srijeda, 23.01.2019.

Sama sam, ali ne i usamljena

Nisam udata. Jeli to bio splet nesretnih okolnosti ili moj izbor ne mogu sa sigurnošću ni sama tvrditi. Točnije, i jedno i drugo. Onaj koga sam htjela, nije mene htio i obrnuto. A na kraju sam baš izabrala put solo ženske. Već kao mala curica sam znala da se neću udavati i da to nije za mene. Nikad se nisam vidjela u braku, a niti sam maštala o bijeloj vjenčanici. A onda mi se dogodio ON. Nazovimo ga Mr Kukavica. Stvarno sam ga voljela. Volio je i on mene. To znam, ali nije imao hrabrosti. Pobjegao je glavom bez obzira. Unatoč ljubavi nije imao hrabrosti uzeti za ženu osobu s invaliditetom. Gledajući današnjim očima ne krivim ga niti malo, ali tada mi nije bilo niti malo lako. Kasnije su se događali neki momci s kojima sam unaprijed znala da ne želim ništa. Ali, eto, da nisam sama. Ebi ga i ja sam samo čovjek grješan i sebičan. Kao djevojka nisam se htjela vezati za niti jednog dečka jer znam, dobro znam koliko truda i pažnje zahtjeva život s osobom invaliditetom. Tu su stalni posjeti doktoru, dakle treba me voziti , biti uz mene, tijekom svih 24 h biti mi na pomoći. To samo mogu roditelji. Naravno, dok ih imaš. Ja sam imala najbolje roditelje na svijetu i okolici. Imam još jednog roditelja i da Bog da poživio još najmanje 20 godina.
No, moram priznati da poznajem nekoliko parova gdje je jedno od njih osoba s invaliditetom. Te parove dobro poznam i divim im se jer uistinu ne znam kako oni uspijevaju, a očito je da uspijevaju. Ali ima i tu razlike. Drugo je kad u brak ulaze tzv. zdrava osoba i osoba s invaliditetom, a drugo je kad se jedan od partnera razboli u braku. Ovim prvima se divim, kapa do poda. A kod ovih drugih situacija je ovakva; ako se razboli muž- žena bez ikakvog razmišljanja ostaje uz muža i daje mu se sva. Ali ako se razboli žena- muž pobjegne bez obzira. Uglavnom to tako biva. Jer on kao ima pravo na život, pravo na sreću,... bla bla bla...
Ali poznajem i ovdje iznimke. Dakle razboli se žena teško, a muž „predano“ ostaje uz nju. Sramota je radi svijeta ostaviti ženu. Brižno je šeta po doktorima, osigurava financijsku sigurnost, a okolo ajram-bajram. Švrlja li ga švrlja. Kune se ženi u odanost, laže joj , sakriva stvari i to je savršen brak. Fuj, ne treba mi to. Za mene u obzir ne dolazi život s osobom s invaliditetom. Sebična sam, znam., ali to je moj izbor. I zato sam sama.

- 08:33 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

  siječanj, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!