava i tek kad sam shvatila da mi je sve na broju, krenem dalje. Vozikajući se do posla, imala sam što za vidjeti. Brojna razrušena stabla ležala su na cesti kao i razrušeni i zabačeni crijepovi, cigle, suncobrani, raznorazno smeče, stolovi. Ebate što je ovo bilo sinoć?!! Točno na deset minuta vrag se spustija na zemlju. Vjetar je nevjerojatnom snagom puhao da je sve nosio pred sobom. Taman sam legla u 22 i 30 i nisam ni uspjela uzeti krunicu u ruke da izmolim svoju najdražu molitvu kad ono BUM TRAs BENG BONG. Bože kuća mi se ruši- pomislila sam i trkom pozatvarala sve prozore. I onda odjednom mir. Sve se smirilo kao da ništa nije bilo. Prošla me volja za spavanjem . Uzela sam mobitel u ruke i pratila lokalne portale koji su svi od reda objavili neku od svojih snimaka nevere i štete koju je napravila. Tako sam saznala da je najveća šteta napravljena na novosagrađenom kampu na Boriku. Ebi ga, nemaju sriče! Nisu ni tjedan dana od otvorenja radili kako triba. Šteta! Isto mi ih je ža'. Ali ne sumnjam ja da lova čini čuda i da će oni sve to obnoviti u rekordnom roku. Uglavnom, i stari ljudi pričaju da ovakvo čudo još nisu vidjeli.
Ali ja se stvarno pitam jel to bio isječak iz pakla?!... Samo malo da vidimo kako to izgleda. Ili je samo majka priroda na kratko pokazala svoju moč i razornu snagu. Što bilo da bilo, ali jedno sam sigurna; da će danas svi ljudi biti bolji i nitko nikome neće nanositi zlo. Zemljom će vladati blagostanje.
Ahaaaaaaaaaa! A ja ću biti Kraljica Elizabeta!





- 08:16 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 05.07.2019.

Welcome to Zadar

Prva stvar koju učinim kad ujutro uđem u kancelariju je da se hvatam kuhala i skuvam si veliku čikaru kave. Dok ispijam tu divnu crnu tekučinu koja me vrača u život, prelistavam sve dnevne novine.
Točnije prosurfavam (ovu riječ sam izmislila) najprije lokalne vijesti jer ko svaki pravi lokal patriota moraš znati što se događa u tvom gradu pa i u kojem su se selu babe potukle. Današnji novinari stvarno pišu svašta, ali ako ih to veseli- neka ih. A i mene veseli čitati gluposti- što luđe to bolje. A onda se divim sama sebi kako ja imam normalan život ili se tješim na taj način. Tako jutros čitam kako se u Zadru na Boriku otvorio prvi kamp sa pet zvjezdica. Divno i krasno. Oduševljena sam slikama , a i prolaskom tuda sa ceste sam vidjela da sve jako lipo izgleda.



Evala onima koji su ga napravili, ali wtf?!! Pa ja sam već negdje pročitala da se u Hrvatskoj otvorio kamp sa pet zvjezdica. I onda opet googlaj I evo ga; u Fontani kraj Poreča otvoren kamp sa pet zvjezdica i to prije nego u Zadru. Ma koga vi ......?! Ali glavno da je u Zadru sve najbolje. O yeah! To što stjenice napadaju ljude u apartmanima to je ka normalno. To što se meni čini da turista uopće nema ka prijašnjih godina, to se meni samo čini jer brojke iz turističke zajednice Grada pokazuju drugačije; Turizam cvijeta....da, ali možda u Istri.
A i kako će biti turista kad su svi, ali baš svi digli cijene u nebo. Svi sad misle da će se obogatiti u dva mjeseca. I onda gosta treba opelješiti. Nisu ni oni glupi. Idu di im je bolje.
Radnika u ugostiteljstvu uopće nema. Čini mi se da ćak ovu godinu i nema ni Slavonaca koji su prijašnju godinu radili za tešku mižeriju. Plati ti čovika pristojno pa će i biti radnika! Ali evo.. evo naslova u novinama da prijeti kolaps turizma u Zadru ovu godinu ako se nešto hitno ne poduzme.
Ma neću se opterećivati glupostima, ali meni je Capuccino najmanje 12 kuna i to me zabrinjava, a lako meni za turiste.
Primjećujem da na svakom koraku u gradu ima uličnih svirača, raznoraznih cirkusanata, egzotičnih životinja, svašta nešto i svi mame lovu.



Ali po meni nema nikakvih sadržaja za mlade. Nije to za mene jer prošla sam ja svoje, ali di će ova mladost?!!! Svaku godinu gotovo isti sadržaji zato i jesu navečer ulice u centru grada puste.



Evo Grad se hvali po novinama da nam dovodi ovo lito svjetsku poznatu pjevačicu Rita Ora. Možda sam glupa , ali ja ni ne znam ko je ona i nisam upoznata s njezinim pjevačkim sposobnostima. Ali, eto ostarila sam pa i nije čudo što sam samo čula za nju. A to nam kao Grad poklanja ovo lito. Ma vraga poklanja kad su cijene ulaznica za koncert nevjerojatno visoke.
Svašta sam ja još pročitala i rado bi komentirala, ali još uvijek nisam dovršila svoj radni zadatak , a tjedan je pri kraju.
Idem se ja pomalo družiti se sa divnim računima još dok me volja......ako ne odem na marendu..

- 08:51 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.07.2019.

Žalbe

Napokon sam se uhvatila pospremanja ladica u koje sam godinama doslovno bacala razne dokumente, papire, račune, garancije ,..... I ono što me najviše iznenadilo je to što sam pregledavajući papir po papir naišla na brojne žalbe upućene na brojne adrese. Skoro pa sam i bila zaboravila na njih jer trenutno u mojoj glavi vlada mir, neki bi rekli propuh. Jer nema ni sekiracije ni zabrinutosti i ne brinem se gotovo oko ničega ( a možda bi i trebala ). Nisam postala ravnodušna i empatija mi je izražena na stotu, ali jednostavno sam u stanju koje se zove „ebe mi se za sve“ ili „bit će što bude“. Ali brate sestro, ove žalbe su me skroz neugodno iznenadile i podsjetile na razdoblje kad sam se borila protiv vjetrenjača; protiv sustava i onih što su me teško diskriminirali i izolirali i to uglavnom na poslu. Trebalo je dugo vremena i živaca da ja te vjetrenjače pobijedim i njihov vjetar preusmjerim da „puše u moju piriju“. Ma neću se ponavljati sa uvijek istim pričama i bolnim ranama koje nikad neće zacijeliti. Ali se pitam koliko sam ja to luda, tvrdoglava i uporna bila da se suprostavim „rogatima“ i što bi bilo da sam odustala i povukla se kao što to radi većina osoba s invaliditetom kad naiđu na prvu prepreku i na prvu odbijenicu. Razumijem ih u potpunosti jer invaliditet sa sobom nosi niz problema od bolesti, fizičkih i psihičkih te arhitektonskih i inih barijera pa ne može svatko izdržati tu borbu. Ali ja tek sad znam da sam ja totalno krejzi kad se netko u mene dirne i zakida me za nešto za što znam da sam i imam pravo. U biti sam tiha i mirna osoba, ali kad mi netko „soli pamet“ , e onda ulazim u ring bilo to sa državom ili pojedincem. I igre mogu započeti....
Sve ove žalbe na koje sam naišla „na prvu „ sam htjela baciti, a onda sam ih uredno pospremila natrag u ladicu jer one su svjedok jednog mog vremena ma koliko one god bolne bile meni za čitati i koliko god me vračale na staro..
Ali Hvala Bogu, sad je to sve iza mene i nerijetko pomažem drugim osobama u njihovim borbama. Ne zato što sam ja ka pametna nego zato što, na moju žalost, imam puno iskustva.
I danas sa sigurnošću znam da ništa nije vječno i da sve prođe; kako loše tako i dobro.
Isto tako znam i da svaki Zakon ima svoju rupu, ali tu rupu trebaš naći.
Znam da uzrečica „ strpljen –spašen“ zlata vrijedi.
Znam da i koji put treba držati jezik za zubima. Ali samo koji put jer uvijek sam za otvorenu i iskrenu komunikaciju.
Znam da biti pasivan i samo kukati nije moj izbor (možda to nekom po mom pisanju i izgleda tako, ali nije).
I bez obzira što se često žalim na neke ljude i određene situacije s njima, ja volim ljude i ne bi mogla ni dana bez njih.
A sad sam već počela filozofirati i odmakla se od teme, dakle od Žalbi i onoga što sam htjela reći;

Žalite se i pišite nadležnim institucijama i nadređenim osobama ako smatrate da ste u pravu i da su vam povrijeđena prava. Nemojte samo govoriti "uprazno" i kukati susjedi, rodici ili teti u dućanu. Pa ako i izgubite bitku bar znate da ste pokušali.

Moje ladice su pune i to, uglavnom, dobivenih bitaka koje su sad spremljene na sigurno, ali kad god zatreba- lako se izvuću.




- 12:09 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!