srijeda, 22.05.2019.

Zbogom pameti, nikad te ni nije bilo....

Mora da sam malo makla. Kao da mi se nešto pošemerilo u glavi. Volila bi da s nikim ne moram pričati i nikoga viditi. Sve ljude iz prošlosti bi izbrisala. Jednostavno Delete, a može i Backspace. I Refresh- krećemo iz početka .Družila bi se samo sa ovih mojih par ljudi. Ali ne ide do tako. Ništa se nije prominilo, svit ide dalje. Briga ljude za mene i moje suze. A ja ko glupača kad god nekoga sretnem;plači! A ni sama ne znam zašto. Osim što znam da sam pukla. Neizbježno mi je da susrećem ljude, osobito sada kad sam otvorila „sezonu motorića“ i nisam više prisiljena toliko boraviti u kancelariji. I što mi onda triba da plačem?!
Zaludu, govorija ti meni ili zidu, isto je.
Za vrime marende uputila sam se u „moj kafić“ udaljen nekoliko stotina metara od Firmice. Metri mi sad ne znače ništa jer motorić me dobro služi. I ovde sam se malo razočarala. Potpuno prazan kafić, a kraj je Svibnja. Dobro, što ja oću; ljude ili da nema nikoga?!
Oću ljude, ali nepoznate ljude, a ne ovako tužan prizor;



Na obližnjoj plaži ima par kupača, točnije sunčača:


Nije baš za sunčati se- ledeno je. Ja još u zimskim cipelama i još nosim kanotjericu.
I tako popila kavu i napravila đir po obali. A ionako me put do Firmice vodi po obali. Baš tužno! Sve prazno, a i neuređeno i zaraslo u visoku travu; Turisti welcome! Nisam tila njanka slikati od neke sjete. Ka da je jesen, a ne sredina proljeća. Lani sam na ovaj datum bila već dobrano preplanulog tena. A ovu godinu šipak .
I tako ja pred samim ulazom u Firmicu naletjeh na starog, veoma dobrog prijatelja Vicu kojeg nisam vidila godinama (zaleđe Splita). Naravno, drago mi bilo, ali, ebi ga, suze.
- Pizda ti strinina Šušo, prestani više!- samo sam pomislila u sebi, ali ne; Šuša pravi monu od sebe.
Baš sam se morala sramotiti i pred Vicom, a i iznenadila sam se da Vice ima sa sobom svog malog Iliju, a i kako kaže, čekaju još jedno dite. Presritna sam zbog njega jer stvarno je čovik kakvog triba tražiti, ali što kad nisam mogla normalno ni komunicirati s njim. Ali sva sriča da me Vice dobro zna i da mi nije to zamirija. Samo je reka svom malom Iliji; „Vidi kako se Šuša čudno smije!“.
A Šuša luda ka kupus.

( svaka sličnost sa stvarnim osobama na blogu je (ne)namjerna)!


- 12:00 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2019 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!