srijeda, 06.02.2019.

Nisam ja od jučer

Kad je lijep i sunčan dan , Asi i ja prošetamo po kvartu. Pa makar to bilo samo 100 metara, mi šetamo. Uglavnom odšetamo do prvog kafića gdje se odmorimo uz kavicu i vratimo se nazad istim putem. Većinu puta se šuljamo uz neke zidove jer tako mi je lakše, sigurnija sam. Gospođa Ravnoteža i ja smo se odavno posvađale. I tako naša „šetnja“ traje sat ili dva (ovisno o društvu u kafiću).
I tako šetamo Asi i ja, cerimo se i hihoćemo kao mala razigrana djeca, pozdravljamo prolaznike, susjede ,prijatelje i nastavljamo svoju rutu. Gdje god vidim zidić ja sjednem. Asi je navikla na to i ne zabrinjava ju moje odugovlačenje puta, ionako joj se nikud ne žuri. Idemo korak po korak, ona me pridržava i usmjerava hodalicu pravo, kad se ispred nas stvori jedan starčić. Poznam ga iz viđenja, ali nemam običaj pozdraviti ga. Kako nam se baš ispriječio ispred nas, mi se zaustavimo, a on onako mudro i zabrinuta pogleda upita mene;
- "A od kad si ti takva?".
Nije ni sekunda prošla, a ja ko iz topa provalim;
- "Od jučer!"
Nisam imala živaca i strpljenja kao i inače da išta objašnjavam. Dosta mi je više tih glupih pitanja na koje sam prije redovito zaplakala i tako mom sugovorniku pokazala koliko sam slaba.
I on nastavlja;
-„Ma samo sam pitao.... i onda pokaže pogledom na Asi koja se nije htjela miješati u razgovor i zagledala se u daljinu, i mudro reće:
- „A ON ništa ne razumije?!!“.
Ako se tada nisam upišala od smijeha, neću nikad. Moja Asi koja ima napola obrijanu glavu, dakle modernu frizuru i koja uobičajeno nosi trenerke...s kapuljačom ....sive,.... ispala je muško. Umirući od smijeha nastavile smo svoj put, a Asi je samo tužno izjavila:
„UUUUU, koliko uvreda u samo jednoj minuti!“.

Sorry, stari, ali namjerio si se na krive i to u krivom trenutku.


- 09:21 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!