Suncokret mali

srijeda, 19.05.2010.

Za moju dragu Donu , iz moje perspektive

"@suncokret mali... objasnila sam u temi zašto ne poznajem praštanje.
Uvijek čitam o praštanju... i doista bi mi bilo drago... ako mi možeš opisati što to točno znači?
Kako osjećaš u sebi oprost? Da li znači zaboraviti? Da li znači tek prijeći preko nečega? Da li znači da otupiš pa ti postane svejedno što te netko izigrao? Da li to znači da se izgubljeno povjerenje može vratiti... pa je opet sve po starom? Bit ću ti zahvalna ako mi objasniš što je oprost
?"
Evo Dona malo opširnije ali da se i meni to dogodi.....
Svaki dan hodamo, smijemo se, možda plačemo, pričamo, susrećemo razne ljude, živimo..malo s roditeljima, malo s prijateljima , prijateljicama, suprugom, djecom, radnim kolegama, svekrom, punicom....
Eto, u jednu rečenicu stane djetinjstvo, pubertet, školovanje, brak, posao....a u svakom tom periodu koji traje više godina pokupimo razne osjećaje, razmišljanja, sklopimo svoje stavove, zauzmemo svoja mišljenja, znamo što volimo , što ne volimo, što nas nervira....
Iz svakog tog perioda ostanu nam ožiljci koje su nam „zareckali” ili mama, ili tata, ili susjed ili prijateljica, nastavnik, šef....ili netko u koga smo vjerovali, mislili smo da je to to-a ono nije, mislili smo da grana nikada neće puknuti a pukla je.
Mislili smo da prijateljici nikada neće pasti na pamet da pogleda dečka svoje prijateljice-a gledaj danas skupa sretno žive.
Mislili smo da šef vidi i zna koliko radimo onoga dana kad dodjeljuje stimulaciju, ali baš taj dan je došao ljut zbog nečega i nas se nije ni sjetio-poslao je listu stimulacije za obračun od prošloga mjeseca samo s drugim datumom u vrhu dopisa... i tko zna što smo još mislili i u što smo još vjerovali ????
Očekivali smo u svojoj glavi da nešto mora biti tako kako mi mislimo, ali i netko drugi je očekivao i netko drugi je mislio na neki drugi način a ne kao mi.
Očekivali smo da nam netko treba čitati misli ali taj netko za to nije imao vremena....
I kad se jednoga dana pogledamo u ogledalo što vidimo????
Crtu tuge ili usamljenosti koja se pojavila kad nam je trebao zagrljaj a nije ga bilo???
Crtu bijesa i ogorčenja koju nam je urezao prijatelj ???
Crtu razočaranja jer nam je život podario samo probleme????
Ili možda u ogledalu vidimo osobu koja je stalno nešto od nekoga očekivala i stalno krivila druge za nešto što nije bilo u redu, za nešto što nije dobila, nije doživjela??? Po ČIJIM pravilima???
(I sad kad ovo pišem titra mi pred licem slika te osobe (a nisam mislila pisati o njoj, čak mi nije bila ni blizu ove teme....))
Tko je kriv???? Tko je taj tko je trebao nešto napraviti onako kako smo mi željeli, kako smo mi očekivali????
Tko je ta OSOBA????
U tome je problem.
Tko je ta osoba od koje očekujemo da nas primi u topli zagrljaj??? Da li je nju netko nekada toplo zagrlio???
Tko je ta osoba koja se nije sjetila napisati stimulaciju uz naše ime??? Vjerovatno netko tko mora zadovoljiti poslovni plan za tekući mjesec????
Tko je prijateljica koja se udala za prijateljičina dečka??? Možda samo osoba koja je tražila ljubav ????

Moje mišljenje je da imamo priliku maknuti ožiljke iz svoje duše koje su nam svi suputnici ostavili i zakačili u našem životu, jer ako držimo te ožiljke mi držimo i te veze s osobama koje su to napravile.
A to su negativne veze, utezi koji nam ne dozvoljavaju da slobodno hodamo, slobodno trčimo.
Ni naš osmjeh nije iskren jer negdje u kutu usana izviruje gorčina.
Zašto nositi te negativne veze u sebi, zašto ih održavati???
Čemu???? Što OČEKUJEMO?????
Mi u svakoj sličnoj situaciji reagiramo onako kako smo reagirali kad nas je netko povrijedio, zauzeli smo obrazce ponašanja i više niti ne razmišljamo da postoji drugo rješenje, drugi put.
Niti ne razmišljamo da nisu sve osobe loše jer mi imamo loše iskustvo s ljudima i samim tim niti ne vidimo pozitivne strane u ljudima, pozitivne strane u životu.
Zašto je netko izigrao naše povjerenje??? Pa koliko smo poznavali toga nekoga prije nego smo mu poklonili svoje povjerenje??? Tko je ta OSOBA bio a tko je sada???
Jer- nije se ta osoba preko noći promjenila, samo što mi to nismo vidjeli, u tome je problem.
Sad je druga priča hoćemo li mi sebi priznati svoju grešku u procjeni te osobe.
Zašto ne reći sam sebi „ok, pogriješio sam u procjeni, svijet se neće srušiti, idemo dalje!!!!” ????
Zašto ne oprostiti sebi krivu procjenu????
Pa ljudi smo imamo pravo griješiti, isto tako imamo pravo i oprostiti.
Hoćemo li oprostiti toj osobi što nas je povrijedila???
Zašto ne ???? Što nas spriječava u tome????
Oprostom se na neki način „opraštamo” od našeg odnosa s tom osobom, oprostom završavamo jednu priču koja nije završila onako kako smo mi mislili da će završiti, nije ispunila naša očekivanja .
Priča je došla do kraja, sve ima svoje vrijeme trajanja, zašto ne bi oprostom završili jednu priču i otvorili novu stranicu u kojoj ta osoba više nema neku „važnu” ulogu, možda statista ili nešto slično????
Ako priča nije došla do kraja, zašto ne bi priču nastavili i dalje ako mislimo da je oprostom odnos postao zreliji, iskreniji, otvoreniji, puniji.???
Kakav je osjećaj oprostiti?????
Čist, lagan, svjež, otvoren, nasmijan, bogat za osmjeh iz očiju osobe koja zna da je pogriješila i da joj je oprošteno.Poseban jer gledajući iz kuta osobe kojoj opraštamo slika i verzija priče izgleda sasvim drugačije.
Da, ja opraštam.Zašto???
Zato što ne želim vječno vući na svojim leđima neke ljude sa sobom još od djetinjstva zajedno sa gorčinom i boli koju su mi nanijeli–oprostila sam im,zato što ožiljci bole ako ih stalno diram-iscjelila sam ih,zato što se ne želim vječno baviti istim problemima jer problem je uvjek isti dok ga u glavi ne riješimo-riješila sam obrazce ponašanja,zato što dozvoljavam sebi pogreške i zato što opraštam sebi pogreške.
Priznala sam sebi da nisam savršena ,priznala sam sebi da nitko nije savršen i to što ja očekujem je moj problem a ne nečiji drugi i nitko nije dužan ravnati se po mojim mjerilima u životu.
Sad sam došla do tolerancije a draga Dona mislim da sam bila dovoljno opširna pa te ne bi davila i s tim!!!!
Pusa!

19.05.2010. u 18:32 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (4)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (2)

Komentari da/ne?

Opis bloga

kissSve što me zanima i ne zanima ,sve što volim i ne volim .......










Neki pametni ljudi su rekli:

kiss"Neka tvoje mišljenje i postupanje postane molitvom.
Prosjačenje i kukanje ukazuju na nezadovoljstvo i udaljenost od Boga i na nedostatak povjerenja u Božju moć i mudrost."

"Tako dugo dok gledaš a nisi naučio vidjeti,gledaš samo svijet.
Naučiš li vidjeti ,tad vidiš dobro i božansko u svemu."

Pozdrav vam šaljem

wavewave wavewave
facebook

website design guide

Cursors