petak, 15.02.2019.

Djevojka iz sna

Da ne bi bilo zabune, da mi to odma' rasčistimo; Aj lav mens! Točnije, ja volim muškiće, ono pravo muško. Muško, muško, eli..da ne objašnjavam što podrazumijevam pod tim. Ali kad bolje sagledam stvari i uđem u dubinu moga srca, moram priznati da puno više gledam žene negoliti ga muškarce. Sad se opet vrati na prvu rečenicu mog posta.
Dobro, bacim ja oko tu i tamo na nekog mačo mena, nisam čorava i što je lipo-lipo je, ali ženske su mi glavni objekt promatranja. Zato posebno volim izlaske na kave, pa makar pila čaj. I tako zauzmem ja poziciju u kafeu negdje gdje mi je dobar pogled na sve što prolazi. I igre mogu početi. Ocjenjivački sud (najčešće prija i ja) je pun posla.
Najviše se veselim kad vidim neku kozu u štiklama. Gazi li ga, gazi! I svako malo joj zapne potpetica u neku rupicu na pločniku. „Hahahahaha vidi je!“-ne mogu se suzdržati od smijeha dok prijateljici nerijetko pokazujem prstom dotičnu kozu. Znam da je nepristojno, ali ...što ću?!!! A nitko ne zna da bi ja sve dala da mogu nositi te ebene štikle pa makar one sa starinskom potpeticom kakve su nosile naše matere.
Ma, bolje ovako jer ionako sam ka žirafa, a kakva bi bila u visokim potpeticama?!
Slijedeće zapažanje je; „Vidi onu tuku što je obukla?!
Pa di joj je pamet na ovu vrućinu obući ovako čupavu bundu, nebi da je naša klima polarna...Ma tuka!- izgovaram ja glasno, a mislim u sebi di li ju je samo kupila.
„Aaaaaaaaaaaaaa a vidi ove kokoše pa u minici, kakve noge ima ( ili su ikserice ili bi vlak moga proči kroz njih)?!- a u biti joj se divim, ali i ja sam u svoje mlade dane nosila minjak. Da, da! I to bez ikakvog kompleksa¨.

I na red je došao fizički izgled.
„Lipo lice, ali previše šminke“
„Brate, koje guz'ce ima, kad bi ova sila na te......“
„Krava jedna, izbacila dekolte, ka da nijedna druga nema cice!!!“- ebga NEMAM ;-(
„A lako ovoj imati ovakvu figuru kad je dva put godišnje u Figurelli. Muž pomorac plaća pa zašto ne“.
„ Vidi onu ružnu ...opet ima nove cvike?! Odakle?! Nije mi jasno..
„A onaj mali prc od ženske , opet uvatila novog tipa. KAKO?!“
„ Hahaha vidi onu koju zurku ima, ka da je kroz žbunje prošla. Češlja se s grabljama“
I tako pitanjima i zapažanjima nikad kraja. Kava je već odavno popijena i vrime je za kući poć...
Ali nastavak već sutra slijedi.

Ali dojam mi je ostavila ona dama. Prava, pravcata dama. E, to ti je žensko; graciozan hod, jednostavno, a profinjeno oblačenje, kosa uredno počešljana ili prirodni valovi koji slobodno padaju na nasmijano lice. Osmijeh je ključ svega.
To je ženska iz mojih snova, to je ono što želim biti. Možda....jednog dana.....i Šuša zablista....



Moj Đani

- 09:36 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!