četvrtak, 02.05.2019.

Wings for Life

I ove godine Zadar je hrvatski grad- grad domaćin svjetske utrke Wings for Life (skraćeno WFL) koja se već šesti put za redom održava u za mene najlipšem gradu na svitu. Čujem da će biti oko 9000 natjecatelja. Lipo. Ne sumnjam da će atmosfera biti savršena. Prva liga. Trči se za tako plemeniti cilj (istraživanje leđne moždine) i to u isto vrime na brojnim lokacijama u svitu. Bravo. Sve super. Sve pet. Ali ja ne bi bila ja kad ne bi izrekla svoje mišljenje. Ipak neću ga reći glasno da ne nadrljam, ali svoje misli ću utisnuti na ovu (zasad) bilu stranicu monitora. I ne može me niko ispljucati ni vriđati, a ja sam rekla tj. reći ću svoj stav o WFL-u.
Sad će mnogi reći da sam zločesta. Nisam.
Mnogi će reći da san uvik kontra. A takva san šorta?!
Neki će reći da pretjerujem. Nije istina. Pišem onako kako ja vidim stvari.
Uglavnom, ja nisam posebno oduševljena ovom utrkom. I ne zaboravite da na sve ovo gledam kao osoba s invaliditetom.
Prošlu godinu nisam se ni približila Utrci ponukana prijašnjim lošim iskustvom.
Ma lažem, iskustvo nije bilo loše, ali za mene je bilo jako tužno. I stvari su otprilike išle ovako;
Od ranog juta Grad, a posebno Poluotok preplavile su horde ljudi. Mladi, stari, debeli . Mršavi. Šepavi, a i oni u kolicima. I to je super i to je bit; prevazići (??????koja rić) sve različitosti i na trenutak da postanemo svi jednaki. Još davno prije sam konstatirala da jednakosti nema i da je nikada neće ni biti. I ovaj put (preklani) sam se uvjerila u točnost te moje tvrdnje.
Ova utrka je velika promocija za Grad, organizirane ekipe i pojedinci se savršeno provedu. Teška euforija zavlada poluotokom. Pisma. Smij.....svašta nešto i sve to stoji i sve je to za pohvalu. Pa di je onda kvaka?!
U nama; samima osobama s invaliditetom. Ne mogu vam opisati koliko to meni sve djeluje tužno i jadno. U moj Grad slili se brojni invalidi (namjerno upotrjebljavam tu rič) i s toliko radosti i veselja došli na Utrku. A nitko ih ne ebe za suvu šljivu. Jadni sami sebe guraju , tj, jedan invalid gura drugog i na kraju ih svi izguraju. Da! Da! Živa istina. Kao da se Utrka ne organizira za one koji ne mogu trčati nego za one „zdrave“ koji su došli na izletić u Zadar. Ma baš me boli o tome pisati, ali ipak vidim sriču na licima tih invalida pa zato ovoj Utrci dajem prolaznost. Go! Go!
Ali ja osobno ; „ Ne hvala!“. Uplatit ću kotizaciju za Utrku i neću biti nevjerni Toma i pitat se da li taj novac ide stvarno za ono što je namijenjen. Ali iskreno mislim da će se ova utrka trčati još godinama i godinama jer bojim se da istraživanja nisu daleko dogurala. A ono što je pisnik tija reći je da ovu Utrku „zdravi“ organiziraju radi sebe samih.
Daj Bože da sam ja nepopravljivi skeptik i da sam u vezi ove teme i mojih prognoza pogrišila i da već za godinu dvi svi oni koji ne mogu hodati- prohodaju, a za trčanje-lako ćemo........
Meni osobno nikad nije bio cilj da ja trčim i plešem (ja to svakodnevno činim u svom srcu i svojim mislima). Meni je cilj u životu biti Čovjek i to s velikim Č. Nažalost danas ta vrsta izumire. Malo nas je, ali nas ima. I zato se radujem ovoj nedilji kad će moj Grad posititi brojni moji prijatelji iz cile Hrvatske, a ja ću za svakoga odvojiti vrimena za bar jednu kavicu. I to su moja krila za život! I to je moja snaga.
Vidimo se!

- 12:44 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2019 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!