srijeda, 13.03.2019.

Moj ID

Ne postoji čovjek koji je u potpunosti sretan i zadovoljan, ali ono baš, baš... Tko god to kaže-laže! Uvijek nešto fali. Uvijek za nečim žudimo i nešto želimo, nadamo se, sanjarimo. A kad postignemo to što smo željeli, želimo još i još i stalno imamo nove želje koje često i ostanu samo naše sanje.
Za sebe mogu reći da sam sretna i zadovoljna osoba. Onako općenito. I nikad se s nikim ne bi mijenjala za život, bar ne sa ovim osobama koje više ili manje poznajem. Ne pretjerujem. Bez obzira na puno životnih brodoloma poput bolesti i smrti bliskih osoba, tj. životnih događaja koje ne možemo birati i ne ovise o našim odlukama, ja sam sretna i zadovoljna žena. Istini za volju, imam milijun i jednu neostvarenu želju, znam puno sanjariti i maštati, ali zadovoljna sam i zahvalna na svemu onome što imam.
I ovdje su čak bili česti komentari na moje objave „ U isto vrijeme i sretno i tužno tj. ružno, a opet nekako lijepo“. Baš to! Takav je moj život, na prvu tužan i ružan, a kad se malo dublje zagledaš lijep i smislen. Filozofija teška, izgleda izrečeno, a u biti sama jednostavnost.
Osoba sam koja je spremna mrijeti za istinu bez obzira koliko to imalo svoju cijenu.
Osoba sam koja je suviše realna, uvijek spuštena na zemlji.
Nisam umjetnički tip i umjetnost mi je strana, ali jako dobro znam prepoznati lijepo.
U životu nisam napisala pjesmu, a divim se pjesnicima ipak oni su „čuđenje u svijetu“. Uz sav trud i napor ne mogu sastaviti dva stiha, a živim od stihova.
Beskrajno vjerujem ljudima i stalno im dajem šanse...drugi put....peti..... deseti, ali onaj jedanaesti kad me prevariš-puklo je! Nema više! Samo se maknem.. Vjeruj mi, ti si izgubio.
Pomoći ću i „crnom ciganinu“ na putu i za uzvrat ne očekujem ništa.
Nisam materijalista, ali bez novca ne možeš ništa pa se potrudim da ga imam....svojim rukama...svojim radom...
Nevjerojatno sam tvrdoglava što mi je ujedno i mana i vrlina.
Prag tolerancije boli je daleko iznad prosječnog.
Nikad mi nije dosta sna, mogu zaspati i na tvrdom kamenu.
Uživam u hrani. Sve je meni dobro.
Nikad ne kasnim i nisu mi jasni ljudi koji kasne.
Obožavam se svađati i sretnici su oni ljudi s kojima se svađam što znači da mi je stalo do njih. One druge ignoriram.
Često plačem.... ali na filmove....knjige...pjesme.
Ne mogu podnijeti kad vidim bolesno dijete... Onda bi razbila cijeli svijet.

Eto moje osobne karte, a tek sad vidim da mi istječe u travnju. Valjda ću je promjeniiti na vrijeme ... da ne bi i ja koga zgazila mojim motoričem..... A ako se to i dogodi, ja ne nudim mandat na raspolaganje nego nudim neopozivu ostavku.... ali samo ovdje na blogu!





- 11:33 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.