četvrtak, 14.03.2019.

Malo o hrani.....

Zdrava prehrana nikad nije bila moj izbor.
Sve do jednog dana kad sam se našla pred zidom i kad sam se počela boriti za svaki udah. Čim sam saznala za Mrs Celi, napravila sam rez. Odjednom, bez ikakvog privikavanja. Do tog dana hranila sam se poprilično nezdravo. U mojoj prehrani najveće i prvo mjesto zauzimali su pekarski proizvodi; raznorazni kruhovi, peciva, bureci i krafne. Većinu kuhane hrane bi krišom ispod stola proslijedila mom Bubiju (Pokoj mu duši!, Počivao u miru!, Amen!). Ali kad je teta Doktorica rekla ; „Ako se misliš oporaviti, moraš prestati jesti hranu s glutenom!“.
-„Ona mene za.ebava“.- pomislila sam prvi momenat, ali ubrzo sam shvatila da je Teta vrlo ozbiljna. I od tad počinje moj put ka oporavku.
Prvo što sam učinila kad sam došla kući, bilo je to da sam iz kuće izbacila sve što sadrži gluten; Pašte, kekse, prezlu, ....sve, sve, sve, između ostalog i čokolino. A onda krpu u ruke i čisti, peri , ribaj i dezifinciraj da ne bi došlo do kontaminacije novih proizvoda. A onda sam čitala, čitala i čitala. Dan, noć- da znam što i kako smijem jesti. A onda sam zaključila „Ne'š mi ti problema!“- i krenula u kupnju.
Pas mater. Ovi proizvodi su besramno skupi. Nisam luda da za dva keksa dam cijelo malo bogatstvo. I uhvatila se kuhače, miksera i raznoraznih tečica i kuhaj, mjesi, peci i na kraju jedi.
Odmah sam u prehranu uvela puno povrća i voća. Dobro, i do tad sam jela puno voća, ali povrće mi je bilo strano. Vikendom bi kuhala juhu od kostiju i više od 12 sati pa bi dobijenu želatinu svakodnevno konzumirala. Navodno je najbolja za oporavak crijeva. Nabavila sam Tibetansku gljivu koja i nije gljiva, a nitko ni ne zna odakle je, ali ju tako zovu. I dan danas još uvijek pravim kefir od tih malih gljivica. U početku su mi bile ljigave za vidjeti, a danas su mi najnormalnija „stvar“. Tako da je u moju kuću opet ušlo mlijeko koje nikad nisam konzumirala (vjerojatno kao beba jesam) jer ga jednostavno ne podnosim. Tko bi rekao da spoj mlijeka i kefirnih zrnaca napravi nešto tako dobro, ukusno i hranjivo kao što je kefir?! Danas , odgovorno tvrdim da me kefir spasio i izliječio (bar što se crijeva tiče).
Svaki vikend čovjek iz obližnjeg sela mi nosi jaja tj. ne nosi ih on nego njegove kokice .. Tako da su me i friška jaja „digla“.
Kad idem u trgovinu samo čitam deklaracije i natrpavam se zdravim proizvodima kao da se bojim da ću ostati gladna i punim police moje male kuhinjice.. I tako sam se opskrbila i đumbirom i kurkumom i Cejlonski cimet imam i kokosovo ulje i heljdino brašno i rižino brašno, i lan i kvinoju i svašta nešto.
A onda sam se zarazila eteričnim uljima i izbacila tablete u potpunosti.
Nabavila masu prirodnih dodataka prehrani od vitamina, minerala, ulja, raznoraznh trava, čajeva, meda i pič mač.....
A tek kako su me smoothiji smutili?! Ooooooo tu sam pravi maher u kombiniranju voća, povrća i začina.... Sve prirodno!

Ukratko, pozvizdila sam. Znam, što mislite i meni je smiješno. Ali brate gospođo- meni je pomoglo.
I tako se ja sinoć zaželi griza, naravno pšenični griz ne dolazi u obzir i sjetih se da sam „nedavno“ naručila preko neta rižin griz. Sva sretna otvorih papirnato pakovanje griza i uspem jednu šalicu tog divnog bijelog griza u zagrijano mlijeko bez laktoze. I miješam, mješam, mješam.... Ništa čudno. Kad odjednom, počelo izvirati nešto malo crveno. Sve više i više malih crvenih štapića. Zagledah se malo bolje kad ono imam što vidjeti. Prešutjet ću! Ali zamalo da nisam imala kuhan rižin griz sa puno, puno proteina. I to životinjskog porijekla.
Tko bi rekao da je već četiri mjeseca prošlo od mog naručivanja zdravih proizvoda s neta?!

Juha od kostiju...



Malo smoothija.....



kefir...mi je pravo osvježenje i na poslu....



Malo mojih "šlapica"



(ovo malo slikica sam imala u mob-u)




- 10:47 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!