ponedjeljak, 06.05.2019.

Gerijatrija i nada......

Ne kaže se uzalud mladost-ludost, ali to bi se moglo i reći za starost, ali na pomalo drukčiji način. Kad si mlad, imaš snage, zdravlja, energije u izobilju kao i želja ali nemaš iskustva, a ni novaca s kojim bi to ostvario. Kad si star imaš iskustvo pa i novac, ali nemaš zdravlja, a ni želje nisu baš velike. I tako uvijek nešto fali. Ali to je valjda život.
U posljednje vrijeme puno se družim s „gerijatrijom“. Tako bar kaže moj prijatelj Rvoje.
- E?! I što ima loše u tome- upitam ja, ali odgovora nema.
Ali od te „gerijatrije“ ja mogu naučiti svašta pametno i mudro, a od Pametnjakovića mogu slušati samo žalopojke. To mi ne treba i zato svjesno biram gerijatriju.
Tako sjedimo na nedjeljnom ručku nas četvoro (ćaća, teta ,tetak i ja), kad tetak (80) iz čista mira postavi pitanje i to nevezano za prijašnju temu razgovora;
- Postoji li još onaj hotel Alan u Starigradu?!.
Ovo dvoje nije još ni čulo pitanje, a ja odgovaram:
- Je! Je! Baš ga u zadnje vrime stalno reklamiraju na radiju...
- Znaš ti Šušo kad sam ja tamo bija 64.godine.....- i odma ga ja prekidam;
- A di sam ja bila šezdesetčetvrte?!- Nisam očekivala nikakav odgovor, ali neću vam reći koja je bila ćaćina konstatacija. Čisto mi neugodno.
I nastavlja tetak; - Tada je gostovala Nada Mamula
-KO?!!!- viknem ja
- Kako ne znaš, Nada Mamula.-tada poznata Yu pjevačica.
I brzo ja uzmem mobitel i Guglaj.
- Ko zna jeli ta još živa?- upita teta.
- Nije, evo piše da je umrla 2001.- mudro priopćim ja..
- AAAAAAAAAAAAAAA- svi glasno uzdahnemo- nebi da smo je poznavali.
- Tetak, oćete ćuti koju njenu pismu?-upitam, a on sav sritan jedva dočeka; „Aj, aj!“.
I uffff krenule pesme...ne znam jesu li to cajke ili sevdalinke ili što već.
Bila su to mudro smislena imena pismi;
-Mujo kuje konja po mjesecu, Kafu mi draga, ispeci,..Na teferić pošla nana, u đul bašti,...itd...itd....
I odjednom mi oko pobjegne na tetkove noge. Cupkao je sjedeći, s noge na nogu., a bez obzira što se kao smijao na takvu vrstu muzike, lice mu se ozarilo od sreće. I meni je došlo tako milo. Sjetio se tetak svoje mladosti, a zaboravio na hotel Alan i priču koju mi je htio ispričati. A u meni ostaje samo nada da ću i ja u starim danima imati što za ispričati mlađim generacijama.

Poslušaj Nadu ovdje







- 11:13 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.