ponedjeljak, 27.05.2019.

Ne dirajte mi Vruljicu!!!!!

Vruljica je park mog djetinjstva, a slobodno se može reći i mog života. Iako je udaljen svega 4,5 minuta od moje kuće, mater me jedino uz pratnju ćaće puštala da se idem igrati u Vruljicu. I to iz jednostavnog razloga što je da bi se došlo do parka trebalo prijeći veoma prometnu cestu. Ali, naravno da je nismo slušali ni brat ni ja te smo naizmjenice odlazili u park. Kad bi on bio u parku, ja bi čuvala stražu i javljala se na materin poziv s terace i obrnuto. Danas nema više ni toga. Ne pamtim kad sam čula koju majku da zove svoje dijete s prozora. Moja je uvijek vikala i derala se; Šušoooooooooooooo! Škikoooooooooooooo!. Dovoljno je bilo da se jedno od nas javi i problem riješen. Mislila je da smo na sigurnom. A Škiko je uglavnom izvodio svakakve vratolomije na trapezu, dok bi se ja uglavnom ljuljala, klizala ili brala tratinčice. Nerijetko bi ljeti, izula šlape i gacala po veoma hladnoj rječici. I tako bi gacajući došla do mjesta obližnjeg restorana gdje se nalazio bunar u koji su ljudi bacali novčiće za sreću. Oooooooooooooo koliko smo puta tu sreću dohvatili mi djeca iz susjednog dvorišta.
Veoma čudno, ali danas Vruljica nije baš posjećena. Meni to i odgovara. Ali šteta što Zadrani baš ine koriste ovu ljepotu u samom centru grada. Priroda je savršena, a i u samoj rječici znaju se vidjeti razni životinjske oblici; od kornjača, riba, jegulja. A kao dijete znala sam vidjeti i morskog konjića.



Roditelji s djecom uglavnom koriste svakojake dječje rekvizite postavljene na samom početku parka dok su s druge strane rječice uglavnom psi i njihovi vlasnici. Prelaskom preko jednog mostića ide se u dubinu parka-samu šumu, prelaskom drugog mostića ide se do dječjeg vrtića smještenog također u šumi. A odnedavno je obnovljen jedan mali mostić dug svega metar ili metar i pol puta. Bio je drveni i rijetko tko bi se usudio prijeći preko njega zbog starih dotrajalih dasaka. I eto zabetonirali su ga te mi je ovaj treći mali mostić postao osobito drag jer čak imam uz njega vezanu malu priču .Dakle, pročitale moja Asi i ja u lokalnim novinama da će taj dan biti svečano otvaranje novosagrađenog mostića u Vruljici i to baš u popodnevnim satima kad nas dvije šetamo Vruljicom. Bile smo jako ljute zbog najavljene gužve i najavljenih političara što dolaze na otvaranje mosta, ali ipak smo taj dan krenule u Vruljicu. I na naše čudo; nigdje nikoga! Ugodno smo provele taj dan u parku, a tek sutra nam je sinulo zašto nikoga nije bilo na svečanom otvaranju. Dovoljno je bilo da pogledamo u kalendar i sve nam je bilo jasno; Prvi April. Aprililililiiiiiiiiii!



Ove dane opet čitam u novinama da je navodno „povučen“ neki novac iz Europskih fondova te se vrše ankete građana na koji način bi trebalo obnoviti Vruljicu i na koji način unaprijediti njene sadržaje. Moje mišljenje je da se ne treba dirati u Vruljicu, osim ako ne namjeravaju posaditi još biljnih vrsta, nastaniti još životinja i možda promijeniti ljuljačke i tobogane. Ali dosadašnji primjeri uređenja zelenih površina u Zadru, rezultirali su samo čupanjem stabala i cementiranjem. A to nitko od mojih sugrađana ne želi.!
Želim i dalje šetati ovim parkom gdje se susreću razne generacije Zadrana, a i za mene je idealno što se od ove godine može popiti kava u parku i to u objektu koji je bio isključivo rezerviran za goste restorana. I mislim da nema ničeg ljepšeg od ispijanja kave u okruženjui ispunjenom zelenilom, životinjama i dječjim smjehom.




- 10:41 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2019 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!