četvrtak, 06.06.2019.

Na Bazenu

Ako bi trebala izdvojiti jedno mjesto u mom Gradu koje je u potpunosti Zadarsko u svakom smislu i koje je okupljalište Zadrana generacijama, onda je to definitivno Bazen na Kolovarama.

Ako si iz Zadra, onda si se bar jednom okupao na Bazenu.
Ako si iz Zadra, onda si bar jednom popio kavu na Bazenu.
Ako si iz Zadra , onda si bar jednom skočio bar sa Trice.
Ako si iz Zadra onda si bar jednom preskočio ogradu da ne platiš ulaz.

Već odavno se ne naplaćuju karte za ulaz na Bazen, ali kako i bi kad bazen na Bazenu je samo ograđeno more i nema nekih dodatnih sadržaja, osim kafića. Ali to nije obično more, to je more koje ima dušu i koje priča priče.
Na ovom bazenu su generacije Zadrana između ostalog i naučile plivati i dan danas to čine. Što je najsmišnije, ja iako sam išla u školu plivanja nisam tila plivati na završnom natjecanju pa me učitelj plivanja uzeo u ruke i skočio sa mnom u Bazen. Budale- mislila sam tada, a danas mi je baš drago što jedina ja od cile te generacije mladih plivača nisam dobila Diplomu da znam plivati. A znala sam plivati, nego nisam tila. Zašto bi ja plivala kad i svi drugi plivaju?! Eto, to sam ja tvrdoglava ka mazga.
I brat je dobio Diplomu i uvik se kasnije smijao da mu je to jedina diploma koju je dobio u životu, a mater mu je od nje napravila semafor. Valjda je brat u školi učio o prometu i za zadatak je imao napraviti semafor i mater mu je u nedostatku tvrdog papira/kartona napravila semafor. I tako je neslavno svršila njegova diploma.
Cilo djetinjstvo kupala san se na Bazenu. Sićan se da mi je mater bila zadrta i od svih materi iz kvarta, jedino ona nama nije dala da idemo sami na bazen. Valjda se bojala da nam se nešto ne dogodi pa smo morali čekati ćaću da se vrati s posla i da nas odvede na bazen. Nismo samo brat i ja čekali našeg ćaću, nego i svi prijatelji iz kvarta. To je bila prava prijateljska solidarnost. Ćaća bi jedva uspija nešto pojist, a onda bi svi čoporativno preko mosta išli put Bazena. Još i sad osićan onu toplinu suncem zagrijanih ploča na mostu i na bosim nogama. I tako bi mi stigli do bazena i oprostili se na dvi tri ure od ćaće jer on bi iša igrat karte, a nama bi samo reka uru kad ćemo se naći na ulazu. Baš nas je lipo čuva. Eeeeeeeeeeeeeee, koji su to dani bili. Sad ih se samo sitin i to često jer liti uglavnom prvu jutarnju kavu pijem na Bazenu. I gledan tu mladost koja izvodi iste gluposti i fore ka što smo mi to radili. A naivni li su kad misle da su oni prvi izmislili te smicalice. A lipo li ih je gledat i guštat u njihovim igricama. Neka mladosti , neka! A ja se već odavno ne kupam na Bazenu jer da skočim u more ko bi me diga na rivu, ali zato se uvik rado vraćam na „misto zločina“, točnije rečeno na misto istinske sriče.


- 11:39 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< lipanj, 2019 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!