petak, 05.04.2019.

Raditi u Firmici

Često samu sebe pitam da li je raditi u državnoj firmi blagoslov ili prokletstvo. Odgovor na ovo pitanje ni sama ne znam, ali znam da sve ima svoje pluseve i minuse pa tako i rad u državnoj firmi koju ću u daljnjem tekstu zvati Firmica.
Kad sam dobila posao u Firmici nakon što sam 6 i po' godina bila na Zavodu za zapošljavanje, mislila sam da mi se ostvario životni san i mojoj sreći nije bilo kraja.
Velika je to stvar da jedna osoba s invaliditetom dobije posao na neodređeno vrijeme i to još u Firmici.
Priznajem da sam u Firmicu došla glupa i naivna i vjerujući u ljubav, red, rad, znanje, mir i svi su ljudi dobronamjerni i spremni na pomoć. Oooooo yes! Malo morgen!
Danas kad je prošlo više od deset godina mog rada u Firmici znam da je jedina prava istina i parola koja vrijedi u ovoj „tvornici sitnih duša“; „Uzdaj se use i u svoje kljuse!“.
Jadno ovo moje kljuse zamalo nije riknulo u Firmici. Ali da ne budem nezahvalna da spomenem čime sam sve blagoslovljena radom u „državnim jaslama“.
Imam dobru plaću koja kompenzira sve ono negativno što me snašlo u Firmici.
Ne ubijam se od posla, nego sve laganini; posao si sama rasporedim unutar tjedna.
Imam vikend slobodan i ta dva dana su mi taman za odmor.
Godišnji odmor koristim kad hoću.
Svako malo nešto kapne sa strane; Božićnica, Uskrsnica, Regres,...
I sad bi neki rekli „Pa kud ćeš više?!“.
E, sad ću vam reći di je falinga; u LJUDIMA!!!!
Međuljudski odnosi su katastrofa. Svak svakome „ebe mater“ bez razloga. Svak na svakoga puše. Tračevi i petljanja u tuđe živote su dio svakodnevnice. Osobito ženske; izmišljaju takve gluposti da ti prisjedne svaki dolazak u Firmicu.
To što imaš znanje i voljan si raditi, to ti je minus. O posjedovanju stranačke iskaznice neću govoriti ništa jer , ebi ga, bojim se. Svejedno je u kojoj si stranci jer sve je to isto sranje i nitko više ne zna ko je skim u koaliciji i ko koga vrbuje. NIkad ne znaš kad će ko doći na vlast pa treba sve uvažavati.
Napredovati možeš samo ako si guzolizac. A ja to nisam pa sam tu di jesam. Ali nije mi krivo. Imam svoj mir. U početku sam suze ronila zbog nepravde i štitnjača „otišla k vragu“ i gastritis proradio i svašta nešto. Svih živih sam maltretirala sa mojim stanjem u Firmici. Uništila sam svojim plačem i mater i ćaću i sve bližnje. Sad to znam i žao mi je, ali nisam mogla protiv sebe. I onda shvatim da ništa nije vrijedno mojih suza i da se protiv onih na poziciji ništa ne može osim da se ja iskuliram i radim „po svom“.
Posao pošteno obavim,poštujem rokove, nikad nisam zakasnila na posao. S kolegama kolegijalno, sve u okvirima posla i tako naizgled –sve je divno i krasno.
Radim uglavnom s muškima i tu sam blagoslovljena; nema nikakvih pizdarija; čisto korektno.
Trenutna Šefica mi je Sunceee- jedno razumno i pošteno biće uvijek spremno na pomoć za razliku od one bahate i samodopadne Krave koja mi je uništila 7-8 godina života. Tužno je kad jedna „zdrava“ osoba ne može prihvatiti da jedna osoba s invaliditetom nije imberlana ako ima svoj fizički hendikep nego da ima svoje znanje koje je , nerijetko, veće od njenoga. I sad svečano obećajem B(l)ogu i narodu da je nikad više neću spomenuti nikome i nigdje; „Iš, iš Kravo Debela iz mog života!“.
I onda opet postavljam pitanje jesam li blagoslovljena ili prokleta radom u Firmici?!
I sad definitivno znam odgovor; BLAGOSLOVLJENA!!!!
Shvatila sam da se protiv "rogatih" ne može ako hoću imati svoj mir.
A svoj mir sam napokon našla.
Živila moja Firmica!!!!!






- 09:17 -

Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< travanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!