te divne osamdesete

...
Stara adresa, prvi blog



piskaranja jedne (informatički polupismene) mame teenagerakissludburninmad i supruge pre(ne)zaposlenog mužakissgreedy........(ovo je bilo napisano prije prvog posta, dakle 26.02.2007. neka tako ostane mada......teenager to odavno više nijesretan)



"POSAO NIJE PIMPEK,
MOZE STAJATI I DVA DANA "

...iliti, kako bi rekla Mayday:

''Blog nije fejs
post može stajati i dva dana''



Ispričavam se svima koji pišu poeziju što ih ne komentiram. Nemam vremena za kvalitetno čitanje i komentiranje, a da vam pišem reda radi ......wave.



Djeci dajemo dvije stvari- korjene i krila.



Prijatelj- to je onaj koji zna sve o vama, a ipak vas voli.


Uspjeh nije nikada ne pasti, već podići se svaki put kad padnemo

(Konfucije)


Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

('ukradeno' sa bloga Afrika )

Image and video hosting by TinyPic
sretan

Volim skoknuti na "čašicu" razgovora kod:
slatko grko i obratno
slonic
ista
eurosmijeh
nitko nije otok
Pjesma
sacher
otkucaj
čiovka
pegy
kikicarodjkica
kenguur
koraljka
MiniMaxine
zaštita bilja
grintavac
Rib@rnica
zvrk
catcher
carla_bruni
dona
sanja
7dana
salvetna tehnika
Katja
gustirna
dordora
kora
bellarte
Wish
neni
nacugivara
smotani
bedwilka
svijet je lopta šarena
kojotica
brod u boci
mamish
cistiliste
piton007
slatka paprika
Decy
Gajo
kizzy
superžena
mayday
mecabg
valcer
fra gavun
da ti kažem
modrina neba

Dnevnik.hr
Blog.hr

...i ovo sam ja (rječju i notama)

Vatra i vrag ja sam andjeo u paklu
i donosim spas, vatreni znak
kada letim putem zvijezda
osjecam strast

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ne znam za poraz pobjedjujem sve ljubavi imam za cijeli svijet

Oaze snova me cekaju
tihi trenuci srece koji me opijaju
munje i grom zadrzat' cu zvjezdanim nebom svoje snove zagrlit' cu

Kad nesto zelim dobijam to
kad zelim dobro pobjedjujem zlo
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

Nisam k'o druge ja imam moc
princeza svijetla sto ubija noc
ja imam snage da promijenim sve
zelje i moci da dodirnem sne

(Oaza
snova - Denis&Denis)





Mudrosti moje babe...
'Neće se prekinut vrijedan čovjek nego onaj lijeni'

'Okolo kere pa na mala vrata'

'To ti je sve šuć-muć pa proli'

'Neće mu puknut kurcu rebra!'

'I pas legne dok se jelo slegne'

16.07.2017., nedjelja

Cvjetići pokušaj drugi

Nemam pojma šta se dogodilo sa Photobucketom i zašto mi ne prikazuje fotke no, sad sam išla direktno sa kompa, valjda će biti dobro. Koristila sam ranije i TinyPic ali mi je on spor...ah, ništa to nije trajno, pogotovo ako je besplatno. Zato sam prošle godine dala izraditi stotinjak fotki, obiteljskih na dobri stari papir, čini mi se vjerojatnije da će tako dočekati starost sretan. Nikad se nije više fotkalo a za 20 godina nećemo imati šta djeci pokazati.
Dakle - cvjetići sa Brda:

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


- 20:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Cvjetići



Malo cvjetića i 'buba' sa Brda...

 photo brdo - Copy_1.jpg


 photo brdo2_1.jpg


 photo brdo5.jpg


 photo brdo3_1.jpg


 photo brdo4 - Copy.jpg


 photo brdo6 - Copy.jpg





- 06:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.07.2017., srijeda

Mujo u Kanadi iliti Suncokretica na Brdu


Proljetna sezona je gotova. Bila je duga i zaista naporna, valjda što sam starija sve mi teže padaju te cjelodnevne smjene bez odmora. Samo po sebi je naporno raditi 12-14 sati dnevno bez slobodnog dana, ali, radim za sebe, radim jer tako hoću (i moram) pa je drugačije nego da radim za nekog drugog. Bitno je kako si to u glavi postaviš. Osim toga, ja stalno imam nešto za raditi pa mi dani brzo prođu, često su mi i prekratki.
Uz fizički umor tu je i psihički. Svatko tko je radio sa ljudima zna o čemu pričam. A ove godine su bili zaista naporni. I zločesti. Svakakvih je bilo, neću o njima jer ovo treba biti veseli povratnički post zujo
Od prošlog posta do zadnjeg radnog dana nisam uspjela pobjeći u prirodu ma ni na deset minuta cry, dakle, baterije na 'low' skroz. Pa sam zadnjih dana govorila da jeva čekam da se maknem sa asfalta, od auta, vlakova i....ljudi, da jedva čekam Brdo, da se čak i trimeru veselim smijeh....
Zbog neizdrživih vrućina koje nismo mogli izdržati ni cvijeće ni ja, smo zatvorili nešto ranije pa mi se želja brzo ostvarila. Sretna i vesela pohrlila sam na Brdo, nije me prestrašila ni ogromna količina posla koja nas je tamo dočekala, uživala sam najprije u jutru bez budilice, šminke, peglanja a zatim u mirisu poljskog cvijeća, cvrkutu ptičica....itd itd...
Prvi dan je prošao dobro, popodne je padala kiša pa smo ostali kod kuće (na Brdu radimo dvokratno, imamo stanku za ruak i popodnevni odmor, volem to sretan ). Ni to mi nije bio problem, sređivati kuću u kojoj je 4 i pol mjeseca održavao samo nužni red mi je bilo zadovoljstvo yes prozori, zavjese, kuhinja, luster....ma, milina kad to očistiš!
Dan 2., Brdo: došli rano, nosim termo ruksak sa vodom pod orah i na pol puta: 'Laveeeeee zmijaaaaaaa'eekeekeekeekeekeek ....vjerojatno su me čuli i na susjednom brdu...kaže Lav da je bila bjelouška, meni to ništa ne znači, meni su sve iste, ja se bojim i onih plišanih! Koljena su mi otkazala, srce lupalo 150/min a možda i 200, uglavnom, ostala sam na čistom dok Lav nije još bolje pokosio (da se vidi zemlja) komunikacijske puteve. Kasnije sam mu rekla da trebam dobiti benificirani radni staž za Brdo jer radim pod stresom zubo. Znate ono iz filma kad oni neki ljudi hodaju okolo i znaju da je anakonda tu negdje i samo čekaju da ih zaskoči? E, tako je i meni!
Dan 3. je prošao onako, oboružana trimerom ne bojim se 'anakonde'...
Dan 4.: piknulo me nešto, mušica, komarac, nemam pojma ni kad ni gdje al' svrbi ko sam vrag....
Dan 5.: Brdo poprima oblike civiliziranog mjesta, gredice za krizanteme su skoro spremne, povučem neki najlon kraj kojeg sam prošla deset puta taj dan i opet: 'Laaaaveeee, zmiiiijaaaaa!!!', ja pobjegnem a Lav sa štapom ode vidjeti 'anakondu', otjera ju, podigne dalje najon kad tamo - još jedna nononononono....bilo mi dosta svega za taj dan...hodam Brdom dobro pazeći gdje stajem, ne vidim ni nebo ni oblake i ne čujem ptičice...ok, čujem stršljene eek...

I, sva sam izgrebana, i boli me kičma, i vruće je, dosta mi je brisanja prašine, sudopera, paučine....i dosta mi je prirode, hoću natrag na asfalt! roflroflroflroflroflrofl

Šalim se, naravno, ali, nije ni daleko od istine, kod mene je sve iz krajnosti u krajnost. A kako ste mi vi? sretan
- 16:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #