četvrtak, 07.03.2019.

Švrake, Koze i Kokoše

Opet promatram svijet kroz svoj „prozor“ i na taj način stvaram svoje priče. Kroz neko vrijeme gotovo uvijek se pokaže da moje priče nisu priče, već istina živa.
Zatoplilo je i stiglo je uranjeno proljeće. Uređeni vrt na sredini pogona je oživio. Stabla su počela pupati,cvijeće cvasti i baš je sve onako kako bi trebao izgledati početak nečega, u ovom slučaju proljeća. Flora je u ovo doba godine za mene najljepša. I u potpunosti ju osjećam i dišem. Prizor kroz moj „prozor“ je savršen što se prirode tiče. Najveći gušt mi stvara pogled na more-moj nepresušni izvor ljubavi. Užitak koji nema kraja. Tajna koju još nitko nije otkrio, a naizgled tako jednostavna i prosta.
Većinu dana se izgubim u tom moru koje niti jedan dan nije isto; bonaca, valovi mali i veliki, pa zlačano pa srebrnkasto pa bistro pa mutno.....nerijetko i šporko, ali opet MOJE more!

One druge dane zaboravim na prirodno okruženje i orijentiram se na njih. Nerijetko ih ne mogu zvati ljudima. Dakle, ružno mišljenje imam o svojim kolegama?! NEEEEEEEE! Ali dovoljan je mali broj „njizi“ pa da ja grintam. Bar to mogu i to onako slobodno i iskreno od srca. Nevjerojatno, ali istinito ni ovaj put se neću dirati u muškiće koji čine 85 posto moje (čačina mi je!) firme i baš su dobri. U najmanju ruku, korektni. Ovaj muški spol kod mene ima beneficije , zaštićen je u potpunosti, ali zato onaj drugi ženski spol mi je „.na tapetu“ .Ima i onih za koje smatram da su ONO, ali naša "lipa Rvacka" još nije uvela taj spol pa ću se zadržati samo na Ženskama..
Ženske u mojoj f. nisu ženske nego Švrake, a ima i Koza i Kokoša. Gotovo svaki dan za vrijeme marende Švrake i Koze te poneka Kokoša idu na „kavu“. Čoporativno prolaze ispred mog „prozora“ i netko bi rekao da su čak i prijateljice. Sa mog „prozora“ tako izgleda no stvarnost je bitno drukčija. Činjenica je da se Švrake, Koze i Kokoše međusobno ne podnose, ali baš nijedna s nijednom. Kad su Koza i Švraka zajedno, ogovaraju Kokošu, a kad su Kokoša i Švraka zajedno ne prestaju „pričati“ o Kozi. I tako godinama. Samo se s vremena na vrijeme promijeni kombinacija između Koza, Švraka i Kokoši..... I najbolje je da svi sve znaju;

- Kokoša se rastavila drugi put, ovo joj je treći s kojim ima četvrto dite....
- Koza je trenutno sama dok muž „tuče more“.... sama je, moš mislit?!....
- Švraka je glupa ko teča pa joj ni nova vešta neće pomoći....
- A jesi znala da se Švrakica spetljala s Mišem?!““ je,je!
- A Koza nad Kozama je dala Medi punte pa joj on sad sluškinja......znaš da joj i auto pere?!!! Je,je.....
- Vidi Kokošu broj dva, al' je očerupana...u čijem je kokošinjcu ona bila?!

I tako svaki dan. Sve ja to vidim i čujem kroz moj „prozor“.
Nebi ja to ništa ni vidila ni čula da su se samo jednom, ali jednom sitile pitati:
„Šušo, hoćeš li i ti kavu?! Doni't ćemo ti , ne brini!“
Ali NE!!! Kruna bi im pala s glave i zato ću ja s velikim užitkom „promatrati“ kako stvari stoje kroz moj „prozor“.
No , budem umorna od ovih „priča“ pa se vračam moru i galebovima , uglavnom su to pravi galebovi- oni koji lete......





- 09:38 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< ožujak, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!