ponedjeljak, 04.02.2019.

Upoznavanje preko Neta

Priznajem. Pokušala sam . I to u nekoliko navrata bila sam korisnik jedne od najstarijih web stranica u Hrvata za upoznavanje. Moja iskustva o ovakvim stranicama za upoznavanje su u najmanju ruku poražavajuća, točnije ponižavajuća. Toliko poznatih parova iz bliže okoline su uspjeli pronaći ljubav putem društvenih mreža, a ja bi gotovo nakon svakog pokušaja upoznavanja srodne duše završila u suzama. Da, plakala sam.
- Pa jesam li toliko glupa da me može rasplakati“ tamo neki „ s druge strane monitora?!
Odbijam odgovoriti na ovo pitanje, ali suze pokazuju da sam stvarno..... a jadna. Same mi sebe dođe žao. I onda u čemu je problem?!
Mislim u meni. A i u mojoj pretpostavci da su svi tamo „preko“ prekrasni i savršeni dečki koji žude za pravom i iskrenom ljubavi. Aha, mo'š misliti?!
Razgovor između mene i „tamo nekog“ krene sasvim ugodno. Krene sve od pozdrava i najčešće neke šale (ovisno o trenutnom raspoloženju), a prvotne poruke su i s moje i njegove strane nekako pisane s brižno odabranim riječima. Baš primjećujem da se „tamo neki“ trudi kako bi mi se približio i na što bolji način upoznao me. A onda slijedi ONO!
ONO slijedi najdalje u mojoj petoj poruci, a često ONO slijedi već u drugoj poruci. ONO je neizbježno.
Dakle, gotovo na samom početku razgovora, ja „tamo nekom“ kažem za svoje STANJE i to posebno što „tamo neki“ inzistira na broju telefona, Whatsupa, Vibera, ili možda želi moj profil na Fejsu.
Točnije ta za mene kobna i s knedlom u grlu napisana rečenica glasi; „ Ja sam osoba s invaliditetom, želiš li se i dalje dopisivati?“. Često ova rečenica i označava i kraj našeg razgovora. Često slijedi muk neko vrijeme (prazan monitor eli), a onda ipak izleti ono; “ A što ti je?!“. I ja lijepo objasnim svoju situaciju, kad ono opet ili kraj ili opet muk...čekanje.
Rijetki su oni koji kažu; „Nije problem, želim se dopisivati s tobom!“ . Češći su oni koji počnu vrijeđati sa svakakvim prostotama. Ostavim se ovih „Češćih“ i uhvatim se onih „Rijetkih“. Na moju žalost nikad nije završilo na dobro. Nikad se nije dogodio taj fatalni susret. I ti „Rijetki“ postanu još rjeđi s porukama, pa se pitam „ U čemu ja to griješim?!".
Jesam li stvarno toliko jadna da vapim za nekim tamo nepoznatim bezveznjakovićem. Mora da je bezvezan jer da nije i da „ima muda“upoznao bi me. A možda misli da sam rugoba?! Možda je on ružan ka ponoć?! Možda sam dosadna?! Možda sam neuka?! Milijun pitanja mi se vrzma po glavi, a odgovora niotkuda. I tako svaki put ispočetka. Samu sebe ponižavam. I onda se pitam „ Ma što mi to treba?!. Ali nešto mi neda mira i opet se vračam društvenim mrežama. Kao da samu sebe volim ranjavati. A „taj netko“ s druge strane monitora uopće nije svjestan koju Krasoticu gubi (LOL).

- 10:50 -

Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!