četvrtak, 04.07.2019.

Žalbe

Napokon sam se uhvatila pospremanja ladica u koje sam godinama doslovno bacala razne dokumente, papire, račune, garancije ,..... I ono što me najviše iznenadilo je to što sam pregledavajući papir po papir naišla na brojne žalbe upućene na brojne adrese. Skoro pa sam i bila zaboravila na njih jer trenutno u mojoj glavi vlada mir, neki bi rekli propuh. Jer nema ni sekiracije ni zabrinutosti i ne brinem se gotovo oko ničega ( a možda bi i trebala ). Nisam postala ravnodušna i empatija mi je izražena na stotu, ali jednostavno sam u stanju koje se zove „ebe mi se za sve“ ili „bit će što bude“. Ali brate sestro, ove žalbe su me skroz neugodno iznenadile i podsjetile na razdoblje kad sam se borila protiv vjetrenjača; protiv sustava i onih što su me teško diskriminirali i izolirali i to uglavnom na poslu. Trebalo je dugo vremena i živaca da ja te vjetrenjače pobijedim i njihov vjetar preusmjerim da „puše u moju piriju“. Ma neću se ponavljati sa uvijek istim pričama i bolnim ranama koje nikad neće zacijeliti. Ali se pitam koliko sam ja to luda, tvrdoglava i uporna bila da se suprostavim „rogatima“ i što bi bilo da sam odustala i povukla se kao što to radi većina osoba s invaliditetom kad naiđu na prvu prepreku i na prvu odbijenicu. Razumijem ih u potpunosti jer invaliditet sa sobom nosi niz problema od bolesti, fizičkih i psihičkih te arhitektonskih i inih barijera pa ne može svatko izdržati tu borbu. Ali ja tek sad znam da sam ja totalno krejzi kad se netko u mene dirne i zakida me za nešto za što znam da sam i imam pravo. U biti sam tiha i mirna osoba, ali kad mi netko „soli pamet“ , e onda ulazim u ring bilo to sa državom ili pojedincem. I igre mogu započeti....
Sve ove žalbe na koje sam naišla „na prvu „ sam htjela baciti, a onda sam ih uredno pospremila natrag u ladicu jer one su svjedok jednog mog vremena ma koliko one god bolne bile meni za čitati i koliko god me vračale na staro..
Ali Hvala Bogu, sad je to sve iza mene i nerijetko pomažem drugim osobama u njihovim borbama. Ne zato što sam ja ka pametna nego zato što, na moju žalost, imam puno iskustva.
I danas sa sigurnošću znam da ništa nije vječno i da sve prođe; kako loše tako i dobro.
Isto tako znam i da svaki Zakon ima svoju rupu, ali tu rupu trebaš naći.
Znam da uzrečica „ strpljen –spašen“ zlata vrijedi.
Znam da i koji put treba držati jezik za zubima. Ali samo koji put jer uvijek sam za otvorenu i iskrenu komunikaciju.
Znam da biti pasivan i samo kukati nije moj izbor (možda to nekom po mom pisanju i izgleda tako, ali nije).
I bez obzira što se često žalim na neke ljude i određene situacije s njima, ja volim ljude i ne bi mogla ni dana bez njih.
A sad sam već počela filozofirati i odmakla se od teme, dakle od Žalbi i onoga što sam htjela reći;

Žalite se i pišite nadležnim institucijama i nadređenim osobama ako smatrate da ste u pravu i da su vam povrijeđena prava. Nemojte samo govoriti "uprazno" i kukati susjedi, rodici ili teti u dućanu. Pa ako i izgubite bitku bar znate da ste pokušali.

Moje ladice su pune i to, uglavnom, dobivenih bitaka koje su sad spremljene na sigurno, ali kad god zatreba- lako se izvuću.




- 12:09 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!