sunlight
31.07.2007., utorak
Jednom... jednom...
 U smiraj dana Osmjehni se suncu... Pogledaj me mislima, Zaboravi na sve... Pronađi pješčanu uvalu Naše priče u kojoj smo Sami nas dvoje... Svuci sa sebe sve, Ništa ti ne treba, Dovoljna je ljepota Tvoga božanskog tijela... Hoću očima da te pijem, Pogledom da te mazim, Šutnjom da te ljubim... Svakim zrakom sunca Poslat ću ti po jedan Poljubac nježni... Svakim dodirom pjene Drhtaji mog srca i Valovi čežnje Reći će ti više od riječi... Udahni mirise soli Valovima raspršene Neka te srećom opiju... Raspusti kosu slobodno, Pogledi moji čežnjivi Na toplom vjetru Neka se zapletu... Ja ću te samo gledati, Osmjeh na usnama imati, Uzdahe za tobom kriti... U snovima svojim Čežnju za tobom Na vatri strasti grijati... Do... jednom... jednom... |
26.07.2007., četvrtak
U odaji strasti...
 Kada te poželim, Dovoljno je samo Da oči sklopim I ti si tu... Više nisam sam... Korakom plašljive srne Prilaziš ulazu Mojih odaja strasti... Osjetim tvoj dah, Na trenutak jedan Zastaješ ispred, A onda ne dvoumeći se, Jer i u tebi gori Ona ista želja kao i moja, Otvaraš vrata naših snova, Ulaziš osmjehujući se... Sjedim u polutami, Ne želim odmah Da ti se pokažem... Pijem te očima gladnim Prepunim plamteće želje, A srce mi nemirima U grudima odzvanja... Gracioznim pokretima Skidaš sa sebe sve... Tijelo ti odiše Mirisima strasti, Kupajući se u Treperavim zracima Mjesečine što ove noći Jedinim svjetlom Tijela nam slika... I ne mogu više, Moram ti prići... Osjećam toplinu Naših valova strasti... Usne mi hoće Čežnjom izgorjeti... Poljupce više ne mogu Čuvati... Tako te želim Njima obasipati... Stapati nježnost Drhtaja tvojih, Sa vrelinom divljom Požude moje... Želim te srce ludo Noćaš do zvijeza dići... |
23.07.2007., ponedjeljak
Ljubav, to je sve...
 U trenucima kao ovi sada Kada mi društvo čine Samo moje sopstvene misli, Pokušavam se uspeti Na planinu istine Da sa njenih vrhova Pokušam pronaći odgovore Na neka vječna pitanja Koja nas vremenom sve više Zaokupljaju svojom mističnošću... Koji bi to bio put Do sopstvene sreće... Koji je to tajni recept Za spravljanje napitka Koji bi nas opio Svojim čarobnim moćima I usmjerio naše postojanje Pravcem koji nas zasigurno Odvodi dolinom ispunjenja Sopstvenih snova... Da li je to ljubav...? Da li se sve vrti oko stuba Sa mnoštvom putokaza Na kojima perom sopstvenih želja Svaki put dodajemo po jedno ime... Ime nama nepoznate osobe Sve do sada, baš do ovog Momenta kada je prst sudbine Odlučio da dokaže svoje Nepobitno postojanje... Da li prepoznati sebe, Svoje snove i svoja nadanja U nečijim riječima, Možda u mislima... Otkriti kako postoje neke Tanjušne svilene niti što spajaju Svijet sopstvenih snova sa slikom Neke nepoznate osobe... Da li je to baš taj trenutak, Rađanje ljubavi...? I nema tu nikakve namjere... Nemoguće je svjesno Započeti ljubav... To je čarolija koja Se rodi u trenutku, U samo jednom treptaju oka... Samo osjetimo kako nam Čitavo tijelo zatreperi, dok Srce zapleše u novom ritmu Najljepše ljubavne pjesme... A onda... samo nebo je granica... Tijelo od nekuda počinje da crpi Jednu posebnu energiju... Koraci postaju laki kao bjelina Razigranih oblaka plavetnilom Sunčanog ljetnjeg dana... U očima zasija novi sjaj Kao odraz zvijezda ljetnje noći... A dušom zalepršaju glasovi sreće, Da to je to... Ljubav, to je sve... |
17.07.2007., utorak
Dodir nesputanih želja...
 Kada ti je teško, Kad mislima tvojim Šibaju vjetrovi uskovitlanih Aveti prošlosti, Kada se pod bijesom Olujnog neba Tvoje surove sadašnjosti Lome one najslabije Grančice tvojih nadanja, A snovi tvoji Purpurnim bojama slikani Nestaju u tisućama kapi Kao val raspuknut Oštrinom surove hridi, Zbaci sa sebe ogrtač Umornog vremena, Natopljen gorčinom Prosutih suza Razočarenja... Pusti ga neka klizne Pod noge Oslobađajući te Nagomilanih ožiljaka Prošlosti... Iskorak jedan učini, Taj mali korak Što nagovještajem Osvita novog jutra Miriše... Pronađi u sebi novu snagu Za jedan novi Sretniji osmjeh, Prkosi životu I ne daj se Da te stihijom Mutnih valova Nosi daleko od Bistrine izvora Tvojih snova... Vjeruj u dobrotu i moć Tvoje zvijezde vodilje Što ti pokazuje puteve Tvojih nesputanih želja... A ja... Ja bih volio da te prigrlim, Da ti budem izvor Tvoje nove snage... Da te hranim nježnošću I toplinom mog dodira... Volio bih da se stopim S mekoćom tvoga tijela... Da udahnem mirise snova Zapletene u pramenove Tvoje kose meke... Želio bih da osjetim Otkucaje srca tvoga, Da upijem dah Buđenja novih nada... I tiho da izgovorim Tvoje ime Što jutra moja Čini tako sretnim... A sa usana tvojih Da popijem slast Poljubaca Raja... |
13.07.2007., petak
Pogledaj ponekad...
 Zagledaš li se ponekad možda U dubinu prozirnosti Tek jedne kapi vode Što se skupila nečujno U okrilje tišine jednog lista... Da l' to je samo jedna kap kiše Što proli se oblakom tuge... Da l' to je kap jutarnje rose Što svježinom jutra miriše... Il' možda to je tek suza jedna Što priču svoju priča... A u svakoj suzi potekloj Iz oka što životom sjaji Po jedna je posebna priča, Jednom bojama tuge bojena, Drugi put već srećom slikana... Sve to život je cijeli, Bogatstvom darovan nama U svoj svojoj raznolikosti... U neprestanom smjenjivanju Tmurnih oblaka što kišu nose I plavetnila sunčanih jutara... I kad nam je teško, kada smo tužni Il' kad nam osmjehom lice sija, Udišimo mirise životnog vjetra, Snagom vječnog optimizma I vjere u sebe i bolje sutra... |
06.07.2007., petak
Eto, baš hoću...
 Prepoznaješ li ponekad u sebi Onaj osjećaj nestašnog djeteta... Poželiš li ponekad Da zaboraviš sve okove hladne Spolja nametnute... Prepustiš li se ponekad Ludosti slijepoj Da te povede Ulicom prkosa... I neću baš uvijek Da poslušno obiđem svaku baricu Što se prosula Svojom strogom nametljivošću Da mi pokaže Kako moram biti Onakav kako drugi žele... Eto, baš hoću Da sve pršti oko mene... Sve ludosti mojih nesputanih želja, Godinama utapane U slike neke stroge Hladnoćom uokvirene... Neka se rasprše sva pravila Kao divlje kapi što ih Koracima svojim prkosnim Podižem ludo... Eto, baš hoću Da vinem se nebu, Raspustim maštu I trenutak jedan U vječnost da pretvorim... Jer što je vrijeme, Što su godine života što brojim, Ako ne dohvaćam visine Maštom mojom samo Oivičene... Eto, baš hoću Da osjetim slast Nestašnog prkosa dječaka u meni, Da pobjegnem odavde Gdje sve već dobija opori okus Ustajalosti... Eto, baš hoću Da podignem svoj svijet Tek jednim prstom Što teret prošlosti Zaboravlja... Da ga zavrtim pogledom Iz dubina mog oka U smjeru probuđenih želja... Eto, baš hoću Da postanem putnik kroz vrijeme, Da usmjerim postojanje svoje Nekim novim neistraženim Dimenzijama nesputanih vidika, Samo mojih koraka slobodnih Što odvest će me tragom snova Do moje zvijezde sreće... Eto, baš hoću... |
03.07.2007., utorak
U noći ovoj...
 Noćas dok kišne kapi Plešu svoj ponoćni ples, Ležim budan i natapam jastuk Mislima s tvojim likom... Tiho se zavlačim Pod pokrivač tvojih snova, Da udahnem mirise Usnule sreće u tvom oku... Nošen tihim dahom vjetra Neobuzdane gladi za tobom, Postajem vječni sakupljač Neizgovorenih riječi tvojih... Noćas ostajemo nijemi, Uranjam svoju čežnju U plavetnilo bezvremenih Dubina naše mašte... I mislima mojih noći Prostirem tepih želja, Tkan nitima nadanja Da moj si nedosanjani san... Vidim te kako spavaš... Tvoje oči skrivaju sjaj, A znam da tu je negdje Da zablista mirisom jutra... Tvoje usne od meda, Poljupcima nježnim vajane Na trenutak jedan samo Uzdahom strasti se bude... A ja ležim pored tebe, Hranim srce tvojom prisutnošću... Ne želim da predam se snu, Već upijam trenutke sa tobom... Jer život je ponekd bajka, Poneked možda i tužna priča... Al' prigrlimo trenutke ove Za vječna sjećanja naša... |
