Evo mene opet u starim krpicama,nekako se bolje osjećam u ovim bojama bloga......
Znate li što znači pojesti picu s pokvarenim gljivama??????
Bolje da ne znate,to se zove trovanje,jako gadno trovanje....i bolje provesti vrijeme zabavljajući se nečim drugim nego na relaciji fotelja -WC.
A lipo sam rekla još prije 10 godina kad mi se dogodilo isto-nikad više gljive i što me sad natralo na tu glupost zaista ne znam....Ali ok ptreživjela sam i tu glupost........a biće da se učim dok sam živa.
A moj fax??????E ide ,ide...stoji zgrada,dođem i ja u nju .......ma šalim se...
Pohvatala sam konce,seminare,kolokvije....
Satrala me Ekonomija s kojom veze nisam cijeli život imala (moj smjer je uglavnom bio matematika i informatika)-zašto je krumpir skuplji zimi zbog povećane potražnje ili zbog smanjene količine??????
I sve se nešto vrti oko ponude i potražnje,sad sam shvatila zašto je moja novčana situacija problematična-pa ja osnove ekonomije ne poznajem.....Ja uporno uvjeravam svoga muža da se može potrošiti daleko više nego što se zaradi,postoje kartice.A ekonomija fino kaže:draga moja to je bankrot,točka,gotovo,stečaj.......
Samuelson mi je otvorio oči,biće da ću sad ležati na parama kad položim bar kolokvij iz ekonomije.........
A informatika,e to je moj teren-kaže prof.da nikako ne može objasniti studentima što se događa s dokumentom u wordu kad kliknu na križić u ćošku ekrana---a ja nikako shvatiti kako ne mogu shvatiti????????
Isto ko ja sa krumpirima na ekonomiji.........pa kome sad ide studiranje?
Za danas dosta pisanja.............osmjeh vam ostavljam.
Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente:
˝Je li tegla puna?˝ -Složili su se da jeste.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica.
Tada je ponovo upitao studente:˝Je li tegla puna?˝-Opet su odgovorili da jeste.
Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli.
Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
˝Sada˝, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, ˝hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život.
Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete.
To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.
Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto.
Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.
Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.
Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se s djecom.
Nađite vremena za odlazak liječniku.
Izvedite partnera na večeru.
Ponašajte se ponovo kao da vam je 18.
Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i naprave popravci.
Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.˝
Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. ˝Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem.˝
Osmjeh vam ostavljam,......................došla sam kući,sada guštam u svemu što kuća i obitelj donose-i ne mogu vjerovati da sam dobila slobodu od službenih puteva sve do proljeća,slobodu od hotela,autobusa,tramvaja...
Kao da sam u nekom snu,pa me strah da se ne probudim.....
.....pita mene moja draga curica.I ja vrtim vamo-tamo,mislim se što pametno reći djetetu a da ne ostane zbunjeno.
A šta da joj kažem?
Rekla sam da želim još učiti,da volim učiti,da je to dobro...............
Ne pali--pa mama ti si već išla na fakultet!!!!!!!!!
Rekla sam da ću imati veću plaću pa će dobiti i ostalu polovicu Turbo limača.....
Ne pali--ali mama pogledaj koliko ima igračaka u boravku!!!(znam da će poslije vrtića odmah put dućana jer joj još samo nešto fali od igračaka).....
Rekla sam da idem na fax i to je to........
Ne pali--mama ali jaaaaaaaa želim .........popraćeno vriskom...
E tu sam pukla.........
Rekla sam svojoj dragoj curici:
jaaaaaaaaa želim ići na fax,ja želim učiti,ja to želimmmmmmmmm!!!!
Tišina,ona stoji i gleda u mene.......
"Tko bi reći da ova moja šašava mama nešto želi,pa zar nisam ja za to određena????????"
Ako sam išta od svoga djeteta naučila to je to:
hoće li konačno nekoga zanimati to što ja želim???????
Ona jako dobro zna još od rođenja što želi,ja nisam znala ..........neću pretjerivati ali do skora..............
Zato mi je Bog i poslao,i zato sam mu svaku sekundu zahvalna....
Zna on što radi i to jako dobro.
Sve što me zanima i ne zanima ,sve što volim i ne volim .......
Promina
Ima jedan svijet
Život je lijep
Tratinčica mala
Iz mog kuta
Magična noć
Sebi pripadam
Žubor vode
Put ka svjetlu
Daj sanjaj
Dalmatinsko roštiljanje
Anchi,i to je život
Svijet makrobiotike
One love one life
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
"Neka tvoje mišljenje i postupanje postane molitvom.
Prosjačenje i kukanje ukazuju na nezadovoljstvo i udaljenost od Boga i na nedostatak povjerenja u Božju moć i mudrost."
"Tako dugo dok gledaš a nisi naučio vidjeti,gledaš samo svijet.
Naučiš li vidjeti ,tad vidiš dobro i božansko u svemu."
website design guide |