petak, 31.05.2019.

Moja prva Kineskinja

Vrime je od marende. Di ću? Kud Ću? Što ću? Sve mi je dosadilo. U gradu je prevelika gužva, sve puno turista; U Trgovački mi se ne da, em sam jučer bila u velikoj spizi em su sve ceste razrovane i imam osjećaj da se još dugo vrimena neće sanirati. I baš smo spremni za sezonu. Osobito nakon što nam je onaj luđak stuka macom Pozdrav suncu. I učinija je to usrid bila dana, a svi se kao čude što ga nitko od slučajnih prolaznika nije spriječija. Aj ti spriječi idiota kad ima macu u ruci!!!!! Sad nek doživotno isplaćuje solarne ploče. Ma idiota je uvik bilo i bit će samo zanima me na čemu li je samo taj bija kad se odlučija na takvo razbojništvo. Ili mu se možda nešto zamirija Grad u čijem su vlasništvu ploče?! Uglavnom, naša najveća turistička atrakcija je uništena, a s njom mislim i sezona. Aj bar su nam još ostale Morske orgulje, ali ne bi se čudila da i njih sravnaju sa zemljom, tj morem. Nego vratimo se marendi i mojoj odluci da idem u park Vadimira Nazora. Opet park! Postala sam ka manijak i to na crvenom motoriću. I tako se vozikam ja kroz brojne staze Perivoja i zaustavim se na jednoj klupici na koju su kroz gusto granje visokih stabala i borova prodirale sunčeve zrake. Malo sam petljala po mobu kad kraj mene sjedne Kineskinja. Prava pravcata kosooka Kineskinja i nasmije mi se. Refleksno odgovorim osmjehom i ja i ko iz topa provalim; You are not from Croatia? A što sam bistra, što se ne vidi da nije naša. A inače nisam nametljiva i nemam običaj pričati sa nepoznatima, ali eto.....

-No. No. I'm from Canada- i tako mi počele pričati i svašta ja saznala. I to da joj je muž iz Zadra, oni žive u Kanadi, a njeni su iz Kine i svaku godinu posjete Zadar. I rekla mi je da jako dobro govorim Engleski. Moš mislit?! A kad sam je pitala zna li koju rič na hrvatskom , lipo mi je rekla da zna govoriti naški. Pa što ja pravim ridikula od sebe i natucam tu ingleže i svaku rečenicu počinjem sa ; ju nou! Ju Nou! Anderstand? Yeeeee.... I nastavim ja na hrvatskom, ali me kineskinja ništa nije skužila. Pa se vratih na engleski i ponosno joj priopčim da je ona prva kineskinja koju znam.

-Ali kako kad je grad pun Kineza???-upita ona na engleskom.
-Je, je, ali ti si prva s kojoj pričam- objasnim ja i ona se nasmije te nastavi svoj put s mužem koji me lipo pozdravija i baš onako ka pravi drski Zadranin koga mrzi pričati sam sebi u bradu promrlja: Pričale ste na engleskom – i ne čekajući odgovor njih dvoje držeći se za rukice upute se ka gradu, a ja sit on motorin i kam bek tu maj ofis.



- 11:36 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2019 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!