Htjela sam ovaj post započeti sasvim drugačije ali me @Razvedenica preduhitrila Sticajem okolnosti smo obje posjetile poznata mjesta u isto vrijeme. Lokacija malo drugačija Uglavnom, bilo je 'pinklec na rame i put pod noge', pravac: Banat via Beograd. Najprije se 'malo' gostilo... (da ne lažem - gostilo se cijelo vrijeme, punih 5 dana sam bila konstantno presita, na vagu ne stajem do daljnjeg) Pa se vozilo ravnom Vojvodinom okićenom injem na -11°C... I šećer na kraju, sestrične su me kidnapirale, potrpale u auto mene i moje torbetine i kofere pune kojekakvih delicija što mi ih dadoše da imam za prigristi po putu (nekoliko kobasica, suhih rebara, čvaraka, špeka oliti slanine, cca 10 kg ) i odlučile mi pokazati Beograd noću, ustvari - Beograd navečer, razliku sam shvatila tek poslije. Upitaše me jesam li ikad bila na Skadariliji, nisam - onda idemo tamo! Ali ja baš nisam obučena nešto posebno...ja, provincjalka, opterećena glupostima! Rekoše mi da je to boemski kvart i da nikog nije briga kako izgledaš...ja sva hepi. Nismo točno znale u koju kafanu idemo pa smo šetale i čekale da nas ona sama pozove... prošle pored Dva jelena... ...i onda nas je pozvala! Tri sestrične u Tri šešira! Pa sam, eto, i ja sjedila možda baš na mjestu na kojem su sjedili velikani Pa se jelo (opet neke delicije), pilo, hehetalo, tračalo...pa nam sviralo na uho... I za čas je prošlo tih 4-5 sati ...oko 10 navečer se kafana tek počela puniti, što ne znači da je do tada bila prazna Putokazi za 'beli svet'...i Mjesec, koji ne smijete propustiti pogledati I tako...evo me ponovno u mojoj mirnoj provinciji u kojoj ni u pol bijela dana nema na ulici ljudi kao tamo u deset navečer... Baterije napunjene, sad sam mirna do iduće godine. a Skadarlija definitivno zaslužuje još koju moju posjetu! |
Još dok je bila djevojka život joj se pretvorio u kaos i uništo svu radost a ona se nije dala uzela je stvari u svoje ruke slagala, premetala, pospremala... drugi su vraćali natrag bilo ih je previše... i onda je shvatila - red je samo san ostaje kaos Svi su napisali nešto lijepo, pozitivno sa happy endom...a nije uvijek tako. Pa, eto, jedna životna...tek da ne bude sve nerealno |
E, 'ko nema sreće - taj je nema! E! U skoro 8 godina bloganja, prvi put objavim neki recept, lijepo - sa slikom, još sam joj i okvir stavila, ma, baš se potrudila da sve lijepo i poželjno izgleda kad ono - ništa! Mislim, nije ništa, nije! Troje ljudi je čak i komentiralo post, ali....post nije izašao na listi i eto, skoro nitko ga nije ni primjetio... A ja se baš htjela praviti važna kako i ja znam kuhati tj. peći kolače ... Molim lijepo, pogledajte, divite se, hvalite inače nikad više nećete dobiti od mene gastro-post! Oznake: gastro |
Više od pola svog života ne jedem jaja. I još neke namirnice, ali, jaja su za mene najopasnija. U svim oblicima i 'prava' i ona u prahu i u tragovima. Bol koju mi prouzrokuju u želucu ili već nečem što se nalazi u blizini želuca je neizdrživa. Išla sam doktorima, sve je u redu, doduše, nisam išla na gastroskopiju jer sam zaključila da mi je manje bolno paziti što jedem . I taj moj život bez jaja je veći problem, čini mi se, svima oko mene nego meni samoj. Kad u gostima odbijem jesti nešto onda im je žao, krivo pa 'probaj malo, ima samo 2'....itd. I nije meni problem peći dečkima jaja, praviti francusku salatu bez probanja, peći kolače.... Ustvari, kolači su pomalo bili problem. naime, pod pojmom 'kolači' ja podrazumjevam kolače sa biskvitom jer sam takve pekla sa mamom otkad sam se rodila. Volim ja i baklave i rafaelo i raznorazne pijesak torte sa keksima, ali, nije to to. A onda sam na početku bloganja naletila na blog sa receptom za Crnca bez jaja . Ispekla sam za neki blagdan 'normalne' kolače i taj za sebe. Drugi dan su mi pojeli sav moj kolač a njihovi koje ja ne smijem su stajali, bilo mi malo i krivo . E, od tad je to kolač broj jedan u našoj kući! Doduše, mijenjam ga, dodajem koješta na osnovu. A osnova je biskvit, sočan i mekan, ako mi treba bijeli ne stavim kakao ako treba crni - stavim. A sad i torte jedem. Istini za volju, radim ih jednom godišnje, za Novu godinu. Ove godine ideju sam dobila čitajući recept za Čoko kokos tortu . U tijesto sam umjesto 3 žlice kakaa dodala 3 žlice kokosa. Dekoracija mi i nije bila baš nešto jer mi je biskvit bio malo u koso (a ne pitajte zašto, brzina, eto zašto! ) pa sam krpala i na kraju mi je falilo malo file, ali, okus je - fantastičan, preporučam! |
Posalo mi je poziv, na mejl...Znala sam ga 'iz viđenja', po pričama, ali do tada ga nisam upoznala. Nisam se dugo dvoumila pristati ili ne, moj dotadašnji me malo iscrpio, postao monoton i znatiželja je prevladala - pristala sam! Bila sam totalno izgubljena, nov, napoznat, na prvi pogled i ne baš tako zanimljiv... Vratila sam se dotadašnjem ali, viđala sam se i sa njim...znam, znam, nije u redu, ali osvojio me. Čak sam u početku svom dotadašnjem tajila novog, bilo je zanimljivo varati ga... A novi...osvajao me iz dana u dan sve više, namjerno izmišljao svakakve igrice da me privuče, slao mi neke ljude iz prošlosti, znao je da sam sentimentalna...i osvojio me potpuno! Danas se volimo javno. Dobro, malo sam se povukla u intimu svog prostora, malo je pretjerao pokazujući me bas svima...ma, da budem iskrena - malo mi je i dosadio sa tim! Možda ću ga i zamijeniti ako naiđe neki novi a do tada se sve više vraćam prvoj ljubavi... Moj Facebook - ne mogu sa njim ne mogu bez njega |
Konačno sam to napravila! Naručila sam fotke, prave pravcate papirnate fotke! Ja sam 'malo' staromodna i ne vjerujem ovim trenutno modernim čudima za čuvanje fotki. Sad su mi na CD-ima...uzmem ja danas te CD-e i idem ih pregledavati a sinko me upita: tko to još koristi? E, upravo o tome pričam! Još uvijek imamo mogućnost pregledavanja slika sa CD-a ali, za nekoliko godina će se dogoditi isto kao i sa, mislim da se to tako zvalo, VHS kazetama, onima koje su se devedesetih stavljale u video (a koji su neki tada zvali 'vidio' misleći da je to na ekavici ). Više nitko nema video recordere i sad bi trebalo prebaciti sadržaj na....ne znam ni ja na šta trenutno, a za par godina će opet trebati na nešto već što će tada biti in. Pošto sam ja, kao i većina, nemarna za to, zaključila sam da su papirnate fotke trajnije. O, da, može se i bez njih ostati, dogodilo nam se već i to, ali, valjda više neće biti rata, pa ćemo imati šta pokazivati unucima. Žao mi je današnjih mladih, za 20-40 godina oni neće imati nikakve slike. Pogubit će se mobiteli, fejs će, naravno, nestati, ostarit će CD-i ili ih neće imati na čemu pregledavati....šteta, kad se već toliko vole slikati. Moji (budući) unuci su osigurani, spremila sam im i slike tate sa dugom kosom i bradom . |