utorak, 04.06.2019.

Pokondirene tikve

Oduvijek sam se divila pametnim i mudrim ljudima od kojih možeš nešto naučiti.
Problem su glupi i neuki ljudi koji nemaju nikakvih granica i svojom glupošću ti mogu zagorčati život. Bojim se takvih ljudi, a nažalost jako ih je puno oko mene. Ali odlučila sam;
Sve negativne ljude, dosadnjakoviće i emocionalne vampire maknut ću od sebe. Trebala sam to učiniti odavno prije. Ali meni uvijek ža' nekoga, uvijek nađem opravdanje za svakoga . A 'ko gleda mene?! Na kraju uvijek ispadnem ja ta jebena stranka, a sve zato jer puštam i ža' mi povrijediti nekoga. Ali vrijeme je za promjene koje su već i počele. Najveći su mi problem (bili) kolege. Ali tko su oni meni?! Nisu ni prijatelji ni rodbina već samo ebene kolege i to ebeno ljubomorne kolege. Sa stopostotnom sigurnošću tvrdim da su ljubomorni na mene i to na ono što ja postižem ovako šepava i kriva. A kad me baš žele spustiti s nečim, onda mi spominju obitelj i idu na one najniže uvrede kao tipa; Što će ti sve kad si sama?
Ponavljam; nisam sama. Imam ljude oko sebe koji me vole i koje ja volim.
Jadan je onaj čovjek koji živi samo za sebe, koji se ne daje, koji škrtari i guši se u vlastitom egu. I naravno kad sam već spomenula moje kolege, moram i napomenuti da nisu svi takvi. U biti samo ih je jedna mala manjina takvih, ali opet dovoljno velika da ubace mrlju na cijeli kolektiv.
Svi ti radnici imaju svoje obitelji, dicu, očeve i masu problema s kojima se nosimo svi mi. Kako ono počinje Ana Karenjina; "Sve sretne obitelji su sretne na isti način, a svaka nesretna, nesretna je na svoj". I baš zato im svima opraštam pa ćak i Onom Velikom koji mi je kad sam ga upitala „Što bi bilo da je njegovoj kćeri ovako ka meni i pritom uopće ne misleći doslovno na njegovu kćer nego na sve njihove kćeri i sinove ( btw za koje se tata pobrinuo), dotični mi je rekao; „Bacio bi te u more da nisi takva kakva jesi“. Dugo vremena sam razmišljala kakva sam to ja i zaboli me to i dan danas. A samo sam se borila za sebe i da mi se prizna moje obrazovanje.
Ali bila bi veliko prase kad ne bi spomenula par kolega koji mi vračaju vjeru u dobrotu i poštenje. Naprimjer moj mladi kolega Josip- susjed po kancelarijama. Od milja ga zovem moj Otvarač i Zatvarač. Svako jutro kad vidi da se ja na motoriću približavam svojoj kancelariji, on izađe iz svoje i veselo upita treba li pomoći. Samo mu pružim ključ da mi otvori vrata i da uletim mojim Mercedesom u Ofis. Zahvalna sam tom dečku i nikad nisam primijetila da mu je teško pomoći mi za razliku od drugih koji me jednostavno zaobiđu, a vide da ne mogu sama.
Moj grijeh je taj što još ni čokoladu nisam kupila tom dečku, ali........hoću.
Onda je tu i moja (nova) šefica koja mi za sve izađe u susret, a nakon malog nesporazuma oko sastanka na katu , nazvala me i ispričala se zbog njenog „propusta“ što i ja nisam sudjelovala na sastanku te mi još jednom ponovila; „Šušo, znaš da mi se možeš obratiti za bilo što, i poslovno i privatno:“.
I njoj sam zahvalna jer znam da nije falša i koliko mi je pomogla kad sam došla u ovu Firmu.
A moram spomenuti i nju; Gospođu I.
Gospođa I. je slijepa osoba, moja kolegica koja je u ovu Firmu došla puno prije mene. Ali po mom mišljenju I. je osoba koja se nikom ne želi zamjerati, šefovi su joj Bogovi, sve joj je super i ništa ne želi mijenjati. Nikad ne izražava svoje mišljenje , točnije slaže se sa svačijim. I nema svoj stav o ničemu ( bar ga ne izražava). A u biti, jako joj je teško, sama je i malkicu ju svi izbjegavaju. Meni bude žao pa svojim Mercedesom navratim do njene kancelarije, pokupim je (uhvati se rukom ua sjedalo) i odvedem ju na kavu ili na klupicu jer znam kako je to biti sam. Sriča njena da ne vidi kako nas gledaju sa sažaljenjem te Pokondirene tikve.
Ali njoj su i dalje bolji oni, nego ja.
Eto, to su ljudi!


- 08:44 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< lipanj, 2019 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!