sunflower

četvrtak, 28.06.2007.

kisa u melbournu ili herbarij - kako skratiti vrime..:))

Mozda je vise nalik na primorsku jesen dok kisa pada i juzina puse,no zima je..I dok vi prezivljavate vrucine koje su uzele maha ja pokusavam izbjeci kisobran iz kineskog shopa.
Shot at 2007-06-27
Tepmeratura nije suvise niska (do 5 stupnjeva u noc) ali u odnosu na vrucine koje su ovdje vladale ipak je potrebna maja dugih rukava,cizme da znate da je pocelo drugo godisnje doba.Kisa je docekana sirokih ruku nakon susa koje su vladale,restrikcije vode i upozorenja i dalje vrijede, i nakon sto je zemlja u nekim krajevima Australije ispucala od dehidracije,ni litre i litre napadane nisu bile dovoljne da je namoce te su dovele do poplava i izlijevanja rijeka koje gledate na dnevniku..Ne brinite - u gradu gdje sam ja tek poneko raskrsce preplavi voda zbog lisca koje je donio vjetar u shate i kanale..ali i to se sredi munjevitom brzinom.

Shot at 2007-06-27
Kisa za mene ne znaci mirovanje i kukanje na kaucu uz ubijanje dosade - kisa je samo novi izazov...Evo u sanducicu osvanula pink vrecica u koju strpate sve nepotrebne stvari,odjecu,igracke ..za one koji su potrebiti pa tako i u mojem domu zapocelo je "tesko" odvajanje od gomile suvisnih predmeta,krpica koje samo se peru i peglaju a ne nose..
Kisa dakle,donese i dobro djelo..osim ovih sto onda svoja shopping kolica ne vracaju ispred marketa nego ih ostavljaju na parkingu grrrrr

Shot with PENTAX *ist DS at 2007-06-27
Kisno vrijeme omogucilo je malu pauzu i vecu kreativnost tako da sunflower iako bez sunca uziva u novom godisnjem dobu izmedju raznobojna lisca koje sam i sama presala ne bi li nekada u neko poslijepodne mogla se njima zabaviti i ponovo naciniti nekakvu kreaciju za novi dom koji treba domom i odisati..

Shot at 2007-06-27
Pogadjate o cemu je rijec..o herbariju, o dijelovima biljaka i cvjetova koje se sakuplja,stavlja izmedju novinskog papira i presa u nekoj od starih enciklopedija..Papire je potrebno mijenjati kako biljke ne bi vlaznost unistila, te prvih par tjedana treba to raditi redovito.

Shot at 2007-06-27
Kad je sakupljeno bilje dovoljno suho,najbolje je preseliti u neku kosuljicu za fascikle..o tome koliko vas je volja i kako dobar i pravi herbarij zelite imati,zavisi da li cete biljeziti datume,latinska imena, imena gdje ste je pronasli...dovoljno je malo da odgooglate...:))

Shot at 2007-06-27
Kad je doslo vrijeme vasoj kreativnosi,pocinje izrada..mogu to biti mala remek djela slika nacinjenih od sasusenih latica,peteljki,dijelova paprati,lisca koje je poput rendgen snimke..Podloge mogu se birati od onih najzanimljivijih eko kartona,do tkanina za koje morate samo malo vjestije ruke.. poput mojih hehehe falin se ha? Pogled na vase djelo donijeti ce i vise od skracenog vremena..

Shot at 2007-06-27

Shot at 2007-06-27
Za klince je super nacin upoznavanja biljnog svijeta,za njihov razvoj kreativnosti,za druzenje s roditeljima u bilo koje vrime a napose u ovo (nama) zimsko doba..Sacuvati neke dijelove mjesta koje smo posjetili i imati ih zauvijek,lijepa je uspomena..Nemam niti jedan suncokret kojeg bi mogla na ovaj nacin sacuvati,ali citam od svoje drage prijateljice Fanny da na dalek put krenuo je pastelni sunflower (njenih ruku djelo)kojeg iscekujem u svom postanskom sanducicu...ima li sto ljepse obasjati me u
ove kisne dane?nema...
Vec sad se zahvaljujem ...bas kao i vama sto ste tu,...uzivajte u ljetu dok ja hodam preko uvela lisca...

Shot at 2007-06-27

| komentari (24) | print | # |

utorak, 26.06.2007.

japanese restaurant..:))

Rekla sam da necu to jesti,rekla sam (boze mi oprosti) da smrdi,rekla da necu jesti ono sto ne znam sto je...rekla - porekla...Teppanyaki je nacin pripreme hrane ispred gostiju na ugrijanoj ploci gdje netom sto je hrana majstorski i uz pokoje zonglerstvo spremljena,dobijete je u male tanjurice,male zdjelice i nabadate (uspjesno ili ne) stapicima.Tabel -cooking popularan je kod japanaca ciji restoran NE smrde, cija hrana je JESTIVA, cije porijeklo namirnica MOZE prepoznati :))..

Shot at 2007-06-25
Japanski minimalizam u uredjenju prostora odise feng shui postavkama,japanke koje obucene u tradicionalna kimona s izuzetnom ljubaznoscu i prepoznatljivim akcentom na naucenom engleskom,docekuju vas i pripremaju za vas objed.Kuhar ulazi u svoju arenu i pocinje "bacati" hranu na uzarenu plocu.Akrobatstvo kojim cisti skampe i mene je iznenadilo,no za umak ispred sebe znala sam da treba pitati kakva je okusa:))

Shot at 2007-06-25
Konverzacija sa kuharom je nesto genijalno i stalo ga mozete zapitkivati o tome sto i cime prelijeva hranu koja je cekala u keramickim zdjelama,no kad je isti rekao da od sada hranu pocinjemo "hvatati" malo sam se zabrinula..naime komade palacinke od jajeta i povrca trebalo je hvatati ustima,rizu sa povrcem trebalo je hvatati u male posudice..smijehu nije bilo kraja no nismo se osramotili kao susjedni stolovi..ipak kao prave izjelice pohvatali smo sve nase male porcije:))

Shot at 2007-06-25
Iako smo od pribora imali prepoznatljivu zlicu i vilicu,posluzeni su naravo i stapici - nama poznatiji kao kineski.U Kini ih nazivaju k'uai-tzu, što u prijevodu znači "nešto brzo", dok se u Japanu nazivaju hashi, što znači "most". Mozda izgleda lako,mozda ste i svladali nekada tu vjestinu,no meni nakon desetak minuta bilo je zabavno jesti sa njima..nekako autenticno hehehe Ako ikada imate priliku otici u takav jedan restoran evo vam nekoliko savjeta da se mozete praviti vazni,ili barem nekad iznenadite svoje prijatelje pripremajuci im neko od japanskih ili kineskih jela.
Stapići obično se izrađuju od različitih vrsta drva ili bambusa.
Dugi su 25–30 cm, vrh im je u obliku kvadrata dužine 8 mm i blago zaokružen na kraju, s dijametrom 3–5 mm.
Shot at 2007-06-25.Za prihvaćanje jednog štapića koristite palac i četvrti prst, a za uzimanje hrane i usklađeno držanje drugim štapićem kažiprst i srednji prst.
s"/>
Shot at 2007-06-25

Shot at 2007-06-25

Dakle, štapiće držite između 1., 2. i 3. prsta.

Uhvatite ih blizu vrha i onda ih otvorite pomicanjem palca i kažiprsta.

Shot at 2007-06-25
Kako biste uhvatili komadić hrane, gornji štapić podignite koristeći kažiprst i srednji prst.

Shot at 2007-06-25
Kada ste podignuli hranu, pritisnite jedan od štapića palcem i kažiprstom kako biste ih skupili.
Mozda se i nisam najela kao kad bi 'mezila" nesto od hrane sa Kengurova bloga ( napominjem jer znam kakav ce biti njegov koment hahah..ali vjerujte nista ne moze zamijeniti burek,cevape,hr rostilj..)
no malo zabave,malo drukcijeg okusa iste hrane pripremljene sa sojom,sa klicama,sa tko zna s cime..nije lose..cak sam i prepecene glave rakova jela kao cips..:))

Shot at 2007-06-25
I jos nekoliko informacija zasto bas Japanci zive dugo,zasto su tako tanani..:))
Tipična japanska ishrana siromašna je mastima (9 % su manje zastupljene masnoće nego u američkoj ishrani), a izuzetno je “siromašna” holesterolom, mastima i kalorijama. To sve i nije tako čudno, s obzirom da je većina jela bazirana na rizi i morskim plodovima.

Prehrambeni rituali Japanaca svoje korijene imaju još u 6.st. Prihvacanjem budizma, postalo je zabranjeno konzumiranje mesa ptica i "četvoronožaca". U želji da, ako već ne mogu pošteno napuniti svoje trbuhe, nahrane bar oči, Japanci su obroke počeli pripremati kao da su umjetnička dela. Uz vizuelni utisak tradicionalnih japanskih obroka, prisutno je i veliko poštovanje prema hrani, sve prema drevnim budističkim principima: "jelo treba biti duhovno iskustvo koje pruža trenutak spokoja tokom dana".

Pre nego što zaista počnete sa konzumiranjem hrane, morate u njoj uživati "očima". Oči su velike kao i želudac - to je japanski način ručanja. Hrana i posuđe smatraju se djelom umjetnosti, i zaista možete uživati u umjetničkom ukusu i ljepoti izložene i aranžirane hrane, kao i u izboru posuda u kojima se hrana servira. Ukus sezone, osećaj za prirodno i osećaj za boju vješto su integrirani u umjetnost serviranja.

U praksi to izgleda ovako: jesti ćete sašimi – svježa riba fino narezana i servirana u maloj posudi za umakanje u soja sos; suši - svježa riba servirana na rizi; tonkatsu - pržena svinjetina servirana u soja sosu sa rizom odzgora; jakitori - pileći ražnjići i povrće (najčešće serviran kao međuobrok); togaraši - jelo začinjeno paprom i čilijem; misoširu - miso-juha sa tofuom (servira se gotovo uz svako jelo); zeleni čaj (koji se servira na kraju obroka); udon - mekani, masni rezanci; somen - tanki rezanci (koriste se najčešće kao dodatak juhama); sukijaki - tanko isječena govedina kuhana sa povrćem, tjesteninom i tofuom u umaku; tempura - plodovi mora i prženo povrće... Pije se, naravno, sake - japansko nacionalno piće, vino od rize ili šoču - piće od slatkog krompira, pšenice i drugih baza sličnih onima iz kojih se pravi votka.
I to sve mogu vam reci nije nimalo jeftino - table cooking predvidjen je za najmanje dvije osobe,i iako izgledaju sitne porcije su zasitne i ima ih dovoljan broj tako da i ako nesto vam se ne dopada zasigurno dodje i nesta vama finog i poznatog - biftek,piletina,riza,povrce,riba filet,skampi..ili vanili sladoled :))
Pa u slast i vama jer meni je rucak prosao...

| komentari (31) | print | # |

nedjelja, 24.06.2007.

..zasto sunflower..??

..odakle nam imena za blog,za nase kompjutorske dnevnike,za nasa mala ogledala u kojima ostavljamo dijelove nasih zivota,fragmente nasih djela,poneki osjecaj,dozivljaj ili samo trenutno stanje ..a sve to poput nekog ventila,ventil koji eto privlaci nama drage ljude,blogere koji se "prepoznaju" po slovu..Uglavnom ono sto prvo padne na um bude i nosioc imena,no nekada upravo ono u cemu se nekako i ogledamo ostane kao naslov koji tada klikamo,kojeg tada svakodnevno iscitavamo ne bi li saznali kako su proveli dan ostali,sto ih zaokupira,sto ih ljuti ili naprosto sto ih veseli,...a veseli ih..oooo da..to izuzetno bogatstvo druzenja kroz sliku i rijec donosi u potpunosti veliko zadovoljstvo.Nekima i prijateljstvo koje se apsolutno moze mjeriti sa onim sklopljenim prijateljstvima u realnom zivotu.

U vrijeme kad sam odlucila poceti i ja sudjelovati u dotad meni imaginarnom i zaista virtualnom svijetu, pisala sam (nije mi za pohvalu al je dobro placeno :)) ) u zutim tiskovinama lijepe nase,o musko zenskim odnosima, o sladunjavim temama koje uglavnom ciatju se pod frizerskim haubama, o onome sto je vec toliko puta izreceno a opet uvijek citano iako smatrano bedastocama...Erotika,sexualnost,zenska ljubomorna psiha,muska neobjasnjiva posesivnost..samo neke su od tema koje sam redovito (pod pseudonimom naravno hehe) iz prikrajka promatrala kako moje frendice analiziraju ne znajuci da upravo njihova najbliza prija to i pise. :))
Tada krenuh sa radnim naslovom BELLY DANCER, s obzirom da je trbusni ples nekakva moja potajna zelja,neki neostvareni san, nekakav unutrasnji poriv kojim sam i svojem tijelu htjela dati kreativni odusak...(bez smijuljenja molim!!!)

Nekako mi se cinilo da izabravsi taj naslov doci ce do kosenja sa jednom od stranica gdje sam objavljivala svoje fotke (uspjele ili neuspjele ali mojeeee) ili ce netko ugledavsi takav naslov i prilozene fotke pomisliti kako se radi samo o prepiski iz tjednih listova..te krenuh dalje u pisanje bez objavljivanje tekstova koji su se gomilali i imali vec predvidjen datum negdje,za objavljivanje,ovdje ili bar u nekim novinama koje bi to i platile..ipak mi svi radimo za novac zar ne? :))

Krenuh sa svojim hobijima..sakupljac sam andjela - njihovih figura,slika,knjiga o njima,sve ono sto nosi imalo znak tih duhovnih bica,djecjih lica i sjajnih krila..no gomila takvih blogova vec je nosila bar takav dizajn ako ne i naslov..nadalje obozavam suncokrete...suncokret je cvijet koji je preplavio moj dom,slikom,aranzmanima,statuama,ogradama,muralima na balkonu..suncokret je cvijet koji iako je znalo biti oblacno sto u vremenu sto u osjecaju,nosio je uvijek sunce k meni,bas kao i ja sama koja nikad ne dozvolim (bar ne vise od jedne minute) da crni oblak prekrije moje lice,moj dom,ljude oko mene..

Cvijet,stasit,postojan,sa krunom latica,oduvijek je meni ostavljao dojam kraljevskog cvijeta,cvijeta kojeg tek tako ne beres po livadama, kojeg je u primorju i tesko naci,no kojeg ukoliko posadis uvijek ce ti donijeti cvat,pogled koji zraci toplinom,osjecaj kojeg malo koji cvijet donese meni..
U sufloweru sakrivaju se i moji inicijali,u sunfloweru pronasla sam upravo ono sto sam htjela,u sunfloweru ostala je Sun,Suncica,Sunek,..nadimci koji uvijek donesu dobar feeling,..feeling da je upamcen po lijepome i dobrome bas onako kako sam i zamsiljala..Tada su i objavljeni prvi postovi..odlaskom iz domovine spremila sam polovinu tekstova a pocevsi pisato odavde,pocela sam i pisati drukcijim temama,one koje ce sada pokazati kako dozivljavam ovaj zivot ovdje,kako je poceo zivot na ovom otoku kojeg smatram drugim dijelom i novim pocetkom sto i jest.

I sad da mi vise nitko ne kaze kako ne pisem o sebi!!Trudim se ne biti dosadna,iako mislim da je moj zivot sve samo ne dosada..mada znam udaviti...uff jako znam daviti..skoro kao vas sada..:))
Odakle vama vas radni naslov bloga,zasto bas on,nemojte reci da je slucajno...ne ne..svako zasto ima svoje zato..bez razloga se dogadjaju one stvari koje ne znamo objasniti..a vi to znate..sigurna sam ..

| komentari (16) | print | # |

četvrtak, 21.06.2007.

bila jednom jedna Barbie.. :))

Moja generacija zakasnila je na pocetak Barbie manije tako da su lutke s kojma smo se igrali uglavnom bile debeljuskaste,gole guzice,podlozne sisanju i saranju,a one donesene iz Trsta znale su plakati i pokoju suzu ispustiti kad im usta ne zacepite dudom.
Unazad desetak godina imala sam priliku vidjeti sto sam propustila i priliku potrositi citavo malo bogatstvo na lutkicu koja postaje svojevrstan medij svim djevojcicama pa tako i mojoj.Kuca se polako pretvarala u Barbie hipodrom a tanasne lutke,savrsenih proporcija i sjajne kose zatrpale djecju sobu koja se cinila velika kad se ista mala gospodjica rodila.

Zanimljiv je bio odabir lutaka - nekako uvijek moja malena (iako dobrog vida hehe) kupovala je lutke crvene duge kose napominjuci kako mora biti nalik na njenu mam.
Vrlo dobro znala se i razlika ukoliko njoj je netko pokusao "podvaliti" lutku iz kineskog shopa,jer toj Barbie odmah su otpale noge...:(

Ponekad me izludjivalo presvlacenje tih tankh udova u sitne krojeve modela,ali vlastitom krivicom i vjerovatno nekom tihom patnjom sto i sama nisam imala takve modele lutaka u svojem djetinjstvu, rado sam uzmala u ruke te blijede manekenke i odigrala svoju ulogu..Auto,bazen,konji,prepuna barbie kuca,jeepovi,skuteri,mali mobiteli..ludnica od sporednih detalja koje te lutke bas kao prave dame imaju..Kako su samo bile opremljene Mattelove prodavaonice po Italiji dok sam uporno skrivala (onda jos lire) stotinjak tisuca lira namijenjenih za pastu i salsu..

I danas kad izadje kakva nova sirena ili kakva barbie leptirica,pridruzi se u kolekciji postojecih koje smo iako limitirane prtljagom,nosile i ovdje na drugu stranu svijeta..No danas gledajuci neke djevojcice pomislim ne pate li mozda ta ista djeca,sklona gojaznosti,ogranicena roditeljskim financijama,ne imajuci sve ono sto te samo-lutke imaju..Australska djeca mahom su pretilna,redovito posjecuju obiteljskog psihologa zbog svojih kompleksa i depresija u koje zapadaju a koje im vrlo vjerovatno potpomazu i pre-savrsene lutkice..

Naravno da je to jedan od sporednih razloga..no ovaj post nije o tome vec o sicusnim gospojicama koje prate trendove bas kao i svako "pravo" zensko bice :))

Ogledavajuci svoj izgled,svoj styling,svoj image..lutke postaju prave trendseterice,sexy simboli..junakinje animiranih filmova sto za najmladje sto za odrasle hm hm .. :0

Barbie dobija svoje kolekcionare,svoje sakupljace izuzetno skupog hobija,lica lutaka nose lice poznatih glumica,a barbie obitelj siri se na Kena,Skiper,...barbie trudnicu koja u svojoj "pupi" ima malu bebu..ah..

Barbie postaje i prava (ne bijesna poput Fannyke..sala draga Fanny) domacica,Barbie diva,Barbie vila,Barbie na svim mogucim odjevnim predmetima,priboru za skolu,kozmetici..a koje naravno kosta naredno malo bogatstvo..

Iako bespotrebno i ponekad totalno nekreativno,jos uvijek nekako u svoj toj igri sa barbie lutkom vidim nekakvu kreativnost jer ipak (ukoliko vas je volja) vase dijete moze i sasiti nekakav odjevni predmet,naciniti sam nakit,ukrasiti plasticnu kucu zavjesama,jastucima,urediti dvoriste samo za svoju omiljenu igracku...jer jedino tako opravdati cu sve one troskove za pink lady napominjuci kako moje dijete nije uopce ljubitelj roza boje !!!

A ni mam nije vise barbiena stasa a nakon dvadesetak godina uspjela sam (donekle) dobiti svoju prirodnu boju kose (mislim smedja hahahah ko bi se sjecao vise nakon tolika crvenila) te sada kupujemo - brinete :))

Jos da mi je samo stesati se kao Barbie Jane Fonda :))...sala..kile triba znat nosit a mislim da kzu da "gdje ljulja da ne zulja" :))) tako nekako...idem jesti..rucak je....

| komentari (25) | print | # |

srijeda, 20.06.2007.

Price iz djetinjstva uvijek zapocinju..sjecam se..no ova i nije bas iz djetinjeg doba iako sam kao malena uvijek zeljela imati svojeg psica kao kucnog ljubimca.Kako su susjedi imali psa,nekako su moji uvijek nadomjestali tu moju zelju sa mnogo manjim stvorenjima poput ribica,kornjaca,ptica..
U ratno doba lijepe nase moj otac a i moj brat otisli su na ratista..kakav je to osjecaj nazalost znaju mnogi koji su strepili za svoje..Nesto po cemu cu pamtiti i bratov povratak kuci je ne samo radost sto se vraca u jendom komadu nego i njegovom poklonu meni koji je virio iz maslinastozelene torbe.
Bila je to mala kujica koju je pronasao negdje na terenu kako cijuce od straha,izbezumljena od fijuka metaka i granata,izgladnjela i smrznuta ostavljena sama...Njegova briga oko male kujice prenijetaq je i na ostale clanove postrojbe te su je nazvali po jednoj politicarevoj gospodji koja je u to vrijeme bila aktualna hehehe..Ankica..mala mjesanka crne boje,pseto za kojeg smo govorili kako se zna smijati..

Bilo je smjisno kad smo je pozivali imenom a narod se okrecao ocekujuci nekakvu zenu imenom Ankica,bilo je jos smijesnije kad su saznalai odakle psicu ime..bilo je zabavno imati tu malu crnu kuglicu dlaka po kuci koja se nekako uvijek uvijala podno nasih nogu i trazila toplinu koju je izgubila.Naucena na slobodu nesmetano je svrljala po dvoristu,vrtu,a onda se preselila na ulicu prativsi me svaki dan na posao,ostajavsi ispred zgrade gdje sam radila te odlazila sigurno kuci.I tako svakodnevno imala sam pratnju..svaki pokusaj da je otjerate kuci bio je bezuspjesan jer Ankica bi se "pocela vracati" u pravcu doma,sakrila iza kotaca automobila i onda poput nekakvog spijuna pratila me uvijek na isto mjesto.

Obozavala sam je kako se smijulji dok se ljutim na nju kad bi izneredila svoju kucicu koja je vise nalikovala na barbie kucu,obozavala sam taj pogled kojeg eto i ja sad pamtim kao odan,vjeran i smisaoni pogled ljubimaca kojeg to tada nisam imala.."Preslobodna" dama imala je i svoje izlete upravo i kod onih pasa u susjedstvu tako da je prvo leglo uskoro doslo na svijet i razlicita klupka mladunaca virila su iz kosare.Malene psice poklonila sam djeci koja su mentalno retardirana,kojima su mali psici donijeli jednu novu blagost dodira,osjecaja a njihovim roditeljima zasuzila oci kad su vidjeli kako ta mala stvorenja mogu donijeti veselje njihovima.
Ponekad sam se bojala da u svojim skitnjama ne naleti pod kakav auto,no moja Ankica,pseto koje je i rat prezivjelo nije se dala smesti,i svaki put sa razlicith strana grada javljali bi mi da su je vidjeli..:))
Velika tuga osvanula je kad je nekolicina nekakve djecurljije motala se oko moje kuce..to isto poslijepodne odnijeli su moju malu ljubimicu negdje..sa sobom..Susjeda je vidjela kako se vrpolje oko njezine kucice,kako nosaju nekakvu torbu ali nije njoj bilo jasno da je kradja psica koji je uvijek bio slobodan moguca..ali bila je..Ankice vise nije bilo a gubitak tako milog stvorenja nije mi dao da nabavim zamjenu..To vjerovatno znaju oni koji ljubimce "zamjenjuju" godinama kasnije u nekakvo sjecanje na "stare"..
Ovdje nas je docekao mali mjesanac maltezera i jos neceg,svijelto smedji cupavac koji jedino zna trcati za loptoom koju vam onda nanosi da je opet bacate.Koji ne zna di treba kakiti i koji bjezi bezglavo ne naucen da se mora vratiti kuci.Ime je dobio po tasmanijskoj nemani i to divno malo stvorenje ispunilo je zivotnu zelju mojoj curici koja je bas kao ja nekada uvijek trazila psa a uvijek dobivala zlatne ribice,hrcke,papige,kornjace...

O Tazu se uglavnom brinem ja,osim sto ona ga grli,ljubi,davi,podize,seta i kupuje beskonacno mnogo igracke,lancice,kosare,loptice svih boja,izmisljene bespotrebne psece bedastoce..no ona ima svog psica a moje lice ozareno je srecom bas kao onda kad je moj brat donio moju Ankicu.

Naravno da svaki dan kad odlazim po nju u skolu i on se vozi na zadnjem sjedistu...
Veliki zagrljaj svima vama koji ste tu i onima koji pisu na sunflower mail,i oni koji se ne usude ostaviti komentar,i oni koji ne misle da virtualna prijateljstva postoje i mogu se odrzati ne bi li jednom prerasla u nesto stvarno,u neko prijateljstvo koje ce dijeliti kavu za istim stolom...jednom..do tada kiss

| komentari (7) | print | # |

utorak, 19.06.2007.

sun..flower loves u ...

eto,malo se izjadah,malo ceprkah po starim dizajnima,malo po slikama koje volim nekad vidjeti i sjetiti se pocetaka,tamo negdje...Ponekad dobijem laganu 'kritiku' da nikada ne pisem o sebi, no postojali su mnogi postovi koji su upravo u svojim pricama govorili i fragmentirali bas mene..pa time donijeli na blog jednu malu sliku cvijeta koji se eto jos uvijek okrece suncu koje polako nestaje u vjetrovitom gradu.

Lijepo je kad znas pisati o sebi direktno i naprsto se divim nekim blogerima koji su to uspijeli na zanimljiv i spontan nacin predociti i nama koji ih pratimo,no iako su rijeci moj alat ponekad je zaista tesko naci one rijeci koje bi mogle dati jednostavnu sliku o meni,sunfloweru koji pokusava odrzati sav onaj sjaj u sebi sada daleko od svog doma.Pisati posebno o onome sto volim ili o onome sto ne volim mislim da i nije potrebno jer uglavnom ono sto me veseli,ono sto zaokupi moju pozornost osvane u mojim fotkama,reportazama koje objavljujem,intervjuima iz kojih ponekad donosim i ovdje odlomke,tekstovima koji su samo odrz onog sto prozivljavam ma gdje bila..dakle i to je ono sto voilim osim tog prekrasnog cvijeta - suncokreta..

Umjetnost je moja neskrivena ljubav,umjetnost zivljenja kojom se snalazim,koju sam izabrala nakon novinarske struke kao jos jednu od profesija kojom bi se mogla zanimati.Slikanje,crtanje,kiparstvo,fotografija,interijeri...nesto sto moze ponijeti moj pecat ili barem kakav mali trag kreacije..To je ono sto me cini sretnom.Pisanje i novinarski posao odgovara mojem temperamentu no umjetnost je odraz mojeg karaktera...kakvog?probajte sabrati i sami..:))

Od siline sportskih sposobnosti nakon svoje trudnoce,veoma teske i rizicne,nazalost odustala sam od bavljenja sportom profesionalno iako se mogu pohvaliti mnogi uspjesima i prvijencima u sportskom jedrenju kao prvog zenskog flokista u bivsoj yugi,kao dobrog surfera,ronioca,gimnasticarke sa nekoliko puta slomljene ruke, balerine koja odustaje zbog svoje visine...masa onog sto me eto samo povrsno moglo zadrzati jer neka druga su me mjesta zvala..kazu steta..i ja..vjerovatno bi sad se mogla jos uvijek ponositi svojom tezinom :((... :))

Odlazak na ovaj otok imao je samo jedan razlog..nazovimo ga 'ljubavne prirode" :)) razlog zbog kojeg se i odlazi na drugi kraj svijeta..razlog koji je ostvario svoj smisao i dobio jedan novi okvir okrenuvsi novu stranicu mog zivota ne sputavajuci ono sto volim,dajuci mi jedino ono sto trebam za svoje baterije..ljubav..ima li smisla bez nje?ne...

Sa pogledom u kojem dnevno ocitavam svu silinu ljubavi,sa osmjehom koji znaci samo jedno,i novom obitelji koja zraci toplinom i radoscu,nova kuca polako postaje i moj novi dom...Proslo je 6 mjeseci otkada se privikavam, 6 mjeseci prilagodbe, nekad tuzna pogleda sa sjetom koju dijelim i sa vama,no i 6 mjeseci punine i dragosti koju dobijam bas kao sto i dajem..divno zar ne..?je..

Imati vas pravo je bogatstvo..jos jednom hvala...vjerujte citam vas sa osmjehom i suzama,sa nekom neobicnom sjenom ljubavi koju i sa vama dijelim..

| komentari (8) | print | # |

petak, 15.06.2007.

..samo san..

..ali i sveprisutna nostalgija koju zovem opakom bolescu.Nista ne boli no osjecaj "boli" je kao jos jedna sjena na jesenjem suncu,ovdje daleko od doma gdje sunce uzima maha i ljeto nosi svoj miris.
Ne boli me ni osjecaj da se necu prevrtati na svojoj djecjoj plazi, niti krasti dah podno kakve stijene dok odvaljujem crne pedoce (dagnje),ne boli me ni istina da cu dok zima otvara mi vrata i magla se kobno spusta na prozore uz neki neimenovan vjetar,cuti glas onih koji me sada zadirkuju pozivom na nasu kavu koju ispijasmo na terasama naseg zaljeva..
Mama mi kaze da je marelica sazrila, brat je zapoceo nekakovo umjetnicko zidanje u vrtu ponad kuce a moj pape u novom sazidanom kaminu okruzenom trsom vinove loze i maminim botanickim uspjehom, pravio janjetinu pod pekom za svoj imendan ,neki dan kad mu i nije bilo bas najbolje s obzirom da se najeo onih tek netom sazrelih marelica.Nije lako, ..ceznja za domom je ogromna i nikad ne moze prestati ma koliko ovdje vrijeme leti i tek sto pomislite kako jos ima dana - stigne noc i veliki grad upali svoja milijunska svijetla da se ni zvjezdano nebo od kolicine svjetlosti ne vidi..O ne, lijepo je i nadasve zanimljivo, standard odlican,zarade vise no dovoljne ukoliko ste voljni raditi,mogucnosti za prosperitet visoke, mogucnosti obrazovanja za djecu daleke, dani bogati kvalitetnim sadrzajem,,hrane (ok nije ko doma al jestiva..) u izobilju palete namirnica,voca i povrca sa svih strana svijeta (kengur - krompir mi je fuj)..ne kukam ne zalim se sa svojim zivotom ovdje nego samo me svladava onaj isti osjecaj tuge sto mi nedostaju neki prizori sa mog balkona...
E da to vidite!..ma nema lipse slije od slije zaljeva u kojem se kupa Krk,Cres,obala sve do Moscenicke Drage,Rijeka sa svojom lukom,Preluk u kojem surferi hvataju jutarnju tramontanu.,.,nedostaju mi lica mojih prijatelja jer glas im ponekad i cujem,nedostaje mi naravno moja obitelj i njihov smijeh kojeg je zamijenio osmjeh sjete dok smo odlazili..iako znaju da smo dobro,da se uspjesno snalazimo,da smo zapoceli jedno novo poglavlje svog zivota tesko se je nositi s time da smo na drugom kraju svita podno ekvatora ..vrijeme leti..proslo je 6 mjeseci otkad je poceo moj zivot na ovom otoku..nostalgija se zavlaci i uvijek nekako vrati misli doma,onom domu sto me ceka sa kuhinjom punom suncokreta..
Sanjala sam da se vracam doma..vidjela svoje suze u snu od srece sto me ispred roditeljskog praga cekaju mama i moj pape sa ocima punih suza..sanjala i probudila se u suzama..

Hvala svima onima koji su tu i koji su moja veza sa domom jer ovo je jedan od meni najdrazih nacina da napunim svoje srce sa svim pisanim rjecima mojih dragih blogera,prijatelja i poznanika,ljudi koji komentarom ostave dasak lijepe nase,trag prijateljstva koje ipak nije san..koje utazi moju nevidljivu bol i odgurne nostalgiju barem jedno poslijepodne.....

| komentari (8) | print | # |

ponedjeljak, 11.06.2007.

warburton

.
.oko sat i po voznje van grada,malo mjesto koje podsjeca na Austriju sa svojim kucicama,okucnicama,zelenilom,trgovinama sa hand made suvenirima..iz njega jos malo pa u sumu nacionalnog parka Warburton.
Kisa,magla koja se pojacava penjuci se cestom sve vise do mjesta predvidjenog za piknik.Pec koju smo nahajcali i plinski rostilj na kojeg smo uredno slagali - a sto drugo - nego cevape,kotlete,janjece komadice i po mojoj narudzbi gljive,papriku i kolutove kapule :))
Iako je pogleda na divovske paprati i jos golemiju sumu izvanredan,protkan slapovima male rijeke Yarre koja se tuda strmoglavo spusta do nizina grada,magla nije jenjavala a vracajuci se na staklu su se lijepile i sitne pahulje pune vode...Kako bilo,slobodan dan proveli smo bas onako relax,u drustvu koje cijeni ice i pice,sumski zrak i lagano bjekstvo iz metropole.

Dan prije,kao pravi vip-ovac (very important person :))) ) prisustvovala sam 35.godisnjici postojanja folklornog ansambla Lada koje se sprema na turneju Hrvatskom.Naravno da sam iskoristila besplatnu veceru u hr centru u Geelongu (opet sat i po voznje ako ne i vise van Melbourna), i biljezila pjesme i plesove lijepe nase..Tekst ce vjerovatno izaci kao reportaza u ovotjednom broju pa ako koga zanima kako je izlgedalo - na volju mu :))
a kog ne evo detalja sa koncerta koji je imao i izlozbeni dio sa hr nosnjama s kojima zaista trebamo biti ponosni..i jesmo..
.A sto ce sutra donijeti novi kisni dan,vidjeti cemo..konacno sam pronasla odgovarajuce cizme nalik cizmama s obzirom da je ovdasnja moda recimo jednaka - nuli :((a kao prava hrvatica po tom pitanju - pitanju obuce - jos uvijek sam cjepidlaka..(da se razumijemo ne opterecujem se no ipak ne mogu nositi te njihove male naguzvane cizmice - fuj fuj ).Eto,sad ce po noci i utorak mi se smijesi dok vi pijete kavu posli rucka:))

| komentari (13) | print | # |

četvrtak, 07.06.2007.

kraljicin rockas...

Kraljica Elizabeta II napunila je 80 godina.Proslava je pocela u srijedu kada je priredila rucak za 99 svojih vrsnjaka koji su takodjer rodjeni 21.aprila (to je jedan od onih arbitriranih datuma – koji se pomicu valjda prema potrebi i zelji a slave jednako tako..).Iako je zagazila u deveto desetljece nema namjeru se povuci jer dugovjecnost je u genima s obziorm da je i njena majka prevalila stotu..Oko 20 000 cestitki i 17 000 e-mailova stiglo je na njenu adresu i nakon 53 godine na tronu jos uvijek “silazi” medju narod koji postujuci ceremonijal ima priliku biti u njenoj blizini.

Iako kraljica napominje da voli prirodnot,spontanost..praqvila koja morate postivati u susretu s njom bas su nekako “kraljevska”…dakle nema nikakvog iniciranja konverzacije,slucajnih dodira i tome slicno..
Kraljicin rodjendan naravno da je i neradni dan,praznik koji se slavi ovdje u Australiji..Jednom kad naidje na svoj otok vjerovatno cu i ja cekati na crvenom tepihu ozarena lica da vidim gospodju koja se smjesi sa novcanica,postanskih marki..no vjerovatno i bez euforije koja obuzima njezine podanike..
Britanska kraljica nema politicku moc ali jednom tjedno sastaje se sa premijerom.Elizabeta II postuje taj ritual od 1953.godine kada je u njenom druztvu bioa Winston Cherchil.

Jedno od aktualnih i vjecnih pitanja je to koliko je ona bogata?Citam u novinama tekst BBC –a koji je razgovarao sa biografom kraljevske obitelji Tima Hilda:
….da kojim slucajem bude svrgnuta sa prijestolja kao prvo sa sobom odnosi vlasnistvo 2 pozamasna dvorca..tj njena imanja sa rezidencijama u Balmoralu i Sandrigamu,zatim ima portafolio izabranih akcija o kojima nitko osim njenih brokera i clanova najuze obitelji ne zna nista..Da li je vlasnik pola hong-koske burze ili dijelova ruske naftne kompanije – moguce je..
Gdje je samo jos vrijendost kraljicine zbirke nakita,ergele trkacih i rasplodnih konja..slika o bogatstvu je komplicirana sto odgovara komplicirnosti jedne kraljevske obitelji.
Vjeruje se da ona i ne koristi novac bas kao sto i nema kreditne kartice,cekovne knjizice ni minusa na tekucem kao mi ..:)))Zato postoje pratilje ciji je zadatak da preuzmu placanje cak kad bi kraljica i pozeljela platiti bilo sto.

Kako bilo,neradni dan je uvijek dobrodosao…a gospodji sa sesiricem bas kao i svakoj drugoj bakici – sretan rockas….

| komentari (14) | print | # |

utorak, 05.06.2007.

bilo jednom..

....jednom davno(1780),iza sedam mora i ko zna koliko stotina gora,dolazi ekipa engleza i ponosno stavlja svoju zastavu na australsku zemlju gdje su zivjeli,nasmijani i naivni (dokazano kasnije) u svojim malim komunama i jakim moralnim principima - aboridjani.

Ekipa umorna od puta,iscrpljena gladju ponudila je - sto neg zlato - plemenu za njihove zivotinje,no nastaje nesporazum.Tamnoputi narod nije moga dokuciti u svojim glavama kako to da netko kad je gladan mora si kupovati hranu,a gospoda englezi shvatili su to kao odbijanje pomoci.Ipak aboridjani podaju hranu ne uzimajuci nista za uzvrat ali budjenje anglo krvi dovde do toga da im se otme sva hrana,te ih se proglasi neprijateljima.Reklo bi se da od tada narod domorodaca smatran je ne samo za drugu klasu vec nazalost..za zivotinje.Poput "prave" gospode nekoliko desetaka godina englezi su se zabavljali lovom na aboridjane,osnivali kladionice i davali nagrade za najteze ulovljen plijen.Od njih cinili robove te je svako domacinstvo imalo svoju kolekciju ulovljenih i potlacenih.
Engleska "inteligencija i dobrocudnost" isla je i korak dalje..Igra je dobila novi oblik - silovanje aboridjanki (u obiteljima tabu tema) i stvaranje nove radne snage nakon sto su one ostale trudne.Rodjenu polubijelu djecu su otimali zenama smatrajuci ih nesposobnim za odgoj i ubijali ih.Aboridjani i oni koji nisu to dozivjeli pamte te trenutke kao i sav onaj vrisak i plac kojim su jecale majke dok su im oduzimali djecu uz objasnjenje "da se zivotinje tako glasaju".Krug zlostavljanja se tako prenosio na novi narastaj..

Pitanje oduzete zemlje tko zna kad ce i ako ce biti rjeseno no pravo glasa dobijaju tek

1970.godine.Uglavnom zive u sredisnjem dijelu AUstralije u podrucju koji "demokrate" nazivaju rezervat iako je nalik....Danas od 19 mil australaca 17% tek su aboridjani.Daleko od ociju ostalih boluju od najtezih i vec nama istrebljenih bolesti,zive kvalitetom zivota jednakom nuli.

Veza aboridjana izmedju sebe je jaka bazirana na ocuvanju svojih svetinja,umjetnosti,ceremonijalnih obreda..no zivot koji sada "imaju" nalik je zaista borbi za ocuvanju svoje ljudskostim,entiteta,i morala kojeg im je jedna druga nacija pretvorila u znanstvenu pricu a ne pricajuci je izgubila je pojam da je to u realnosti samo jedna tuzna istinita prica..naravno o tome se ne govori..ili barm jako jako malo..

Neukost i neobrazovanost stvara dalje socijalne probleme,socijalni problemi ovisnosti,samoubice,kriminal..i tako uz neke vrlo male ustupke,ova prica nema sretan kraj.
Gledajuci njihovu umjetost u malim sarama koje tad cine jedinstvenu cjelinu kolorita,kompozicije nalik apstrakciji a prepunoj simbola, pronalazim te tuzne slike koje ipak nekad pobijedi tradicija koja se neda.Slike dosezu i visoke cijene,galerije imaju kvalitetne postavke, radionice uce kako se sviraju njihovi tradicionalni instrumenti,plesovi..no aboridjanska populacija jos uvijek ne moze se nositi s time da su samo "zatecen" narod na ovom otoku...

Neki znaju ovu pricu no oni koji ne znaju nek im ovo bude uvod u povijest ove zemlje..koja bas kao i svacija povijest ne obiluje samo lijepim epizodama,slikama s kojima se moze ponositi..
Kako izgleda suncokret u kamenom odljevu jednog aboridjanskog umjetnika pogledajte i procijenite sami...

.