petak, 22.02.2019.

Nije u šoldima sve!

Na moju žalost poznajem ljude koji su spremni učiniti sve kako bi postigli svoj cilj. Naravno, divim se onim ljudima koji svojim radom , trudom i na pošteni način dođu do svog cilja. Volim čuti i vidjeti kako je netko u nečemu uspio i to pogotovo ako mi je prijatelj. Uvijek računam ako ima moj prijatelj,imam i ja i obrnuto. Ti ljudi zavrjeđuju pažnju i da se o njima piše. Ali kako sam ja cijela naopaka i ja ne bi bila ja , pisat ću o ovim drugima tj o „ljudima“ koji nema što ne bi učinili da bi došli do onoga što su si zacrtali. I ovdje razlikujem dvije skupine; Nadređene i „one ispod“ iliti ga potlačene.
Oni koji su postali poštenim putem Nadređeni, ja im skidam kapu, ali oni koji su na određenu poziciju došli zbog članske iskaznice ili zbog toga što im je čača Netko, e njima ebem sve po spisku. Ni njima pažnju neću posvetiti jer koštali su me zdravlja, ali uhvatit ću se ovih drugih „onih ispod“ . Ti ispod najčešće služe ovima iznad, a ovima u "istom rangu" na različite načine zagorčavaju život. Često im same nogice vire iz guz'ce ovih iznad pa su zasluženo dobili različite pogrdne nazive. Pretpostavljate govorim o ulizicama, guzoliscima i uvlakačima.
Za mene su ulizice najgora vrsta ljudi. Ti bi i svoju rođenu majku prodali za pet kuna. Ma donekle su mi i jasni ti koji zbog materijalnog prodaju svoj obraz, ali oni koji samo iz razloga da bi bili blizu Nekom Višem-e, ti mi nisu bistri!
Što je to što čovjeka tjera da izgubi svoje samopoštovanje i u potpunosti izgubi sebe da bi bio blizu nekom tko je po njegovim kriterijima velik. Obično ta Velika osoba trenutno obavlja neku visoku funkciju ili u gradu ili u firmi.
Bljak! Fuj! Riga mi se na takve ljude koji idu čak toliko daleko da zbog svog uvlačenja zapostave i pljuknu na svoju obitelj. Gledam ja sve to danima i godinama u svojoj bližoj okolici, ali ne da ne mogu ništa, nego se ni ne trudim. Ti neki ljudi koje poznajem ebali bi se za pet lipa! Kad malo bolje razmislim , ja bi i mukte, naravno s voljenom osobom (opet mašta). Ali to je drugi par opanaka!
A ono što sam ja htjela reći je da za sve šolde ovog svita i za mogućnost bilo kakvog napredovanja u poslu i društvu JA SE NIKAD NEĆU MIJENJATI ! Nikad neću na uštrb drugog, graditi svoju sreću. A opet ponavljam divim se pametnim i mudrim ljudima od kojih se ima što naučiti. A najveći problem u društvu i za mene su oni neuki ljudi koji misle da su popili pamet ovog svijeta i njihova razina znanja tj njihova ograničenost seže ravno do njihovog gležnja. E,tih se ljudi treba bojati. Oni su spremni na svašta i ne biraju sredstva.
Znam ja to dobro, ali.........






- 09:14 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< veljača, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!