Korak naprijed ...
07.09.2004., utorak
Optimisti žive dugo
Gdje naći sretne ljude?Među optimistima. Optimisti se smatraju sretnima jer umiju vidjeti dobre strane života. Nisam još nikad susrela ni jednog sretnog pesimista. Pesimisti čame u magli. A magla priječi vidik, gasi boje, zatvara sve obzore. Optimisti otvaraju svoje prozore svjetlu, suncu. Oni znaju da među ljudima ima puno patnje, puno bijede i mraka. Ali oni otkrivaju zvijezde i u najmrkijim noćima. Optimisti vjeruju u dobro. Vjeruju u smisao života. U prijateljstvo među ljudima. Optimisti dokazuju da je moguće živjeti. Oni posvuda oko sebe šire ozračje povjerenja i klimu radosti. Optimisti potvrđuju da čovjek nije broj u sivoj monotoniji velike mase, ni bezdušni kotačić jednog divovskog stroja. Stoga, čovječe: Budi dobar kao i sunce. Unatoč svoj bijedi svijeta, ono svakoga jutra izlazi iznova. Iako je u pojedinim životnim situacijama zaista teško biti optimist. Treba se truditi. Svaki dan iznova. Svaki dan zaljubiti se u svijet, u ljude. Vidjeti u svima onu mrvicu svjetla iako to bila samo zvijezda u tamnoj noći. A znam da je ta zvijezda zapravo puno veća i puno svjetlija, samo približiti joj se treba. Isto je s ljudima - samo im se treba približiti. Čak i kad se kod nekih pojedinaca to čini nemoguće, treba pokušavati... svaki dan iznova. |
- 11:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||